Da su nekadašnji stanovnici Vrepca, starog sela kraj Gospića rado oštre zime i duge mračne noći kratili čitanjem, potvrđuje podatak da je ondje još davne 1929., u doba Kraljevine Jugoslavije, osnovana Srpska narodna čitaonica i knjižnica (SNČK). Bilo je to udruženje utemeljeno s ciljem očuvanja pravoslavne vjere i srpskog identiteta u tom dijelu Like. Samo dvije godine poslije osnutka, u vlasništvu Narodne čitaonice bio je Sokolski dom, podignut radom mještana s financijskom potporom odvjetnika i političara Ise Bogdanovića. S raspadom kraljevine i početkom režima NDH, SNČK prestaje s radom. Kako zgrada u njezinu vlasništvu nije obnovljena nakon oslobođenja, u tom je prostoru djelovala seoska zadruga s trgovinom i gostionicom, ali je i to s vremenom prestalo. Nakon turobnih 1990-ih, zgrada je zjapila prazna, s manjim oštećenjem od udara granate.
Skupina mještana predvođena danas pokojnim Milanom Bogdanovićem pokušala je prostor dovesti u funkciju, pa je do neke mjere obnovljena dvorana u prizemlju, koja je Vrepčanima služila kao okupljalište. Novi zamah seoskom životu uslijedio je prije par godina, 2017., kada Srpska narodna čitaonica i knjižnica ponovno počinje djelovati.
- Registrirali smo se pod tim imenom kao udruga u Gospiću te donijeli statut i prateće akte. Naglasak nam je, kao i prije devedeset i nešto godina, na čuvanju identiteta zajednice u ovim krajevima. Sve se to, jasno, odvija u drugačijim okolnostima, s obzirom na to da je seljana sve manje i manje. Prije stotinjak godina u Vrepcu te zaselcima Zavođe i Pavlovac bilo je više od hiljadu duša, tokom šezdesetih prošloga vijeka upola manje, po popisu iz 1991. samo 223, a onom otprije deset godina tek 44-oro - priča nam Bogdan Krajnović iz Beograda, jedan od dvojice čelnih ljudi udruge koja zasad broji 70 članova, koliko onih u selu, toliko Vrepčana i Vrepčanki diljem Hrvatske, regije i svijeta.
- Uspjeli smo obraniti svoju imovinu i u martu se upisati kao vlasnici, jer se Grad Gospić pokušao uknjižiti na nju još prije 15 godina. Sa skromnim sredstvima i uz pomoć ljudi započeli smo 2019. obnavljati zgradu, a u tome su nam pomogle gospićke gradske vlasti i Srpsko narodno vijeće. Sanitarije i mokri čvor financira SNV, a ovo su godine započeli krovni radovi, jer je uslijed nebrige počelo prokišnjavati. Od te smo naše institucije za to dobili 7.000 eura, a za kompletnu zamjenu krova nedostaje nam još približno 4.500. Bez valjana krova, radovi u unutrašnjosti nemaju puno smisla, no ove godine planiramo do kraja renovirati prizemne prostorije, zajedno sa sanitarnim čvorom na katu, koji također jednom namjeravamo urediti. Uvodimo vodu iz gradskog vodovoda koji je još prije par godina stigao u Vrebac. Sređena je odvodnja, ugrađene nove elektroinstalacije, a i postojeću stolariju želimo zamijeniti trajnijom - kaže Krajnović. Naglašava da su gradske vlasti Gospića tri godine zaredom izdvajale po dvije hiljade kuna za radove za obnovu Srpske narodne čitaonice i knjižnice.
Nikola Popović i Bogdan Krajnović
- Naše se aktivnosti ne zaustavljaju samo na uređenju prostora koji već služi svojoj svrsi, premda nije dovršen. Uređeno je boćalište koje mogu koristiti svi. U centru sela postavili smo kartu okolice, a u planu je i dječje igralište - kaže nam predsjednik udruge Nikola Popović.
Jasno, nema knjižnice bez knjiga, pa je u vrebačkom fondu već više od 1.500 primjeraka: dio ih je otprije, nešto je spašeno iz knjižnice u obližnjem Metku, a dio je dar Arhiva Srba u Hrvatskoj. Među donatorima i prijateljima Čitaonice, Popović ističe Sofiju Pejnović, članicu Upravnog odbora te udruge, koja je dala nesebičan doprinos brojnim akcijama. Tako je, uz ostalo, inicirala uređenje groblja u nedalekom Smiljanu, rodnom selu Nikole Tesle u kojem je u spomen na čuvenog znanstvenika svjetskoga glasa uređen Memorijalni centar, ali groblje od rata devedesetih nije održavano: to je tek ove godine uradila tvrtka Lika - Vr Eco, koja uređuje objekte i njihovu okolicu u Vrepcu.
U sklopu očuvanja svog identiteta, mnoštvo pravoslavaca, Vrepčana i njihovih gostiju sa svih strana okuplja se svakog 14. oktobra na lokalitetu Gradina: ondje proslavljaju slavu sela, ali i crkve Pokrova presvete Bogorodice, koja je građena 1867. a srušena nakon Drugoga svjetskog rata. Na Gradini je prije desetak godina postavljen krst kod kojeg se služi liturgija. Nedaleko je spomenik žrtvama fašizma i palim borcima NOB-a uz koji se ljudi svakog 2. kolovoza prisjećaju početka narodnog ustanka u Vrepcu. Krajnović i Popović kažu da je spomenik očuvan i u dobrom stanju. Da se antifašistička tradicija ovdje njeguje, vidi se i po održavanom groblju na kojem je spomen-ploča i kosturnica s posmrtnim ostacima mladih ustanika koje su ustaše streljale još 1941.
Goran Molnar, također član vrebačke udruge, glavni je 'krivac' što su u selu postavljene klupe i nadstrešnice, ali i obnovljena stara 'šterna' iz 1880. Vrebac se danas promovira i atraktivnim fotografijama, jer s obzirom na svoje prirodne ljepote te kulturno-povijesno nasljeđe ima ozbiljne temelje za razvoj turizma.
Neka arheološka i povijesna istraživanja pokazuju da je vrebačko područje naseljavano i prije starorimskih vremena, a samo se selo spominje kao turska utvrda još 1577. No bogata prošlost ponekad se pokaže ograničavajućim faktorom, pa je tako i ovdje: zbog iskapanja koja bi trebalo vršiti na Gradini, otežana je obnova pravoslavnog hrama.
Jedini javni objekt u Vrepcu koji nakon rata nije obnavljan zgrada je nekadašnje škole, koja je u vlasništvu države: prijenos vlasništva na nekog drugog bio bi kompliciran, a obnova je financijski upitna jer u selu nema većeg broja djece školskog uzrasta.
- Vrebac podjednako pripada svim svojim stanovnicima, pa i onima koji su iz raznoraznih razloga u jednom trenutku otišli odavde. Briga o selu obaveza je prema našim precima i dokaz privrženosti svom ličkom zavičaju - zaključuju naši sugovornici. I Krajnović i Popović danas žive u Beogradu, ali u svoj Vrebac navraćaju kadgod mogu, najčešće ljeti – a obavezno za slavu.
