Balkanom kruži novi non-paper. Ovaj put su ga navodno ispisali francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Olaf Scholz. Objavio ga je albanski portal Albanian post, tvrdeći da su ga savjetnici francuskog i njemačkog lidera predvođeni posebnim predstavnikom EU-a za dijalog Beograda i Prištine, europskim specijalcem za Balkan Miroslavom Lajčakom, uručili srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću i kosovskom premijeru Albinu Kurtiju. Vučić je potvrdio da mu je sličan dokument stavljen u ruke, ali da ga je on odbio primiti nakon što ga je pročitao. Kurti šuti i ne izjašnjava se.
Na papiru koji ne postoji, koji je iz Europske unije na Balkan isporučen kao kukavičje jaje, navodno se od Srbije traži da prihvati realnost kosovske državne samostalnosti i da se prestane protiviti učlanjivanju Kosova u međunarodne organizacije i institucije, pa i u Ujedinjene narode, iako istovremeno ne mora priznati Kosovo. Od Kosova se pak očekuje da ubrzano realizira Briselski sporazum, ponajprije osnivanje Zajednice srpskih općina, ali i da odustane od zahtjeva da središnja točka njegovog sveobuhvatnog sporazuma s Beogradom bude srpsko priznanje kosovske samostalnosti. Prištini se također sugerira da zasad zaboravi na članstvo u Ujedinjenim narodima. Ako se Srbija i Kosovo slože s njihovim prijedlozima, Macron i Scholz im zauzvrat nude izdašniju financijsku pomoć i dodatni paket investicija u njihove ekonomije te za desetak godina članstvo u Europskoj uniji u paketu s ostalim zapadnobalkanskim državama.
Njemačke vlasti su u međuvremenu demantirale da su pisale bilo kakav novi prijedlog Beogradu i Prištini, a i Europska unija je od non-papera oprala ruke. Bruxelles je, međutim, istovremeno pojačao pritisak na Srbiju tražeći da smjesta uvede sankcije Rusiji i sasvim se uskladi s aktualnom europskom vanjskom politikom, što je njezina obaveza, ali tek netom prije prijema u članstvo u EU. A malo tko u EU-u i Srbiji danas računa da će se to dogoditi do kraja ovog desetljeća. Američko-srpski ekonomist Branko Milanović, primjerice, u nedavnom intervjuu Večernjem listu, u odgovoru na pitanje pokazuje li se u aktualnoj krizi i geopolitičkom preslagivanju da bi bilo dobro da je Europa igrala otvoreniju i pošteniju igru prema Balkanu sve ove godine, još je brutalniji: "Ja bih se složio s vama, ali s druge strane, teško je reći što je Europa. Mislim da se treba pomaknuti iz Bruxellesa. Činjenica je da Nizozemska, Francuska, Švedska, Danska nikada ne žele niti će željeti vidjeti ni Srbiju, ni Bosnu, ni Albaniju niti bilo kog drugog s Balkana u Europskoj uniji. Kao što znate, dovoljno je da samo jedna zemlja blokira članstvo pa da do njega ne dođe. Ako pogledate raspoloženje stanovništva u ovim zemljama i vjerojatno i još nekim drugima, kao i ankete koje o balkanskom članstvu postoje, jasno je da je stanovništvo protiv prihvaćanja Balkana. Naravno, nama s Balkana to može biti krivo i možemo vjerovati da oni griješe, ali to jest politička realnost. Kada to uzmete u obzir, onda vidite da se Europa i nije mogla drugačije ponašati, osim da stalno obećava ono što zna da ne može ispuniti. Na duži rok, naravno, to dovodi do frustracije kod onih kojima se ta obećanja stalno daju."
Tko god da je autor papira koji je Vučić dobio i pročitao, a potom ga vratio onome koji mu ga je poslao, Srbiji i Kosovu i ovaj put "obećava ono što zna da ne može ispuniti". Zato paralelno s pustim obećanjima prijeti da će ako odbiju prijedloge iz non-papera, Srbija i Kosovo završiti u izolaciji i odbačeni od EU-a. Tu kombinaciju pustih obećanja i prijetnji izolacijom upućenih i Srbiji i Kosovu srpski novinar i bivši diplomat Dragan Bisenić smješta uz bok ruskih prijetnji Europi da će je ove zime ostaviti bez plina. U autorskom tekstu za Tanjug Bisenić je, između ostalog, napisao sljedeće: "'Nova armatura' u formi 'pasivnog ultimatuma', u stvari, daje argument svakom ko je jači i želi da razgovara s pozicije sile sa neuporedivo slabijim sagovornicima. Dok se Srbija decenijama upućivala na što bližu saradnju sa EU, u ime članstva u EU, sada upravo ta saradnja i status kandidata za prijem u EU, treba da se okrenu protiv Srbije, pretnjom da će Srbija biti 'ekonomski i finansijski izolovana' ukoliko ne prihvati ovakav predlog. U moralnom smislu ovo nije ništa bolje i vrednije od ruske pretnje kojom bi se pred zimu Evropa ostavila bez gasa. I dok Nemačka, Francuska i cela Evropa svim silama deluju da očuvaju međunarodno priznatu, jedinstvenu teritoriju Ukrajine, a istovremeno svim silama žele da sasvim suprotno ostvare u Srbiji, teško da se može smatrati da postoji predvidljiv i ujednačen etički i međunarodnopravni osnov evropske spoljne politike. Evropska unija imala je i ima mogućnosti za mnogo bolje i efikasnije pristupe od restriktivnog tona 'nove armature'."
I albanski premijer Edi Rama slaže se da EU ima "mogućnosti za mnogo bolje i efikasnije pristupe od restriktivnog tona" koji se provlači i kroz sadržaj najnovijeg non-papera. U intervjuu za njemački Der Spiegel Rama pokušava spustiti loptu na zemlju pa poručuje: "Balkan je uvek bio napeto i krhko mesto. Ali tvrdim da je situacija danas bolja nego bilo kada." Istovremeno se slaže da je rat u Ukrajini dodatno produbio podjele i na Balkanu. To potvrđuje i istraživanje koje je provela njegova vlada odmah nakon početka rata u Ukrajini. Po rezultatima tog istraživanja, "više od 80 odsto Srba pozitivno misli o tome kako se Putin trenutno suprotstavlja Zapadu, dok je u Albaniji njegova popularnost manja od jedan odsto". Rama zaključuje: "Uticaj Moskve u Srbiji je jak, takođe i u srpskom delu Bosne i Hercegovine. Rusija ima veliki uticaj na Srbe. Moramo biti svesni da se ovaj uticaj može pretvoriti u nešto strašno." Rama je, naime, uvjeren da bi "Putin bio srećan da je došlo do sukoba negde na Balkanu. Šef Kremlja maltretira i provocira gde god može. Putin se u svojim govorima stalno poziva na Kosovo, najbolniji od nerešenih problema na Balkanu. Moramo po svaku cenu sprečiti da se nešto loše desi". No za razliku od Macrona i Scholza, Rama smatra da se "sada od Beograda ne može tražiti mnogo. Sve se može okrenuti naopačke. Srbija, na primer, ne može da sankcioniše Rusiju". Njemačku javnost Rama podsjeća i da "Srbija sledi tradiciju spoljne politike vanblokovske komunističke Jugoslavije, želi da bude dobrodošla u celom svetu, u Vašingtonu i Briselu, u Pekingu i Moskvi", a na primjedbu da Srbija još uvijek kupuje ruski plin odgovara da "kada je ruski gas u pitanju, moram da kažem da su Srbi u dobrom društvu". Rama podsjeća i da su se, usprkos razlikama, "šest šefova vlada zapadnog Balkana složilo od sastanka u Berlinu 2014. da moramo zajedno da preokrenemo tok istorije", ali ne vjeruje da se to može dogoditi preko noći, pod pritiscima i poprijekim putevima. I Balkanu su "potrebni mali koraci da se izgradi veći odnos, baš kao što su Nemci i Francuzi polako krenuli ka potpunom miru posle Drugog svetskog rata", poručio je Rama, dodavši da politički život na Balkanu "danas može biti polarizovan, često se ne možemo složiti ni oko vremena ovde. Ali kada je u pitanju članstvo u Evropskoj uniji, postoji apsolutni konsenzus".
Gdje bi Balkanu bio kraj kad bi sličan konsenzus postojao i u Europskoj uniji?
