Naizgled golema masa od 729 komentara zatrpala je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike RH u e-savjetovanju o izmjenama i dopunama Zakona o radu. No imajmo u vidu tajming procedure od 12. srpnja do 11. kolovoza. Jer, koliko bi ih bilo "da javno savjetovanje nije u vrijeme kada je 40 posto građana RH na godišnjem odmoru, a drugih 50 posto prezauzeto sezonom", pitaju se autori zadnjeg od upisa, Sindikat radnika digitalnih platformi. Dvije tisuće, glasi njihova procjena.
Stoga ta činjenica "jasno govori da Zakon treba povući i vratiti u pregovore". Znaju oni da bi već i platformaši sami utrostručili masu primjedbi na izmjene i dopune, iz sektora "gdje danas imamo gotovo robovlasničko društvo, ljudi rade po 70-80 sati tjedno bez prava na plaćeni godišnji odmor, bez prava na bolovanje jer se svako 6-8 mjeseci zatvaraju i otvaraju nove firme... A ovaj zakon to očito neće riješiti!" I ne samo da to neće riješiti, ako uzmemo u obzir razne druge priloge e-raspravi, nego će zakuhati dosta novih problema. Inače, presjek tolike mase sugestija i primjedbi u jednome novinskom članku neminovno mora ispasti površan. No probat ćemo sistematizirati dio materije uz pomoć sindikalnih upisa ili priloga drugih sudionika debate.
SSSH kao najveća udruga sindikata u RH izražava tako već i na svojoj stranici jasan stav o potrebi redizajna ove prevažne regulacije, mada nalazi da ministarstvo po više aspekata ne čini to kvalitetno. Prvo, dobro je što se rad na određeno vrijeme ograničava na tri godine, jer je dosad bilo i gore. Nije dobro što uopće može toliko trajati, što se može sklopiti bez posebno jakih razloga, i što nema ograničenja za neke tipove radnog odnosa, npr. agencijski rad. A ta bi se opaska mogla poopćiti na čitav novi ZOR.
Gdje god se zagrebe, od važnijih točaka, vrijedi to isto. Rad na izdvojenom radnome mjestu mora se urediti nakon iskustva pandemije, ali nije uređen dobro. Dodatni rad, uslijed decenija rasta udjela prekarnog rada, također. S regulacijom (ne)prestajanja radnog odnosa nakon navršenih 65 godina, sličan je problem. Savez samostalnih sindikata Hrvatske nalazi nedostatke i u reguliranju digitalnih platformi, ali razložit ćemo navedene kritike i pojedinačno.
Rad na izdvojenom mjestu dijeli se na kategorije rada od kuće i rada na daljinu. U prvom slučaju poslodavac zna gdje se radnik nalazi te preuzima neke obaveze prema njemu, iako se rješava dijela troška, npr. u zaštiti na radu. Drugi slučaj može poslužiti naprosto za izbjegavanje takvih obaveza. U protivnom, prvi model omogućuje poslodavcu da kontrolira radnika i posjetom bez najave, ali s druge strane ostavlja u sivoj zoni pravni tretman ozljede na radu.
Nadalje, dodatni rad je ovdje dodatno, riječju, dereguliran. Radnik više neće morati poslodavca tražiti dozvolu za angažman drugdje, ali pojednostavljenje dopunskog zaposlenja odvija se i preko detalja vezanih uz ostalo, od rizika usklađivanja rasporeda koji pada na leđa radnika, do pitanja dnevnog i tjednog odmora. Tako je i s radom nakon 65. godine života. Radnika u toj dobi neće poslodavac moći otpustiti automatski, ali mu neće ni dugovati otpremninu i otkazni rok u slučaju drukčijeg otkaza.
Pa, u pravu je HEP-ov strukovni sindikat TEHNOS koji prigovara da je ovaj prijedlog zapravo "još jedna izmjena ZOR-a koja, ukupno gledajući, ne ide u korist radnika već u smjeru daljnje fleksibilizacije radnih odnosa". I to uz već raširenu zamjerku da taj zakonski tekst "nije trebalo pustiti u javnu raspravu, a naročito ne tijekom razdoblja godišnjih odmora". S tim razlogom nastupila je i Inicijativa "Za radnički ZOR" koja uz navedeni sindikat okuplja niz drugih: Novi sindikat, Nezavisni sindikat radnika Hrvatske, Jadranski sindikat, Regionalni industrijski sindikat, Sindikat Preporod, Sindikat prometnika vlakova Hrvatske, Sindikat kabinskog osoblja zrakoplova, itd. Naravno, tu su stranke poput Radničke fronte i udruge kao što su KRUH i BRID.
"Inicijativa smatra da prijedlog zakona sadrži veliki broj spornih i/ili nedovoljno definiranih odredbi, te ga se u ovom obliku nije trebalo plasirati u raspravu, a svakako ne tijekom razdoblja godišnjih odmora. Predlažemo da nakon javne rasprave predlagač zakona detaljno obradi primjedbe te da se organizira novu javnu raspravu", zaključak je te skupine. A još detaljnije u pravnom pogledu taj problem tajminga elaborira Ured pučke pravobraniteljice u svom prilogu.
"Savjetovanje je dvosmjerni (op. Novosti) proces", rečeno je pritom, dok ovo njegovo izdanje, "s obzirom na korištenje godišnjih odmora, mnogi radnici i zaposlenici sindikata nisu u prilici popratiti". To pak ispostavlja potrebu otklanjanja logične "sumnje da proces savjetovanja daje prednost pukom zadovoljavanju forme ispred dobivanja što većeg broja konstruktivnih komentara zainteresirane javnosti".
No počuti nam je i glasove s druge strane, tzv. poslodavačke. Bez uvida u njihove preferencije nije moguće sagledati obrise fronte na kojoj se ovime preslaguju aktualni odnosi snaga. Najbolje je dodatno obratiti pažnju na digitalno-platformski rad, u kojem svijetu se odvijaju zacijelo avangardni proboji radničke borbe. Jasno, tako je već i zato što je posrijedi zona apsolutne deregulacije radnopravnih odnosa, jedno od slobodnih lovišta globalnog poduzetništva. Prilike se tamo mijenjaju krajnje mukotrpno.
Valjda baš zato, međutim, njihov je refleks u novije vrijeme naročito izražen. Organizirali su se u Sindikat radnika digitalnih platformi, a nipošto ne treba zanemariti ni okupljanje radnika u pozivnim centrima, dakle srodnom području. Sindikati digitalno-platformski nalaze u raspravi da se njihovi problemi u biti samo produbljuju. Platforme su i dalje, naime, maskirane iza neproničnih pravnih subjekata, a zasebnu nevolju radnicima nosi status agregatora, posrednika koji mimikriju čine još gorom. Izmijenjeni ZOR ne rješava situaciju, ali će naslovi kao što su Uber ili Glovo ili Bolt zahtijevati da rješenje niti ne potraži. Umjesto toga, sugeriraju da se pričeka navodno skora EU-direktiva za taj sektor. Tvrde da bi im obaveza prijavljivanja platformi i agregatora u jedinstveni registar donijela poslovnu štetu, a s tim se nije igrati.
Da su pripadajući radnici na pravom tragu, i da je to jedna od najpropulzivnijih radničkih kategorija u političkom smislu, svjedoče objave po medijima. Jedan od uobičajenih sumnjivaca, poduzetnik koji se para namlatio povlaštenom nabavom guzpapira javnim adresama, na izvjesnom portalu tako nasrće već na ideju da bi RH mogla to područje regulirati prije EU-direktive. "Želimo li ponovno sami u restoran pokupiti hranu? Želimo li ponovno ljude koji stoje uz cestu sa Zimmer frei natpisima?", pita se on.
A bit će da ne želimo više sami sebi ni guzicu obrisati, ako ima šanse da neki servis organizira radnike iz Slavonije, Moldavije, Indije – koji će tu uslugu pružati bagatelno, sve zahvaljujući pametnoj telefoniji. No vidjet ćemo još kako će finiji gluteusi reagirati na izazov, jednom kad se dokotrljaju s godišnjeg.
Da se dotad ne zaboravi, aktivnim ostaje i problem nametnute konkurentnosti među sindikatima. Zakonom o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata izvršen je prije 10 godina udar na manje sindikate, a sindikalno članstvo na razini RH otad je palo za jednu trećinu. Novim se ZOR-om ta kriza produbljuje. Tekst prijedloga donosi prednost radnicima-članovima većih sindikata u odnosu na sve ostale, pri korištenju prava iz kolektivnog ugovora. Proleteri svih članstava, znači, još se malko razjedinite.
