Novosti

Društvo

Novokomponirana poljoprivreda

Agencija za plaćanja u poljoprivredi uvodi nova pravila za novčane poticaje po kojima više neće biti ključna površina, nego će se gledati i količina uroda. Za pravo na poticaj trebat će dokaz o količini proizvedenih i prodanih proizvoda. To će naprednijima pomoći, a drugima odmoći

Large luk damir spehar

Za poticaje neće biti dovoljno obrađivanje, već i prodaja (foto Damir Špehar/PIXSELL)

Posljednju deceniju i kusur svjedočimo mijenjanju poljoprivrednih politika brže od sazrijevanja poljoprivrednih uroda. Mnogi poljoprivrednici su posve izgubljeni u nagomilanoj papirologiji, digitalizaciji, tržišnim kriterijima, primamljivim poticajima, raznim natječajima iz bogatih EU fondova, ali i među strogim kriterijima za opravdanje ulaganja i prezentaciju rada. Može se reći "nije lako danas ni poljoprivrednik biti", što dokazuju osiromašena i prazna sela od Slavonije do Dalmatinske zagore. No unatoč devastiranim selima, nikad više poljoprivrednih poticaja u Hrvatskoj nije bilo isplaćivano i nikad više poljoprivrednog zemljišta nije bilo ustupljeno u dugogodišnje zakupe.

Ulazak Hrvatske u Evropsku uniju pobudio je u mnogima iznenadnu želju za zakup poljoprivrednog zemljišta, neupućeni bi rekli i za njegovu obradu. Što više tog zemljišta u ARKOD-u, to su bili izdašniji poljoprivredni poticaji, koji su dosezali višemilijunske cifre. Ali loši rezultati poljoprivredne proizvodnje i veći uvoz od izvoza dokazuju da u jednadžbi poljoprivredne politike i proizvodnje nešto nije u redu.

Nikola Ivanović kaže da će se mali, tradicionalni poljoprivredni proizvođači teško uklopiti u novopostavljene kriterije

Upućeni će reći da je problem upravo u mjerama dodjele poljoprivrednih poticaja koji su vezani uz površinu obradivog poljoprivrednog zemljišta, a ne uz količinu poljoprivrednog proizvoda kao rezultata rada. Mnogi su linijom lakšeg otpora i brze zarade pohrlili do poljoprivrednog zemljišta, jer je bilo potrebno samo zaorati ili pokositi određenu površinu ili održati određeni broj grla stoke po hektaru pašnjaka i izdašni poljoprivredni poticaj bio bi zagarantiran, bez potrebe razbijanja glave koliki će biti urod i kako prodati proizvod. Doduše, ni hrvatsko osjetljivo tržište, koje je izloženo konkurenciji evropskih proizvoda, ne predstavlja siguran teren za plasiranje rada i borbu. Zato su se mnogi zadovoljavali upravo izdašnim poticajima. Ali uskoro će takvoj poljoprivrednoj praksi doći kraj.

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju uvodi nova pravila za novčane poticaje po kojima obradiva i zasađena površina neće više biti ključna, nego će se gledati i količina uroda po hektaru. Za pravo na novčani poticaj trebat će dokaz o količini proizvedenih i prodanih poljoprivrednih proizvoda. Bez dokaza o prodaji, računa, otkupnog bloka i otpremnice, poticaj neće biti moguć. Za 2021. godinu, za proizvodno vezane poticaje i poticaje za iznimno osjetljive sektore, očekuje se 477 milijuna kuna, a moglo bi doći i do povećanja iznosa poticaja za proizvođače koji udovoljavaju uvjetima te bi na taj način bio nagrađen rad onih koji više ulažu u proizvodnju, dižu svoju produktivnost i mogu konkurirati na tržištu.

Stručnjaci smatraju da će nova poljoprivredna politika dovesti i do smanjenja prodaje poljoprivrednih proizvoda na crno, jer su mnogi do sada svoje proizvode prodavali bez računa. No ona bi mogla dovesti i do smanjenja broja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koja više ne bi mogla ostvariti pravo na novčane poticaje. Nova poljoprivredna politika upravo otvara pitanje kako će mali poljoprivrednici pronaći put do tržišta i hoće li im država pomoći u osiguravanju plasmana njihovih proizvoda na liberaliziranom evropskom tržištu čiji je Hrvatska dio. U protivnom, iz već devastiranih i osiromašenih hrvatskih sela mogao bi krenuti novi egzodus mladih obitelji, koje se bez dosadašnjih poljoprivrednih poticaja ne bi više mogle snaći u novim okolnostima. To bi bilo demografski pogubno za skoro trećinu Hrvatske. U svakom slučaju, poznavaoci poljoprivrednih prilika smatraju da će nova pravila motivirati naprednije proizvođače na profesionalni rad i kvalitetnije rezultate, ali i donijeti teškoće manje "izvrsnima".

Bojazan za sitne poljoprivrednike – Nikola Ivanović

Bojazan za sitne poljoprivrednike – Nikola Ivanović (Foto: PIXSELL)

Aleksandar Šimunović, jedan od najvećih poljoprivrednih proizvođača iz Udbine, ličke općine koja je jedna od vodećih u Hrvatskoj po količini zakupljene poljoprivredne površine, pozdravlja nove mjere, za koje kaže da "predstavljaju konačno uvođenje reda".

- Istina je da su mnogi počeli živjeti od poljoprivrednih poticaja kojima se u dobroj mjeri plaćao nerad. Što manje rizika, a što više zarade, filozofija je mnogih. Kod tih ljudi poticaj je prerastao svoj smisao i postao osnova zarade. Mnogi su zloupotrebljavali poljoprivredne poticaje. Umjesto ulaganja u mehanizaciju i proizvodnju, mnogi su njima kupovali skupocjene aute. Zbog matematike poticaja, poljoprivredom su se počeli baviti ljudi koji nikad nisu obrađivali zemlju, koji bi "na daljinski upravljač" iz Zagreba uzgajali 300 krava na Udbini - kaže Šimunović.

- Proizvodnja je opala, ali poljoprivredni poticaji su isplaćivani. Nitko nikog nije pitao koliko je tko proizveo. Tražilo se samo da se zadovolji forma. Suludo je da su pašnjak i oranica izjednačeni u poticaju po hektaru. Ulaganja u oranicu su daleko veća nego u pašnjak. Poticaji na livade i pašnjake su najveće isisavanje proračuna. Stoka nerijetko po tim pašnjacima luta napola mrtva i gladna, samo kako bi vlasnik koji dobiva milijunske poticaje održao potrebno brojno stanje da zadovolji formu. Stočari dobivaju poticaje za pašnjake pa za janje traže oko 100 eura, a upravo dobivaju poticaj da bi bili konkurentni na tržištu. Kad bi istaknuli cijenu od 400 kuna, sve bi ih prodali. Zato potpora služi, a ljudi bi i ovce i novce. Poljoprivredni poticaji slični su u Hrvatskoj, Njemačkoj i Austriji. Kako Nijemac može prodati janje za 400 kuna, a mi ne možemo? - pita se Šimunović koji se na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu bavi ratarstvom. Obrađuje 164 hektara oranica i nikad nije imao problem s prodajom proizvoda.

- Moja obitelj bavi se poljoprivredom 22 godine. Gospodarstvo sam naslijedio od oca. Poljoprivredni sam tehničar i školovao sam se za bavljenje poljoprivredom. Mnogi ozbiljno ne shvaćaju poljoprivredu. Ne planiraju dugoročno, računaju samo od danas do sutra. Velika većina kaže: "Dok ide, ide, kad stane, vidjet ćemo šta ćemo." Mi proizvodimo žitarice i stočnu hranu. Dugo sam izbjegavao ući u ekološku proizvodnju, ali danas imam veće prinose u ekološkoj nego velika većina u konvencionalnoj poljoprivredi, jer se trudim proizvesti. Treba znati i htjeti raditi. Svake godine domaćim stočarima na Udbini prodamo sve proizvode, doslovno sa njive. Već sada imam ugovoreno da će sve što proizvedem ove godine biti otkupljeno. Mogu reći da nemam ni dovoljno robe - navodi Šimunović, koji vjeruje da će mala obiteljska gospodarstva uspjeti izdržati promjene i prilagoditi se novim pravilima igre.

- Onaj tko zna raditi i proizvesti bit će nagrađen kroz poticaje. Svi mi jako dobro znamo raditi i proizvesti, pogotovo kad nas se natjera na neki način. Vjerujem da će u mnogo većim problemima biti novokomponirani poljoprivrednici. Oni su uzeli jako velike površine na kojima ostvaruju višemilijunske poticaje, a ne proizvode ništa. Konkretno znam ljude koji već nekoliko godina primaju poticaje od preko 500.000 eura, a da nisu prodali niti jedno jedino tele. Mali proizvođači, ljudi koji su odrasli na selu i vole zemlju, nastavit će se baviti poljoprivredom i boriti za svoj kruh. S blagom treba znati i htjeti živjeti. Nadam se da će mali OPG-ovci dobiti priliku da skupe oko 100 hektara zemlje kako bi bili konkurentni na tržištu i u stanju da se dalje razvijaju - kaže Aleksandar Šimunović.

Pozdravlja promjene – Dejan Mihajlović

Pozdravlja promjene – Dejan Mihajlović (Foto: Dominik Grgurić/PIXSELL)

Dejan Mihajlović, načelnik kordunaške Općine Krnjak u kojoj prevladavaju stočarstvo, proizvodnja mesa i mlijeka, uz pojedinačne pojave voćarstva i ratarstva, tvrdi da će proizvodno vezane potpore biti vjetar u leđa ozbiljnim poljoprivrednim proizvođačima.

- Na području Korduna isplaćivane su velike potpore za voćarstvo, a prinosi odnosno proizvodnja iznosili bi – nula. Imamo 300 hektara posađenog kojekakvog voća, ali u jesen nemamo voća za pekmez. Prvenstveno zbog klimatskih uvjeta koji nisu pogodni za uzgoj određenih vrsta voća, ali i zbog loših agrotehničkih mjera. Došlo je do toga da proizvoda nije bilo, a poticaji su isplaćivani. Izmjene koje vrši Ministarstvo, na način da se jedan dio potpora veže za proizvodnju, zasigurno će natjerati vlasnike tih nasada i uopće poljoprivrednike da povedu računa da imaju proizvod sa svojih površina. Poticaji nisu namijenjeni da bismo živjeli od toga, nego da bismo razvijali poljoprivredu - ističe Mihajlović, i sam jedan od poljoprivrednih proizvođača.

Međutim, da u novim pravilima uvođenja reda u poljoprivrednu proizvodnju na osnovu poticaja nije sve bajno ističe Nikola Ivanović, zamjenik gradonačelnice Pakraca iz srpskih redova. On kaže da će se mali poljoprivredni proizvođači, koji dobrim dijelom čine jezgru današnjih sela, a bave se tradicionalnom proizvodnjom, teško uklopiti u nove kriterije.

- Razumijemo zakonodavca u želji za reguliranjem poljoprivrede, ali znamo da preko 70 posto poticaja odlazi velikim ratarima i stočarima. Vjerujem da veliki poljoprivredni proizvođači već imaju informacije i sad već kalkuliraju što će im i kako biti najisplativije. Neracionalna mi je odluka uvođenja minimalne prihvatljive površine za povrtne vrste od pola hektara. To je za naše male proizvođače ogromna površina. Zakonodavac je propisao minimalnu površinu za koju će dodjeljivati poticaj, ali za naše male poljoprivrednike to je prevelika površina. Naši poljoprivrednici imaju u prosjeku od pet do 15 hektara površine, u šta se ubrajaju i livade i pašnjaci. Također, što se tiče minimalnog uroda, smatram da su i te mjere postavljene za profesionalce u tim granama poljoprivredne proizvodnje. Naši ljudi će teško postići te vrijednosti određene u tablicama - objašnjava Ivanović. Napominje da čak najveći proizvođači povrća s područja zapadne Slavonije neće moći ispuniti uvjete.

- Primjera radi, poljoprivrednici koji proizvode grah moraju proizvesti minimalno 10 tona graha po hektaru. Da bi se to ostvarilo, potrebno je značajno ulaganje u mehanizaciju i u agrotehničke mjere. Razumijemo mi i ekonomičnost proizvodnje na velikim plantažama, ali novi kriteriji loše će se odraziti na male poljoprivrednike koji su još uvijek okrenuti tradicionalnoj proizvodnji, neinformirani i nedovoljno organizirani za nove izazove - navodi Ivanović.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više