Kako vidite aktualnu poziciju srpske zajednice i manjinskih vijeća unutar Sisačko-moslavačke županije?
Moram reći da se govor mržnje i netrpeljivost prema drugima i drugačijima u ovdje u dobroj mjeri osjećaju te da se manjinska, zakonom regulirana prava još u potpunosti ne ostvaruju, a službe nadležne za to u mnogim slučajevima ne rade svoj posao. U Županiji je 19 jedinica lokalne samouprave, a mi uz županijsko imamo šest gradskih i sedam općinskih vijeća. Također, iako u nekim gradskim i općinskim kasama ne manjka novca, to se ne odražava na naše prihode, dok sredine suočene s financijskim poteškoćama prvo režu uplate najslabijima, a u tu skupinu spadaju naša vijeća i naši programi. Pored svega, mnoge općinske i gradske vlasti izbjegavaju novčano podupirati programe. Sklonije su financirati tzv. hladne pogone vijeća i sličnih tijela lokalnih samouprava, ponekad putem nagrađivanja i pokrivanja materijalnih troškova. Jasenovac je jedina županijska općina u kojoj imamo pravo na vijeće, a nismo ga formirali: prije smo imali predstavnika, a kad su stečeni uvjeti za vijeće, nismo bili u stanju okupiti deset vijećnika iz redova zajednice jer ondje, na jasenovačkom području, uglavnom žive ljudi stari 70 i više godina. Većina naših manjinskih vijeća nema adekvatnih radnih uvjeta, vijećnici se ne nagrađuju u skladu s propisima, a ponegdje su ona svedena na udruge, premda zakon predviđa da budu savjetodavna tijela općinskim, gradskim i županijskim vlastima u sredinama u kojima su za to stečeni uvjeti. Najbolje radi sisački VSNM, jer je ondje urbanizirano županijsko središte, a najteže je onima na razini općina, posebice u smislu radnog prostora, osiguranja naknada za rad vijećnika te podmirenja troškova prijevoza i organiziranih aktivnosti. Posebna je priča glinsko Vijeće, koje se ne bavi onim što je predviđeno Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina nego problemima koje su u nadležnosti nekih drugih institucija ove države.
Ima li u vašoj sredini pozitivnijih gospodarskih pomaka i kakvi se rezultati postižu po pitanju povlačenja novca iz domaćih i EU-fondova?
Nema značajnijih pomaka što se tiče zapošljavanja i otvaranja novih radnih mjesta, ali se provode brojni infrastrukturni i drugi projekti financirani iz EU-fondova. Primjerice, na temelju mjera ruralnog razvoja ovdašnji poljoprivrednici i OPG-ovi povukli su u prosjeku od 15 do 50 hiljada eura, ali se na natječajima za poticaje poljoprivrednicima u sredinama s više od pet posto manjinskog stanovništva zakazalo: malo je onih koji su dobili novac, a mislim i da je sveukupno za tu namjenu trebalo predvidjeti više sredstava. Nasreću, znatno je bolje s poticajima i natječajnim novcem namijenjenim obrtnicima i malim poduzetnicima. Povlačenje novca za projekte jedinica lokalne samouprave zavisi od sredine do sredine, pa su neke povukle sve što se moglo, a u drugima natječaje nije zadovoljio nijedan projekt. Na infrastrukturnim projektima zapošljavana su i poduzeća koja su se prijavila na natječaj, i to ovdašnja ili zagrebačka.
Budući da ste načelnik Dvora, što nam možete reći o promjenama u vašoj općini u posljednjih dvanaestak mjeseci?
Od kraja 2018. do kraja 2019. godine sklopili smo i realizirali ugovore sveukupno vrijedne 29 milijuna kuna. Bila su tu četiri velika projekta, tri na temelju mjera ruralnog razvoja - obnova vrtića, ceste i vodovoda te, mimo toga, ugovor s Hrvatskim vodama o gradnji drugog vodovoda. Obnavljali smo društvene objekte i objekte javne namjene, a Srbija nam je donirala traktor i vozilo Hitne pomoći, koje je prepušteno ovdašnjoj ispostavi te službe.
Što se zbiva s odlagalištem nuklearnog otpada koje je planirano u Dvoru?
Na predviđenom terenu promjena nema, ali je iz financijskog plana i plana nabave Fonda za financiranje razgradnje NE Krško jasno da je ove godine za lokaciju Čerkezovac predviđena izrada studije utjecaja na okoliš i prateće dokumentacije.
