Kao i većina povratničkih područja, Gacka dolina živi ljetne mjesece tako da na nekoliko dana gotovo opustjela i izumrla sela ponovo ožive.
Tradicionalna proslava Svetog Ilije 2. avgusta bar donekle je promijenila tu sumornu sliku i svakodnevnicu života u selima bez ljudi. Samoću su na par dana uzburkali dječji plac i druženje mladih, a po gotovo pustim lokalnim cestama mogli su se vidjeti automobili beogradskih ili novosadskih registracijskih oznaka. Međutim nekoliko dana pred ovogodišnju proslavu, život u Brlogu tekao je uobičajnim tokom i ništa nije ukazivalo da će se ovdje povodom ove velike svetkovine okupiti ljudi sa svih strana.
Točno prije godinu dana prvi put smo pisali o selima Gacke doline koja vape sa životom i u kojima se život sve više gasi. Godinu dana kasnije dolazimo u ponovni obilazak ovih sela, no ponovo zatičemo situaciju kao da je u ovih nekoliko sela najbogatijeg dijela Like vrijeme stalo. Svuda gotovo identična situacija, a jedina novost je što je broj stanovnika u većini sela dodatno smanjen.
Brlog pripada Gradu Otočcu i nije puno stradao u ratu, ali kao i u cijeloj Lici nedostaje ljudi, pogotovo mladih koji bi porenuli aktivnosti i vratili život u pusta ili polupusta sela. Na brdašcu iznad sela, jedna pored druge nalaze se pravoslavna i katolička crkva, a ljudi su u ovom kraju uvijek živjeli u slozi i jedni pored drugih.
Gacka Dolina je poznata kao jedan od najbogatijih krajeva Like, ali sumoran osjećaj ostavlja pogled na nekoliko stotina hektara najkvalitenijeg zemljišta zaraslog u korov koje stoji zapušteno
Samo nekoliko kilometara dalje od Brloga nailazimo na selo Drenov Klanac gdje se broj stanovnika može nabrojati na prste, a od trave, žbunja i šipražja teško se naziru i temelji gdje su nekad bile kuće iz kojih se čuo dječiji plač. Istom cestom stižemo i do Glavaca gdje je situacija gotovo identična. Mještani, uglavnom starije životne dobi završavaju ljetne poslove i život se pretvorio u kolotečinu iz koje je teško izaći. Svi će nam reći kako u ovim selima nedostaje mladih ljudi i kako nema života bez njih. Lički kamen, ali i plodna ravnica su najčešće zamijenjeni beogradskim asfaltom ili nekom tezgom na placi u Borči ili Batajnici. Prošla je 21 godina od napuštanja Gacke doline i teško je očekivati da se život ponovo pokrene na ovim prostorima, reći će nam mnogi dobri poznavaoci prilika na ovom području.
Dosta oštećen asfalt vodi nas na drugu stranu prema selu Škare, koje je specifično i po mnogima ogledalo Gacke doline jer ima svoju veoma bogatu historijsku priču. Najveće turbulencije u ovom selu u samom srcu Gacke doline pokazuje broj stanovnika kroz vijekove i godine. Davne 1857. godine Škare su imale 908 stanovnika. Početkom rata, odnosno 1991. godine, u ovom selu je živjelo 409 stanovnika od kojih je 98,5 posto bilo srpske nacionalnosti. Najveće raseljavanje ljudi Škare doživljavaju 1995. godine, pa je tako na popisu stanovništva iz 2011. godine zabilježeno svega 36 stanovnika treće životne dobi, dok ih je danas tek dvadesetak. Najveći razvoj Škare doživljavaju sedamdesetih i osamdesetih godina kada u selo dolaze asfalt,struja i vodovod. Ostatke života u ovom selu čuva mali broj ljudi koji varira u zavisnosti od godišnjeg doba.
Nekadašnji društveni dom u centru sela je i dalje porušen i nema nikakvih naznaka da ce se nešto u skorijoj budućnosti promijeniti. Mjesno groblje koje se nalazi pored same ceste, zaraslo je u korov i šipražje što dokazuje da je sve manje mještana sposobnih za samorganizovanje i uređenje najosnovnijih objekata u selu. Putniku prolazniku ostaje upečatljiva porušena kuća pored same ceste gdje je nekad bila prodavaonica, a i nakon 20 godina pustoši, iznad vrata ostala je tabla sa natpisom mini- market koja uporno čuva uspomenu na neka sretnija vremena za ovaj kraj
Iza Škara dolaze Doljani gdje je situacija dosta bolja. Stotinjak stanovnika za današnje povratničke okolnosti predstavljaju bogatstvo, u selu je i dosta mlađih ljudi. Na vremena i okolnosti u kojima se nalazi selo podsjeća nekadašnja osnovna škola devastirana od zuba vremena, bez prozora i vrata, zarasla u korov, koja po svemu sudeći još dugo neće dočekati svoju obnovu.
Mnoga sela Gacke doline su već uveliko izumrla. Jedno od njih je i Petrinić Polje koje više nema ni jednog stanovnika, a još nekoliko sela je na istom putu.
Gacka Dolina je poznata kao jedan od najbogatijih krajeva Like, ali sumoran osjećaj ostavlja pogled na nekoliko stotina hektara najkvalitenijeg zemljišta zaraslog u korov koje stoji zapušteno. U selu Glavace većina tog zemljišta je još uvijek pod minama na što nas podsjećaju mnigobrojne table uz samu cestu.
Iako u Otočcu živi jako veliki broj građana srpske nacionalnosti, u ovom gradu ne postoji ni jedna manjinska organizacija. Nakon prošlih izbora ugašeno je i manjinsko vijeće zbog neorganizacije i nedostatka kvoruma. Ogromna većina kuća na ovom području je ostala neobnovljena, a velik broj ljudi nikad nije ni podnio zahtjeve.
Već za par dana ovaj dio Gacke Doline će ponovo ući u svoju mirnu kolotečinu i polako izumiranje. Bolja organizacija slave u Brlogu nije donijela pozitivne rezultate u oživljavanju ostalih sela Gacke doline. Ukoliko se želi sačuvati bar dio nekadašnjeg života na ovom području mora se hitno pronaći strategija za povratak ljudi na ovo područje koji će biti zasnovan ekonomskim interesima.Vremena je sve manje pošto ova sela izumiru.
