Zbog radnog vremena, generalne zaokupljenosti poslom i nepoznavanja jezika stranim radnicima gotovo je onemogućena integracija u hrvatsko društvo, a predrasude i diskriminacija te nepovoljni uvjeti stanovanja mogu rezultirati i njihovom getoizacijom. Za to vrijeme uključeni u proces njihovog zapošljavanja žale se na tromost sustava i hiperbirokratiziranost postupka za izdavanje boravišnih i radnih dozvola.

Preliminarni su to rezultati istraživanja o stranim radnicima u Hrvatskoj, koje je na predavanju održanom u prostorima Instituta za etnologiju i folkloristiku predstavila Margareta Gregurović, sociologinja i voditeljica projekta "Hrvatska kao imigracijska zemlja: povijesne i suvremene perspektive" s Instituta za istraživanje migracija.

Gregurović je podsjetila kako je u 2022. godini, nakon dužeg razdoblja, u Hrvatskoj ponovno zabilježen pozitivan migracijski saldo, s 11.690 više useljenih nego iseljenih. Za razliku od lani, kada je najviše stranih radnika dolazilo iz BiH i Srbije, podaci za prva tri mjeseca 2024. pokazuju da je najviše dozvola izdano državljanima Nepala, a po prvi put u statistici pojavljuje se i radnici iz Egipta i Uzbekistana. Najveći broj stranih radnika angažiran je u sektoru građevinarstva, ugostiteljstva i turizmu s prosječnom bruto plaćom između 780 i 934 eura bruto.

- Iako postoji regulativa kojom se kroz Zakon o strancima i Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti reguliraju prava i obaveze različitih kategorija migranata, još uvijek nije donesena dugoročna integracijska strategija kojom bi se definirali učinci migracija na društvo. Ulogu integracije donekle su počela preuzimati tijela lokalne samouprave, pa su tako iz Grada Zagreba najavili kako će osigurati sredstva za tečajeve hrvatskog jezika – rekla je Margareta Gregurović.

Zasad su obrađeni rezultati istraživanja koji obuhvaćaju sudionike uključene u proces zapošljavanja stranih radnika, kao što su predstavnici ministarstava, strukovnih udruženja, agencija i sindikata. Neke od glavnih problema koje su istaknuli odnose se na sporost administracije, manjak nadzora poslodavaca i agencija za zapošljavanje.

- Upozoravali su da niti nad poslodavcima niti nad radom agencija nema kontrole, da se skapaju ugovori koji nisu usmjereni na dobrobit stranih radnika, da nisu ispoštovana primanja koja su bila dogovorena, kao ni radno vrijeme, opterećenja i slično. Sve to dovodi do nesigurnog zapošljavanja i nepovoljnih uvjeta za smještaja stranih radnika – objasnila je Gregurović.

Kada su pak u pitanju glavni problemi s kojima se susreću stani radnici u RH, preliminarni rezultati pokazuju da se oni u najvećoj mjeri podrazumijevaju otežano ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu, predrasude, diskriminaciju i antagonizam s domaćim radnicima koji smatraju da se strancima nude povoljniji uvjeti. Međutim, dodala je Gregurović, pravo stanje stvari znat će se nakon što se postojećim nalazima u nastavku projekta dodaju rezultati ranije započetog istraživanja sa samim radnicima iz tzv. trećih zemalja.

- Naravno da se poslodavci najviše usmjeravaju na pojednostavljenje registracijske procedure, a mi istraživači konstantno naglašavamo da su potrebe migracijske i integracijske politike. Primjerice, ako nemate kvalitetne uvjete stanovanja, nećete se moći ni integrirati. Ako nemate omogućen tečaj jezika, nećete moći ni razgovarati s ljudima iz okoline u kojoj živite. Zbog toga naše preporuke idu u smjeru promišljanju učinaka na društvo u cjelini i primjenu interkulturnog pristupa u lokalnoj zajednici – zaključila je sociologinja.