Dva novinarska priloga, emitirana zadnja dva dana svibnja u središnjim dnevnicima na ovdašnjoj televizijskoj franšizi američkog CNN-a, jako su nam puno rekla i pokazala, ne da bi im to bila namjera, o dijelu aktualnog društvenog stanja stvari u ovoj zemlji. Prvi je prilog tako tipičan za ovaj period godine, vrijeme početaka turističke sezone. Novinarka se javila iz jednog kluba – pritom ga je, potpuno neprofesionalno, imenovala, čime mu je poklonila plaćenu ili neplaćenu reklamu – sa one plaže pored Novalje na Pagu za koju smo svi morali čuti.
Tipičan partijanerski mizanscen, novinarkino nevješto hinjenje coola dok se nadvikuje s preglasnom muzikom i gostima, a potom nabrajanje brojki već po špranci: dolasci, noćenja, prosječna potrošnja gostiju... prema čemu, čini se, ovdje više nitko ne osjeća neugodnost. Pa razgovor s direktoricom lokalne turističke zajednice. Tada se desio i finale ovog priloga, moment u kojem pijani dječak, ispostavit će se da je iz Njemačke, ulijeće u kadar, lupeta gluposti, a obje protagonistice tog prizora i priloga, svaka na svoj način, trpe situaciju jer je "gost uvijek, i bez izuzetka, u pravu".
Večer kasnije, prilog drugi. Isto mjesto na Pagu, ista novinarka, ali ovaj put ne uživo. Doznajemo da je prilog snimljen u 4.35, dakle desetak sati nakon emitirane party priče sa Zrća, a novinarka se ovaj put nalazi ispred policijske postaje u Novalji. U mraku iza njenih leđa vidimo muvanje, čučanje, sjedenje nekoliko desetaka ljudi. Informirani smo da je riječ o stranim državljanima koji se već nekoliko sati, iako ured otvara u 8.00, okupljaju na toj lokaciji u cilju pokušaja da ishoduju potrebne dozvole i odobrenja za boravak i rad u Hrvatskoj. U uvodu u prilog, urednica dnevnika kazuje kako su u prva četiri mjeseca ove godine u Hrvatskoj izdane 72 hiljade radnih dozvola strancima, a potrebno ih je deset puta više?!
Problem u Novalji je tipičan. Samo jedna radnica policijske postaje, na jednom šalteru, obavlja takve poslove, pa ljudi u strahu da neće doći na red i stići napraviti ono zbog čega su došli doslovno kampiraju ispred policijske zgrade. Nervoza, ljutnja i stres su razumljivi.
I tako su nam dva televizijska priloga, emitirana u dva dana iz jednog malog mjesta na jednom jadranskom otoku, lijepo reprezentirala ovdašnje prilike. Tople ranoljetne boje i lijepa mlada seksi tijela željenih stranih gostiju iz prve priče, nekom su se putanjom medijske produkcije preklopili s tamom stranih radnika iz druge priče. Njihove deke i zimske jakne u koje su se umotali zbog noćne hladnoće ne izgledaju tako privlačno kao tangice i kupaći kostimi protagonista prve priče. A što zapravo žele? Žele samo realizirati administrativna prava da bi kao jeftina radna snaga mogli rintati na teškim poslovima servisiranja udobnosti i užitka upravo onih ljudi koje smo vidjeli i čuli u prvom prilogu.
