Integracija je ključ svega, a ovdje se, nažalost, nedovoljno radi na tom procesu – govori Iračanin Salam Al-Nidawi, koji je u Hrvatsku stigao 2016. kao tražitelj azila. Devet godina kasnije Salam živi u Zagrebu, prevoditelj je za arapski jezik i kulturni medijator zaposlen u Rehabilitacijskom centru za stres i traumu (RCT). U međuvremenu je magistrirao na Fakultetu političkih znanosti, i to baš na temi integracije osoba s međunarodnom zaštitom, kojima je danas primarno posvećen u svom djelovanju.

- Kroz rad s njima dolazim u dodir s različitim iskustvima. Nažalost, među tražiteljima azila ima jako puno onih koji su u Hrvatskoj doživjeli neki oblik diskriminacije - govori 35-godišnji Salam, prisjećajući se razgovora s jednom ženom.

- To je jedna od najtežih situacija s kojom se susreo kroz rad u RCT-u. Jako je teško kad čuješ takve stvari, kako ju je bilo strah, kako je proživjela katastrofalne situacije u zagrebačkom javnom prostoru, tramvaju i autobusu, jer nosi hidžab. Ima puno onih koji su prošli kroz slične stvari, a da ide nagore vidim i na osobnom primjeru. Samo ove godine doživio sam četiri-pet neugodnih situacija. A nije bilo tako ranije - dodaje on.

Njegove riječi potvrđuje Abdoulie Jobe, magistar sociologije i engleskog jezika te suosnivač Panafričkog društva u Hrvatskoj. U Zagreb je iz Gambije došao prije 11 godina, a sada je kroz spomenutu udrugu posvećen promoviranju afričkih vrijednosti i pomaganju oko različitih problema s kojima se suočavaju Afrikanci u Hrvatskoj.

- Najčešće im treba pomoć oko posla i stanovanja, a javljaju se i zbog rasizma, izbacivanja iz klubova ili rasne profilacije. Prije se to događalo daleko rjeđe. Razumijem da nas sada ima dosta ovdje, ali nedopustivo je da te policija zaustavi na ulici ili aerodromu i bez ikakvog objašnjena traži dokumente na uvid - ističe Abdoulie koji je sa Salamom prošle srijede, na Međunarodni dan migranata, sudjelovao na okruglom stolu u povodu predstavljanja preliminarnih rezultata istraživanja Centra za mirovne studije (CMS) "Stavovi prema strancima i manjinama u hrvatskom društvu u 2024. godini".

Istraživanje, koje je provela agencija Ipsos na nacionalno reprezentativnom uzorku od 978 građana, istovjetno je istraživanjima koje je CMS objavio 2013. i 2017., a pokazuje da su u Hrvatskoj u posljednjih desetak godina porasle predrasude, ksenofobija, doživljaji prijetnje i negativan odnos prema doseljavanju stranaca, posebice prema konkretnim skupinama migranata.

Kako su istaknuli autori istraživanja Sara Lalić i Drago Župarić-Iljić, u proteklih 11 godina hrvatsko se društvo suočilo s mnogim promjenama, poput ulaska Hrvatske u Europsku uniju, šengensko područje i eurozonu, s inflacijom i povećanjem životnih troškova, kao i posljedicama prirodnih katastrofa. Na međunarodnom planu svjedočili smo ratovima u Siriji, Afganistanu i Ukrajini, kao i genocidu u Palestini. Sve to utjecalo je na migracijska kretanja, a ubrzano iseljavanje mladih i drugih radno aktivnih iz zemlje dovelo je do nedostatak radnika u Hrvatskoj. Zbog toga je posljednjih godina država liberalizirala uvjete za dolazak stranih radnika. Uza sve to, domaća vlast se nakon prolaska većeg broja izbjeglica i drugih migranata tokom 2015. i 2016. godine odlučila za izrazito restriktivnu politiku prema migracijama. Preslika je to EU-praksi, pa je od zatvaranja tzv. Balkanskog koridora postupanje prema migrantima obilježeno nasilnim kršenjem njihovih ljudskih prava, osim u slučaju ukrajinskih izbjeglica, koje u članicama EU-a imaju status privremene zaštite.

- U međuvremenu smo od područja s kojeg se ljudi odseljavaju postali ono u koje se i useljavaju. Dogodio se i zaokret koji uključuje antimigrantsku retoriku. I u aktualnoj predsjedničkoj kampanji vidimo da neki političari na tome pokušavaju ušićariti političke poene, a istodobno nam nedostaju imigracijska i integracijska politika - rekao je sociolog Drago Župarić-Iljić s Odsjeka za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

Razumijem da nas sada ima dosta ovdje, ali nedopustivo je da te policija zaustavi na ulici ili aerodromu i bez ikakvog objašnjena traži dokumente na uvid – kaže Abdoulie Jobe, magistar sociologije i engleskog jezika te suosnivač Panafričkog društva u Hrvatskoj

- Ovo razdoblje velikih promjena, uz nedostatak kvalitetnih i koherentnih politika suzbijanja rasizma i ksenofobije te uz jačanje aktera koji raspiruju strah i mržnju radi pokojeg političkog poena, dovelo je, nažalost, do toga da danas, više nego prije 11 godina, građani Hrvatske osjećaju strah prema manjinama i ljudima koji su ovdje došli u potrazi za sigurnošću ili boljim životom - dodala je Sara Lalić iz CMS-a.

Sara Lalić i Drago Župarić-Iljić (Foto: Josip Regović/PIXSELL)

Tako se 42 posto ispitanika ove godine složilo s tvrdnjom da se boje kako će se s porastom useljavanja stranaca naši životi promijeniti nagore, dok je isto vrijedilo za 36 posto ispitanika 2017., odnosno za 27 posto 2013. godine. Nadalje, 39 posto ispitanika smatra da Hrvatska treba u potpunosti zatvoriti granice za izbjeglice, dok je isto smatralo 29 posto ispitanika 2017. godine. S tvrdnjom dodanom 2024. "Brine me da će strani doseljenici u narednim desetljećima postati većinsko stanovništvo u našoj zemlji" složila se gotovo polovina ispitanika.

Istraživanje pokazuje i kako građani i građanke Hrvatske nisu protiv svih stranaca, pogotovo ako sa sobom donose pare: 81 posto smatra da RH treba biti otvorena za turiste, 71 za povratnike iz dijaspore, 69 podržava doseljavanje stranaca koji ovdje dolaze na školovanje, 54 posto digitalnih nomada, a 47 posto nema ništa protiv dolaska migranata iz bogatih zemalja koji ovdje dolaze zbog rada ili umirovljenja. Tražitelji azila imaju najmanju podršku među navedenim skupinama – svega 34 posto.

Kao i 2013. i 2017. godine, i ovaj put su ispitivani konkretni negativni stavovi prema određenim nacionalnim, vjerskim i političkim skupinama. U odnosu na 2017. godinu, uočen je porast straha, odnosno osjećaja ugroženosti vezan uz sve ranije istraživane skupine, osim u vezi Srba iz Hrvatske, gdje se bilježi pad straha od 2013. do 2017. godine, a potom stagnacija 2024. Sada najveći udio ispitanika ima negativne stavove prema Arapima (45 posto) i muslimanima (44 posto), a udio negativnih stavova prema tražiteljima azila pao je s prve pozicije 2017. godine na treću. Od novih skupina najlošije su pozicionirani Palestinci (42 posto), a najbolje Ukrajinci (21 posto), spram kojih građani osjećaju najmanje straha, dok je u odnosu na Rome on porastao u odnosnu na 2017., ali je smanjen u odnosu na 2013. i sada iznosi 37 posto.

- Ipak, pozitivno je da sve te skupine najmanje polovica ispitanika ne smatra prijetnjom, što ipak pokazuje da živimo u društvu u kojem je dio građana i građanki otvoren za različitosti - rekla je Lalić.

- Nadu nam daje i činjenica da 58 naših sugrađana iskazuje da bi stranci u Hrvatskoj trebali imati pravo na zaštitu od diskriminacije i 56 posto je onih koji smatraju da bi stranci trebali imati pravo na jednaku plaću za jednak posao kao i građani RH. Također, 74 posto ispitanika iskazalo je da bi država trebala kažnjavati one koji krše odredbe radnog zakonodavstva i stavljaju migrante u poziciju prekarnoga rada, a isto tako relativno visokih 68 posto smatra da bi država trebala kažnjavati stanodavce ako stranim radnicima pružaju nehumane uvjete stanovanja - objasnio je Župarić-Iljić.

Najmanja razina podrške strancima tiče se političkih prava, slobode govora, javnih istupa i posebice prava glasanja na izborima, a kada je u pitanju demografska struktura, negativnije stavove imaju ispitanici stariji od 60 godina, oni s manjim prihodima i razinom obrazovanja. Očekivano, simpatizeri desnice imaju negativnije stavove od ljevičara, a katolici tvrđe od ateista i agnostika. Iznenađujuće je da su nešto negativnije stavove imale žene, kao i stanovnici Zagreba i okolice. Varijabla kontakta bila je ipak najveće iznenađenje – mahom najnegativnije stavove iskazivali su oni koji tvrde da su imali susrete sa strancima.

- Bitno je naglasiti da nije važna samo učestalost kontakta, nego i njegova kvaliteta. Drugim riječima, zaista je važno raditi na stvaranju prilika za kvalitetniji susret i upoznavanje sa strancima, a koji je puno više od toga da su oni ovdje samo radna snaga koja nam pruža određene usluge i servise - rekao je Drago Župarić-Iljić.

Od područja s kojeg se ljudi odseljavaju postali smo ono u koje se i useljavaju. I u predsjedničkoj kampanji neki političari na tome pokušavaju ušićariti političke poene, a istodobno nam nedostaju imigracijska i integracijska politika – ističe Drago Župarić-Iljić

Margareta Gregurović s Instituta za istraživanje migracija istaknula je kako su je potonji podaci, vezani uz kontakt sa strancima, najviše iznenadili. Dodala je kako rezultati CMS-ovog istraživanja ukazuju na veliku razinu neinformiranosti građana o situaciji u kojoj živimo te da upućuju na važnost senzibilizacije i informiranja javnosti. Pritom se, upozorila je, ne smijemo bazirati samo na entuzijazmu nevladinih organizacija. Nikola Baketa s Instituta za društvena istraživanja kazao je pak kako ga iskazani stavovi ne iznenađuju ako znamo da se unutar našeg obrazovnog sustava o interkulturalnosti gotovo isključivo podučava u sklopu stranih jezika, pripremajući tako mlade zapravo za odlazak iz zemlje.

- Kada pogledamo povijesnu perspektivu od devedesetih pa do danas, jasno je da nismo dovoljno radili na integraciji Roma, imali smo i prognanike, ljude iz Hrvatske, koji su također nailazili na otpore, a slično su prošle i izbjeglice iz BiH. Drugim riječima, mi u 30 godina nismo napravili puno da naučimo kako prihvaćati druge i drugačije - rekao je Baketa.

Poslodavci strane radnike doživljavaju kao potrošnu radnu snagu (Foto: Kristina Štedul Fabac/PIXSELL)

- Posebno me brine što prilikom napada na strance jako rijetko čujemo poslodavce kako ustaju u obranu svojih radnika, onih koji im nose posao. To pokazuje da ih poslodavci doživljavaju kao potrošnu radnu snagu koja je slobodna otići ako joj sve to smeta jer će sutra neki novi radnik doći na njihovo mjesto - dodao je.

Svoja iskustva s okupljenima je podijelila Sunčica Brnardić iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. Kako je objasnila, odgovornost prije svega leži na državi koja je prvo omogućila da se strani radnici nekontrolirano uvezu, potom ih prepustila (ne)milosti poslodavca i ostavila da se bakću s problemima, koji podrazumijevaju i predrasude "domaćih" kolega.

- U tom kontekstu u prvom redu upućujemo na fundamentalne vrijednosti sindikalnog pokreta: poštovanje i jednakost, nediskriminaciju. Inzistiramo na tome da smo zajedno jači, da nas logika kapitala ne dijeli, odnosno da nema "njih" i "nas", da je u srži problema pohlepa poslodavaca te da je u našoj državi, u kojoj nema razvijenih industrijskih odnosa, zapravo svaki radnik samo resurs, pa tako i onaj strani - rekla je Brnardić.

Da se radi o mračnom krugu koji s jedne strane podrazumijeva negativne stavove prema određenim društvenim skupinama, a s druge desni populizam koji iskorištava strahove građana i onda ih reproducira u formi teza o "zamjeni stanovništva" i zazivanja vojske na granici, smatra pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter.

- Manifestacije takvih djelovanja vidimo u govorima u javnom prostoru, koji mogu sezati i u kaznenu sferu, a reflektiraju se i na različita područja života: rad i zapošljavanje, obrazovanje, stanovanje i zdravstvenu zaštitu. Tu su i najgore manifestacije kao što su fizički napadi, odnosno zločini iz mržnje. Dakle, ovi stavovi itekako vode do postupanja u stvarnom svijetu kroz povrede različitih prava i u vidu strukturnih problema koje imamo, kako u društvu tako i državi kao takvoj - poručila je pravobraniteljica i istaknula da se na prevenciji postojećih problema trebalo raditi ranije.

U tom smislu, važno je da se kao društvo založimo za interkulturno obrazovanje, bolje medijske politike, profesionalniju edukaciju zaposlenih u pravosuđu i policiji, a nasušno nam je potreban i državni akcijski plan za integraciju koji u Hrvatskoj ne postoji od 2019. godine. Budući da je vlada Andreja Plenkovića apsolutno nezainteresirana za to područje, trenutno ne postoje ni naznake da bi takva vrsta strategije uskoro mogla biti donesena.

- Naravno da treba istodobno djelovati na više razina: pokrenuti kampanje kroz koje će se ljudi upoznati s našom kulturom, obrazovanje u školama koje podrazumijeva podučavanje mladih o različitostima i štetnosti rasizma, a tu je svakako i edukacija zaposlenih u javnim institucijama. Na neki način bi se trebali povezati s MUP-om, organizirati neku vrstu alternativne nastave za njih jer možda nisu ni svjesni da je profilacija ne temelju rase zapravo diskriminacija - zaključio je Abdoulie Jobe.