"Živim u jednom domu, osnivač – županija. Nas umirovljenike nitko ne doživljava, samo su puna usta treće životne dobi, kako je to zlatno doba i ostale nebuloze. Ako se požalimo dobijemo odgovor: ako vam se ne sviđa, znate gdje su vrata. Obitelji pomažu da platimo, ali i oni imaju djecu koju treba školovati. Nama mirovine ne mogu podnijeti ta nemoguća poskupljenja." Izjava korisnika doma, uvrštena u godišnji izvještaj pučke pravobraniteljice za 2024., vjerno dočarava šupljine u sustavu socijalne zaštite starijih.
Mirna i ugodna starost u Hrvatskoj je odavno nedostižna za sve, dok institucionalni smještaj zadnjim poskupljenjima, čini se, gubi svoju osnovnu svrhu – priuštivo stanovanje i kvalitetnu skrb o starijima. Cijene pojedinih decentraliziranih domova, povoljnijih oblika smještaja u usporedbi s onim privatnim, u posljednje dvije godine su rapidno porasle. Od januara 2025. gotovo svi javni domovi su se pridružili bezobzirnom podizanju cijena. Primjerice, korisnici doma za stare i nemoćne u Šibeniku od ove godine moraju izdvajati čak 750 eura za smještaj, dok su ranije troškove svog boravka pokrivali sa 600 eura. Stariji smješteni u Sisku također moraju izmisliti dodatnih 150 eura za svoju sobu. Jedini decentralizirani dom u Karlovcu poskupio je u dva navrata: prvo u 2023. za 20 posto, a godinu kasnije za 40 posto. Ništa bolja situacija nije ni u Koprivnici. Cijena smještaja je u prošloj godini povećana za 40 posto. U Splitu je posljednji dom za starije izgrađen davne 1989. godine, ali to ne sprječava osnivača, Splitsko-dalmatinsku županiju, da za postojeći i nedostatan kapacitet smještaja traži od svojih korisnika prvo 30 posto više novca, a onda i 40. Kako bi opravdali novi udar na džepove umirovljenika, vladajući brane svoje odluke rastućim troškovima namirnica, energenata i povećanjem plaća zaposlenih u tom sektoru. Umjesto da se korjenito pristupi boljim javnim politikama, teret se prebacuje na najslabije pojedince.
Iako cijene privatnih domova uglavnom nisu javno objavljene i one su porasle, navodi pučka pravobraniteljica. Cijene smještaja u obiteljskim i privatnim domovima za starije i nemoćne tokom 2024. godine porasle su 10-15 posto, procjenjuje udruge StarKA.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u odnosu na 2015. godinu, usluga domova za starije i nemoćne osobe skuplja je 55,5 posto. Cijene tih usluga rasle su tri puta brže od opće stope inflacije, koja je u 2024. iznosila tri posto.
Položaj osoba starije životne dobi u Hrvatskoj predstavlja značajan društveni izazov, osobito ako se uzme u obzir da se 23 posto građana nalazi u dobnoj skupini iznad 65 godina, govori Silvia Rusac, profesorica s Katedre Socijalne gerontologije Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Silvia Rusac (FOTO Robert Anić/PIXSELL)
U Šibensko-kninskoj županiji živi najviše stanovnika starijih od 65 godina (27,9 posto), a preko četvrtine stanovništva iste dobi ima i Primorsko-goranska (26,2 posto), Ličko-senjska (26 posto), Sisačko-moslavačka (25,3 posto) i Karlovačka županija (25,1 posto).
A koliko je val poskupljenja domova promašen i neodrživ, još bolje se uočava kada se stavi u korelaciju s konkretnim iznosom mirovina naših umirovljenika. Kako izvještava pučka pravobraniteljica, mirovina za decembar 2024., za 1.131,542 korisnika starosne, prijevremene starosne, obiteljske i invalidske mirovine, ostvarene prema ZOMO-u, iznosila je 508,01 eura, dok neto iznos od 400 eura prima 415.835 korisnika.
Alarmantni su podaci i o stopi rizika od siromaštva u ovoj skupini. Prošle godine je stopa samo nastavila rasti i iznosila je 37 posto, pri čemu za žene 40,1 posto. U najvećem riziku od siromaštva su osobe koje žive u samačkom kućanstvu – čak 61,4 posto.
Većina korisnika svoje mirovine troši isključivo na troškove smještaja i povećanje cijene će značiti još veći financijski pritisak. To može dovesti do toga da će neki korisnici morati birati između osnovnih potreba i odustajanja od smještaja u domu, upozorava Silvia Rusac, profesorica socijalne gerontologije
Problematičan je i pristup zdravstvenoj skrbi. Čak i kad su medicinske usluge dostupne, čekanja su dugotrajna. Starije pogađa socijalna izolacija, imaju poteškoće s kretanjem, što uključuje otežan pristup javnom prijevozu i zgradama koje im nisu prilagođene.
- Iako postoje razne institucije i organizacije za brigu o starijim osobama, još uvijek nedostaje kvalitetne institucionalne njege koja bi osigurala sigurno i dostojanstveno okruženje za one koji ne mogu živjeti samostalno. Nedostatne su politike i strategije. Premda se u političkoj javnosti često raspravlja o reformama, mnoge od predloženih mjera još uvijek nisu implementirane ili ne odgovaraju stvarnim potrebama starijih osoba. Potreban je dijalog akademske zajednice, struke i vladajućih. Pristup starijim osobama, kao važnom dijelu društva, ne bi trebao biti samo zdravstveni i socijalni izazov, već i prilika za cjeloviti društveni razvoj - ističe Rusac.
U Hrvatskoj djeluje ukupno 45 decentraliziranih domova za starije i nemoćne osobe, dva državna doma te 322 pružatelja usluge smještaja drugih osnivača. Postoji i 300 obiteljskih domova. Socijalna zaštita starijih puno se više oslanja na privatne osnivače domova, nego što je to slučaj u ranom odgoju i predškolskom obrazovanju, u vrtićima. Na pitanje kako je nastao takav nesrazmjer između javnih i privatnih ustanova za starije te zašto je loše da se smještaj starijih privatizira i prepušta tržištu, Rusac govori da se to može posmatrati kao rezultat različitih povijesnih, ekonomskih i političkih faktora.
- Tijekom godina, privatizacija i komercijalizacija nekih usluga socijalne zaštite postale su sve prisutnije. Mogući razlozi za nesrazmjer između javnih i privatnih ustanova je činjenica da se Hrvatska nakon Domovinskog rata suočila s brzim porastom broja starijih osoba. Državne institucije nisu bile spremne u potpunosti zadovoljiti potrebe ovog segmenta populacije. Privatni sektor brže se prilagodio tim potrebama, što je dovelo do povećanja broja privatnih domova. Privatni domovi za starije ponekad mogu brže reagirati na tržišne potrebe nego javne institucije, što može dovesti do njihovog bržeg rasta. To stvara dojam da privatni sektor može pružiti bolje i brže usluge, no situacija je heterogena, svakakvih iskustava ljudi imaju – i dobrih i manje dobrih, kako u državnim, tako i u privatnim domovima. Državne politike nisu uvijek usmjerene na razvoj javnog sustava socijalne zaštite. Ponekad izostaju jasne strategije za financiranje i unapređenje javnih domova, što produžava ovisnost o privatnom sektoru - pojašnjava Rusac.
Naselje Petrinia u Petrinji i Dom za starije osobe (FOTO Nikola Ćutuk/PIXSELL)
Negativan aspekt privatizacije socijalne skrbi je upravo kvaliteta usluga. Kada se ona prepušta tržištu, naglasak se uglavnom stavlja na profit, ističe naša sugovornica. Mnogi privatni domovi za starije imaju više cijene usluga, što može otežati pristup ovakvoj skrbi ljudima s nižim prihodima, ostavljajući ih bez dobre njege. Također, Rusac napominje da privatizacija može dovesti do jačanja socijalnih nejednakosti među starijima.
Uvjeti života u domovima za starije variraju, ali postoje određene zajedničke poteškoće – nedostatak medicinskog osoblja.
- Nedostatna je i edukacija djelatnika domova. Neki domovi su pretrpani, što može dodatno otežati osoblju da pruži potrebnu pažnju svakom stanaru. U mnogim domovima nedostaje suvremena oprema, što utječe na kvalitetu skrbi i udobnost stanara. Nedostatak resursa može također utjecati na kvalitetu hrane i dostupnost aktivnosti koje su od ključne važnosti za dobrobit starijih osoba. Neophodno je da se naš sustav socijalne skrbi preispita i unaprijedi. Ulaganjem u starije, ulažemo u vlastitu budućnost - govori Rusac.
I pučka pravobraniteljica apostrofira da u domovima kronično nedostaje medicinskih sestara te da se na raspisane natječaje rijetko javljaju. Jedna radnica je opisala svoj radni dan navodeći da ona i njene kolegice "humani posao rade na nehuman način". Naime, za njegu po korisniku imaju svega četiri minute.
Zagreb je rijedak svijetao primjer dobrog upravljanja u području socijalne zaštite starijih. Od juna 2018. u glavnom gradu nisu podizane cijene usluga smještaja, a tako će, najavljuje gradska uprava, ostati i dalje. Poručuju da će nastaviti nadoknađivati rast troškova proračunskim subvencijama
"Zamislite da se ujutro probudite i u četiri minute se morate istuširati, oprati kosu, osušiti kosu, oprati zube, obući, promijeniti posteljinu na krevetu, skuhati kavu, popiti tu kavu, napraviti doručak, pojesti doručak i progovoriti koju riječ sa svojom obitelji i tek onda krenuti na posao. I to ne samo jedan dan, nego svaki dan. Nemoguće, jel da? Sad zamislite kako je to kad mi dođemo kod nepokretnog korisnika i moramo napraviti svu njegu, zadovoljiti sve higijenske potrebe jedne osobe u roku od četiri minute. Svaki dan, kod svakog korisnika, njih 76 plus. Potrebno je progovoriti i koju riječ s njima jer ti korisnici nisu stvari, oni su živa bića koja zaslužuju poštovanje i razumijevanje svakoga od nas", rekla je radnica u pritužbi pučkoj pravobraniteljici.
Kada je riječ o poskupljenjima domova za starije, Rusac napominje da većina korisnika ionako svoje mirovine troše isključivo na troškove smještaja, a da će povećanje značiti još veći financijski pritisak. Ona smatra da to može dovesti do situacija u kojima će neki korisnici morati birati između osnovnih potreba i odustajanja od smještaja u domu. Neki će vjerojatno razmotriti povratak kući ili traženje alternativnih rješenja za smještaj, što može uključivati pomoć rodbine ili prijatelja, ili korištenje usluga kućne njege.
- Ako cijene postanu neodržive, to bi moglo dovesti do smanjenja broja korisnika u domovima, što bi potom moglo utjecati na financijsku stabilnost i operativnu sposobnost samih domova - objašnjava Silvia Rusac.
Zagreb je rijedak svijetao primjer dobrog upravljanja u području socijalne zaštite starijih. Od juna 2018. u glavnom gradu nisu podizane cijene usluga smještaja, a tako će, najavljuje gradska uprava, ostati i dalje. Poručuju da će nastaviti nadoknađivati rast troškova proračunskim subvencijama.
Jelena Miloš, saborska zastupnica Možemo!, za Novosti govori da je njihova politika tokom četiri godine vođenja Zagreba usmjerena ka apsorpciji tereta inflacije kako ga ne bi snosili građani. Zato nisu, kaže, povisili cijene domova za starije, vrtića i komunalnih usluga. Podsjeća da su uveli čitav niz drugih mjera: besplatan gradski prijevoz ZET-om za sve starije osobe iznad 65 godina, proširenje i povećanje novčanih naknada za umirovljenike s najnižim mirovinama te sedmerostruko povećanje božićnica i uskrsnica za istu skupinu umirovljenika. Osim toga, proširene su socijalne i zdravstvene usluge za starije osobe.
- Nažalost, mnoge županije su povisile cijene domova za starije i zato smještaj postaje luksuz koji si stariji ne mogu priuštiti. To je problem koji se mora riješiti na državnoj razini. Razlog poskupljenja domova je sustavno podfinanciranje decentraliziranih domova za starije. Država ne daje dovoljno sredstava županijama da pokriju realne troškove poslovanja, a onda županije prebacuju trošak na umirovljenike. Usto se premalo izdvaja za plaće zaposlenih i sve je teže naći radnike koji će raditi u takvom sustavu. Više puta smo tražili u Saboru da se takva politika promijeni i da se omogući adekvatno financiranje domova - objašnjava Miloš.
Jelena Miloš (FOTO Patrik Macek/PIXSELL)
Ona dodaje da dobar život u starijoj životnoj dobi znači da starije osobe imaju kvalitetan život u vlastitom kvartu bez odlaska u institucije. Zato u Zagrebu paralelno ulažu u institucionalnu, ali i vaninstitucionalnu skrb koja je u Hrvatskoj slabo razvijena. Otvoren je Dom za starije na Markuševcu, a u idućem mandatu će se izgraditi još četiri doma za starije na istoku i zapadu grada, najavljuje saborska zastupnica.
Miloš smatra da je kompletan sustav socijalne skrbi podcijenjen, zanemaren i podfinanciran.
I dalje postoji ilegalni smještaj za starije. Vlasnici motivirani zaradom primaju osobe na smještaj ne obazirući se na propisane uvjete. Ne vode evidenciju o korisnicima i njihovom zdravstvenom stanju, ne sklapaju ugovore o radu s radnicima, nemaju protupožarnu zaštitu
- Hrvatska se prije više od desetljeća opredijelila za deinstitucionalizaciju sustava socijalne skrbi. To znači da su se za različite skupine (stariji, osobe s invaliditetom, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi) trebale osigurati usluge u zajednici, van institucija i ravnomjerno ih regionalno raspodijeliti. To se, nažalost, nije dogodilo. Hrvatske te usluge nije u dovoljnoj mjeri razvila, a istovremeno je u ime deinstitucionalizacije smanjivala smještajne kapacitete u institucijama, zanemarivala ulaganja u infrastrukturu i socijalne radnike koji rade u sustavu. Zbog tako lošeg i stihijskog upravljanja sustavom, danas nemamo razvijene usluge u zajednici, a usto imamo zapuštenu infrastrukturu, potplaćene i iscrpljene radnike koji odlaze iz sustava. Nije pomoglo što u posljednja tri mandata Vlada na čelo resornog ministarstva imenuje ljude koji naprosto nisu upoznati sa sustavom i ne mogu ponuditi viziju strateškog razvoja socijalne politike. Stoga se često vrtimo u mjestu ili propadamo, kao što to upravo vidimo po povećanim stopama rizika od siromaštva - tvrdi Jelena Miloš.
Banijski potres iz 2020. i masovno oštećenje kuća u ruralnim sredinama rezultirali su pronalaženjem novih, ali i nužnih modela socijalne skrbi za starije. Umirovljenička naselja u Sisačko-moslavačkoj županiji nastala su kao odgovor na otežanu i sporu obnovu te sve brojnije starije stanovništvo. Tri naselja u Glini, Petrinji i Sisku imaju 166 montažnih kućica. Isto naselje gradit će se i u Kutini. Kako javljaju mediji, kućice su veličine od 35 do 45 četvornih metara, imaju terasu i zelenu površinu za vrt. U njima će se pružati skrb starijim osobama jednako kao i u domovima za starije osobe.
Martina Vlašić Iljkić, SDP-ova saborska zastupnica, ima samo riječi hvale za organizirano stanovanje starijih uz podršku osiguranog osoblja. Smatra da je umirovljenicima potrebno omogućiti da što duže budu samostalni, da osjećaju da nisu samo pasivni korisnici usluga. Kao dugogodišnja socijalna radnica s puno iskustva, tvrdi da je aktivna starost važna za psihofizičko zdravlje starijih osoba.
Martina Vlašić Iljkić (FOTO Ivica Galović/PIXSELL)
Vlašić Iljkić je SDP-ova kandidatkinja za županicu Požeško-slavonske županije na majskim lokalnim izborima. U izjavi za Novosti navodi da je u julu prošle godine na njenom području došlo do značajnih poskupljenja doma za starije i nemoćne – za visokih 50 posto.
- Tražili smo, kao SDP Požeško-slavonske županije, Požege i ja kao saborska zastupnica, da se cijene smanje jer je to neodrživo za postojeće, ali i buduće korisnike. Obrazložili su da je poskupljenje vezano uz inflaciju i rastuće troškove, ali tada, u tom periodu, inflacija nije bila tolika da bi opravdala skok cijena. Županica Antonija Jozić tvrdila je da je to upravo zbog velikih rastućih troškova namirnica, svih rashoda, uključujući i troškove za zaposlene jer su povećane plaće. Mi smo oštro reagirali, rekli da nismo protiv povećanja plaća, ali smo protiv toga da povećanje ide na teret korisnika. Ako dođe do povećanja cijene smještaja u domovima, onda očekujemo da će korisnicima biti pružena bolja, drugačija i neka dodatna usluga. Prošle godine cijene su skočile i u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Ljudi su izlazili na ulice, plakali, govorili su da će prodati onu klimu što su uspjeli kupiti za svoj smještaj u domu... Bilo je stvarno dramatično. To je bila vijest u medijima dva-tri dana i o tome se zašutjelo, nije se ništa poduzimalo - prepričava saborska zastupnica.
Ona je zatražila od premijera Andreja Plenkovića da te rastuće troškove financira država od decentraliziranih sredstava, odnosno od onoga što uplaćuje Vlada. To je riješeno tako da županija pokriva razliku od 50 posto. Dakle, ako stanar nema dovoljno novca da podmiri svoj boravak, ako ima 500 eura, a smještaj košta 700, županija pokriva 100 eura razlike.
- Nakon što su povećali cijenu za 50 posto, nakon što je Vlada dala veća decentralizirana sredstva, oni umjesto da su vratili cijene na staro, sada pokrivaju razliku od 50 posto. To je lakrdija od mjere. Prvo nešto povisiš da bi kasnije nešto, kao, dao i pokazao socijalnu osviještenost. Da je bilo socijalne osviještenosti, ne bi se ni povećavala cijena smještaja za 50 posto, već bi se to spriječilo. To nije pravedno i nije održivo. Ako netko nema dovoljno sredstava, on mora potražiti taj dio od svojih obveznika uzdržavanja, od djece. Onaj tko ima 750 eura, što je također niska mirovina, on ima dovoljno novca da plati mjesečni smještaj, ali ako nema nikakvu pomoć, mora sam platiti punu cijenu. Čovjek koji nema pomoć sa strane svu će mirovinu ostaviti za smještaj - objašnjava Vlašić Iljkić.
U predizbornom programu SDP-a za ovu županiju nalazi se prijedlog o uvođenju vaučera za sufinanciranje boravka korisnika u privatnom domu. Također se navodi izgradnja novih smještajnih kapaciteta jer na području tog dijela Slavonije desetljećima nije izgrađen nijedan javni smještajni kapacitet. U proteklih 30 godina vidljiva je samo agilnost privatnika koji su ugrabili priliku za zaradu, govori kandidatkinja za županicu. Osmišljeno je i osiguravanje lokacije u suradnji s lokalnom samoupravom kako bi se izgradile stambene jedinice za starije.
Ako postoji šansa da se osoba zadrži u svojoj kući, uz povremenu asistenciju, važno je ulagati u vaninstitucionalne usluge. Vlašić Iljkić govori da program "Zaželi", u sadašnjem obliku, nije dovoljan te da neće zadržati u kućanstvu one kojima je teško obavljati svoje životne potrebe. Ona podsjeća da je u Zakonu o inkluzivnom dodatku došlo do nepovoljne promjene. Ljudi koji su nekad imali doplatke za pomoć i njegu oštećenja zdravlja drugog stupnja, više nemaju pravo na inkluzivni dodatak zato što ne žive sami.
- Poznajem stariju ženu koja živi u izoliranom selu sa svojim sinom. On povremeno radi, nisu dobrog materijalnog stanja. Ona je primala doplatak za pomoć i njegu i sad više nema pravo na to jer ne živi u samačkom kućanstvu. Dok se ne izmijeni taj zakon, tu vidim priliku da se na lokalnoj razini odgovori na taj problem. Recimo, oni koji su u tom programu, a koji su izgubili pravo na doplatak za pomoć i njegu, dobili bi dodatak svaki mjesec od strane županije u tom iznosu. Ključno je nadomjestiti loše odluke Vlade - kaže Vlašić Iljkić.
Županije su zakonski dužne jednom godišnje provoditi kontrole pružatelja socijalnih usluga kojima je ranije izdana licenca. U slučaju sumnje na nepravilnosti, mora se obavijestiti Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Kako izvještava pučka pravobraniteljica, i dalje postoji ilegalni smještaj za starije. Vlasnici motivirani zaradom primaju osobe na smještaj ne obazirući se na propisane uvjete. Ne vode evidenciju o korisnicima i njihovom zdravstvenom stanju, ne sklapaju ugovore o radu s radnicima i nemaju protupožarnu zaštitu.
Resorno ministarstvo je u protekloj godini provelo 35 inspekcijskih nadzora kod pružatelja usluge smještaja koji rade bez licence. Utvrđeno je da i dalje radi barem 13 pružatelja usluge smještaja kojima je prethodno zabranjen rad. Ističe se slučaj doma u Dalmaciji, u Dugom Ratu, u kojem su 2020. u požaru poginule dvije korisnice. Takozvani smještaj za starije i nemoćne osobe nastavio je raditi "na divlje" i tokom 2024. U posljednjem inspekcijskom nadzoru tamo je zatečeno 18 korisnika, a cijena tog nelegalnog i opasnog smještaja iznosi – 1.100 eura. To je, ukratko, sve što je potrebno znati o ustavno određenoj socijalnoj državi.
