Specijalni izaslanik Europske unije za dijalog Beograda i Prištine, Miroslav Lajčak, objavio je da je s američkim specijalcem za Balkan Gabrijelom Escobarom "zacrtao slijedeće korake u dijalogu". Prije toga su Lajčak i Escobar u sjedištu NATO-a o "slijedećim koracima u dijalogu" razgovarali sa zamjenikom generalnog tajnika NATO-a Mirceom Geoanuom. Vjerojatno su se i dosad redovno konzultirali i dogovarali s čelnicima NATO-a, ali ovaj put je dvojac balkanskih specijalaca na sve strane svijeta poručio da u Beograd i Prištinu dolaze s prijedlozima i inicijativama koje imaju i podršku NATO-a.
NATO se iz sjene probio u prve redove posredničke europsko-američke misije u pregovorima Beograda i Prištine. Sada je to i formalno objavljeno, a praktično se dogodilo još koncem prošle godine kad je Alijansina misija na Kosovu KFOR odigrala ključnu ulogu u deeskalaciji posljednjeg lanjskog srpsko-albanskog sukoba na Kosovu. Tek kad je KFOR zajedno s ambasadorima Kvinte zajamčio da će uhapšeni srpski policajci, koji su napustili kosovsku policiju, biti pušteni u kućni pritvor, odnosno da će im biti osigurano zakonito procesuiranje, te da organizatori i sudionici srpske blokade sjevera Kosova neće biti kazneno gonjeni, srpske barikade uklonjene su sa sjevernokosovskih puteva. KFOR je usto zajamčio da će kosovski policijski specijalci na sjever Kosova moći doći tek nakon što im KFOR-ovi zapovjednici to dopuste, prethodno se konzultiravši s predstavnicima lokalnih srpskih vlasti. KFOR se pritom oglušio o zahtjeve kosovske vlade da silom ukloni srpske barikade na sjeveru Kosova, a srpskoj vladi je, na njezin zahtjev da joj sukladno Rezoluciji 1244 Vijeća sigurnosti UN-a omogući slanje do tisuću srpskih vojnika i policajaca kako bi štitili srpsku manjinu na Kosovu, odgovorio da su NATO-vi vojnici sposobni to i sami činiti bez pomoći srpske vojske i policije. KFOR je, naravno, slijedio političku volju svojih vodećih članica, ponajprije SAD-a. Američki ambasador u Beogradu Cristopher Hill nije krio da su "veoma srećni" što su barikade na sjeveru Kosova uklonili oni koji su ih postavili jer je "uvek osećao da je to najstabilnije i najbolje rešenje". Prethodno je ocijenio da su se "barikade na severu Kosova i Metohije pojavile kao vid protesta zbog toga kako su Srbi tamo tretirani i da je važno skrenuti pažnju na to".
Nakon deblokade sjevera Kosova, i unatoč pokušaju ubojstva dvojice srpskih dječaka na jugu Kosova i novog masovnog srpskog prosvjeda zbog toga, ambasador Hill nastavio je puhati za vrat svim sudionicima pregovora o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine ističući da je "važno da se posle januarskih praznika iskoristi zalet ka političkom rešenju za Kosovo" jer "tada će se videti napori u tom pravcu i mnogo aktivnosti sa ciljem da se preduzmu potrebni politički koraci u procesu dijaloga, kako bi se pokrenuo napred".
Hill je u ime svoje zemlje nastavio poticati novi krug pregovora između Beograda i Prištine, pa je sa srpskim ministrom vanjskih poslova Ivicom Dačićem potpisao memorandum o suradnji dviju zemalja kojim se, među ostalim, definira i slanje stalnog srpskog diplomatskog predstavnika (oficira za vezu) u State Department. Istovremeno je i američki ambasador u Prištini, Jeffrey Hovenier, poručio da "međusobno priznanje Beograda i Prištine jeste naš glavni cilj, ali smo svesni da je to, nažalost, trenutno nemoguće. Ipak, postoje izazovi koje možemo da rešimo, korak, po korak!" Pritom svi američki diplomati koji su angažirani u raspetljavanju srpsko-albanskog kosovskog čvora ističu da je formiranje Zajednice srpskih općina na Kosovu u ovom trenutku prvi od izazova koji se mora riješiti. Gabrijel Escobar je i prije srpske blokade sjevera Kosova prištinskim vlastima poručio da moraju definirati model srpske autonomije na Kosovu, a ako one to ne učine, način njezina formiranja i organiziranja predložit će i nametnuti američka administracija.
Američki diplomati sve glasnije upozoravaju i da neće više tolerirati nove sukobe na Kosovu. Izvlačenjem NATO-a na svjetlo dana i njegovom agilnijom ulogom u procesu dijaloga Beograda i Prištine podsjećaju sve na Kosovu i oko njega da je kosovska država još uvijek međunarodni protektorat u kojem se zna tko ima glavnu riječ. Kad kosovski premijer, Albin Kurti, braneći se od opozicijske prozivke, tvrdi da nije dao jamstvo da neće "hapsiti Srbe", odnosno da nije obećao da će formirati Zajednicu srpskih općina, samo potvrđuje da međunarodni protektori, i ne pitajući ga, odlučuju o tome u kom će se smjeru kretati kosovski politički procesi.
Već ovog tjedna zamrznuti dijalog Beograda i Prištine počet će odmrzavati viši savjetnik u State Departmentu Derek Schollet. "Čovjek koji šapuće u uho" američkog državnog tajnika Antonyja Blinkena, kako mu tepaju zapadni mediji, na trodnevnoj balkanskog turneji, nakon zagrijavanja u Skopju, Prištini i Beogradu potanko će predočiti američka očekivanja i prijedloge u kojem smjeru bi se u ovoj godini trebao voditi dijalog o normalizaciji njihovih odnosa. Docent Fakulteta političkih nauka u Beogradu Stefan Surlić uvjeren je da će Scholletova diplomatska turneja označiti "novi početak odnosa Beograda i Prištine, ali i SAD-a prema državama s ovog područja".
Surlić u razgovoru za Tanjug kaže da će Schollet "poslati konkretne poruke i jednoj i drugoj strani, naročito da će akcenat biti na Prištini koja se dosta destruktivno odnosi prema celokupnom procesu i koja je urušila i ono što je do sada mukotrpno u procesu dijaloga u Briselu bilo postignuto". On smatra da će poruke koje će Schollet prenijeti prije svega biti usmjerene na resetiranje odnosa Beograda i Priština, ali i da će nastojati vratiti Prištinu u okvire Briselskog sporazuma s posebnom naglaskom na definiranje statusa srpske zajednice na Kosovu. Pritom procjenjuje da se unatoč naporima EU-a i SAD-a da demonstriraju zajedničku politiku prema Balkanu i dijalogu Beograda i Priština, ipak radi o "politikama koje se međusobno natječu".
Za Surlića je "očigledno da SAD ima drugačiji ton u odnosu na vodeće zemlje EU-a po pitanju budućeg statusa KiM, odnosno načina na koji bi to Beograd trebalo da prihvati". Naglašava da je "politika SAD-a po pitanju KiM jasna i da se odnosi na nezavisnost te teritorije i njeno članstvo u međunarodnim organizacijama", ali primjećuje i da su "SAD pokazale razliku u diplomatskim porukama i potezima, razumevajući vrlo tešku političku poziciju Beograda u kontekstu određivanja budućeg statusa KiM, kao i definisanja dogovora sa Prištinom". U tom kontekstu, kad je riječ o potpisivanju Memoranduma o američko-srpskoj suradnji, Surlić ocjenjuje "da taj dokument označava komunikaciju i saradnju sa SAD-om, koordinaciju sa NATO-om i predstavnicima EU-a, ali i da se kroz njega vidi poruka da će SAD biti i ostati nezaobilazni faktor, odnosno akter u dijalogu Beograda i Prištine. Oni ne žele da rešenje bude nemačko-francuski predlog, već da oni sami budu inicijatori prevazilaženja krize u odnosima Beograda i Prištine".
Surlić pritom tvrdi da su "SAD svesne da je novonastala kriza na KiM izazvana, pre svega, sistemskom diskriminacijom nad srpskom zajednicom od strane Prištine i da će dolaskom Šolea biti jasno postavljene 'crvene linije' koje će jasno ukazati na to da pitanja bezbednosti i prava srpske zajednice ne mogu da budu tema već 20 godina nakon sukoba na KiM". Schollet će oko prava i statusa Srba na Kosovu povući 'crvene linije'" i zbog toga što su ta "pitanja zapravo preduslovi za dijalog dve strane i da SAD očekuju da srpski narod i njegovi predstavnici na KiM normalno funkcionišu i budu politički element, da se poštuju njihova identitetska i kulturološka posebnost i prava, kao i da se konačno formira zajednica srpskih opština (ZSO)", uvjeren je Surlić i zaključuje da se "ne može govoriti o primeni novih sporazuma na KiM ukoliko se ne ispoštuje Briselski sporazum, koji podrazumeva zajednicu srpskih opština. Mislim da su konačno SAD svesne toga i da će insistirati da u ovoj godini bude načinjen jasan korak u tom pravcu."
