Predsjednik Zoran Milanović odbio je dati suglasnost za učešće pripadnika hrvatskih oružanih snaga u NATO-ovoj misiji sigurnosne pomoći i obuke Ukrajini (NSATU). Obrazlažući zašto od traženih trinaest suglasnosti za vojne misije NATO-a i EU-a nije dao suglasnost baš za tu misiju, naveo je da tako čuva Hrvatsku od sukoba.

"Mnogi veliki ratovi započeli su nepromišljenim logističkim i savjetničkim misijama koje su se kasnije pretvarale u otvorene vojne intervencije i sukobe, a onda i ratove. Rat u Ukrajini kao posljedica ruske agresije ne predstavlja napad na neku od članica NATO-a te stoga ni ne može biti aktiviran članak 5. ugovora, niti postoji međunarodnopravna obaveza učešća Hrvatske", istaknuo je predsjednik i naglasio da je više puta ponovio da je Ukrajina žrtva agresije pa joj Hrvatska treba pružiti svu moguću humanitarnu pomoć. "Nažalost, unatoč ogromnoj vojnoj pomoći koju prima Ukrajina, kraj rata se ne nazire, već prijeti opasnost da se proširi izvan granica Ukrajine, pa je zadatak svih institucija zaštititi Hrvatsku od rata i poduzeti sve mjere kako bi Hrvatska ostala izvan ratnih sukoba", podvukao je Milanović.

Od njega je prethodna suglasnost zatražena za ukupno 13 odluka, od kojih je dao suglasnost za 12 akcija vezanih uz učešće HV-a u svijetu i za prelazak granice Hrvatske u okviru mogućeg angažiranja i brzog raspoređivanja snaga NATO-a te vojnih kapaciteta za brzo raspoređivanje u EU-u. Složio se i s povećanjem broja vojnika u okviru ojačanog prisustva kopnenih snaga NATO-a u Litvi, Poljskoj, Mađarskoj i Bugarskoj za 80 posto, s 300 na 520 vojnika. To navodi kao dokaz da je Hrvatska pouzdana članica NATO-a.

- Predsjednik je postupio u skladu sa svojim ovlastima jer nije morao potpisati nijedan od zahtjeva - rekao nam je politički analitičar Božo Kovačević.

- Ovdje je riječ o vojnom osoblju koje bi, kad bude stavljeno u zapovjednu hijerarhiju NATO saveza, moralo slušati zapovijedi ma kakve one bile i na koje hrvatska vlast više ne može utjecati, iako bi to moglo uključivati i njihovo slanje u Ukrajinu. Premijer Andrej Plenković obmanjuje javnost kad tvrdi da je riječ tek o nekoliko dnevnica. No do te situacije uopće nije trebalo doći; predsjednik i premijer trebaju se prije donošenja odluka konzultirati, a znamo da premijer to odbija - kaže naš sugovornik.

Predsjednikova odluka nije konačna jer Vlada od Sabora može zatražiti glasanje o predloženoj odluci i uz podršku dvije trećine saborskih zastupnika odluka će stupiti na snagu.

- To je tako po Ustavu, ali se moglo izbjeći dogovorom - kaže Kovačević i podsjeća da se Vladin prijedlog odluke o misiji NSATU temelji na odluci, a onda i deklaraciji s julskog samita NATO-a u Washingtonu.

- Nakon donošenja te odluke države članice same odlučuju hoće li i kako sudjelovati u toj aktivnosti. Zato je premijer ciničan kad proziva predsjednika zašto na samitu nije osporio deklaraciju. To se tamo ne čini jer bi tako izbio veliki incident. Takvi dokumenti se usuglašavaju mjesecima ranije i pravo je pitanje zašto se predsjednik i premijer nisu usuglasili i tako prezentirali jedinstveno hrvatsko stajalište - kaže Kovačević.

Osvrnuo se i na hrvatski kontingent u Poljskoj.

- Vojne postrojbe rade po određenom programu u skladu sa strateškim zadaćama. Znamo da je Rusija invaziju na Ukrajinu opravdala navodnom opasnošću od invazije NATO-a, pa iz njihove perspektive Rusija ratuje protiv NATO saveza, a ne protiv Ukrajine. U svjetlu moguće daljnje eskalacije sukoba nije isključena mogućnost da sve raspoložive snage budu uključene u vojne operacije - ističe Božo Kovačević.