Sisački krvavi vikend tokom kojeg je 52-godišnji Nedžad Fetić ubio 45-godišnju majku troje djece, četvero ljudi ranio i zapalio tri kuće i dva automobila, izvukao je na površinu ratnu prošlost Siska i stradanje srpskih civila 1991. u kojima je ulogu imao i sam Fetić.

Zbog aktualnog ubilačkog pohoda po capraškom susjedstvu tužiteljstvo ga tereti za teško ubojstvo, četiri pokušaja ubojstva, dovođenje u opasnost života i imovine te produljeno kazneno djelo protiv opće sigurnosti, a istražna sutkinja Županijskog suda u Sisku odredila mu je jednomjesečni istražni zatvor.

Sam Fetić tužiteljstvu je već poznat, ali kao njegov svjedok u suđenjima za ubojstva Srba u Sisku. Svjedočio je jer je bio među uniformiranim osobama iz zloglasnog bijelog kombija koje su Srbe odvodile u nepoznato, najčešće bez povratka.

Prema spisima Županijskog suda u Zagrebu, Fetić je bio ključni svjedok u slučaju ubojstva srpskog civila, 56-godišnjeg Rade Španovića, radnika Željezare koji je 1991. bijelim kombijem odvezen iz svoje kuće u Capragu. Španovićevo izrešetano tijelo s 25 metaka pronađeno je na obali Save, nedaleko od Siska.

U ulozi svjedoka sam Fetić se pohvalio kako je zapravo on uočio da Španović, kojeg je poznavao od djetinjstva, "špijunira" hrvatske položaje i "čudno se ponaša" te je to ispričao pripadnicima svog voda Mirku Šaši, Hasi Mahmutagiću i Štefu Goričkom, koji su onda zajedno s njim krenuli po Španovića i izveli ga iz kuće.

Fetić je na sudu tvrdio da je mislio da će Španović biti predan u zapovjedništvo, pa su svi zajedno sjeli u auto i krenuli prema Komarevu. No Mahmutagić je, po svjedočenju, Goričkom rekao da vozi do groblja, gdje su Šašo i Mahmutagić izveli Španovića. Pri izlasku iz vozila Mahmutagić je rekao Španoviću "ajmo van, idemo u zapovjedništvo". Fetić i Gorički ostali su sjediti u autu i čuli rafale.

Po Fetićevom priznanju, on je sam Španovića prijavio i u proces njegovog odvođenja od kuće do likvidacije bio uključen od samog početka. Ostaje nejasno zašto je uopće ostao samo u svojstvu svjedoka, a ne i optuženika, jer je tokom sudskog procesa nekoliko puta jasno bio izveden zaključak da se od samog početka znalo da će Španović biti likvidiran.

Otvara se pitanje da li je pravosuđe slučajno ili namjerno propustilo istražiti zašto Fetić nije reagirao kad je kombi krenuo prema Komarevu znajući da se ondje ne nalazi komanda i zašto je ostao mirno sjediti u autu kad je Španović izveden kod groblja. Pitanja su ostala bez odgovora čak i nakon što je optuženi Mahmutagić pokušao okriviti samog Fetića, tvrdeći da je upravo on bio organizator svega. No sud mu nije povjerovao.

Šašo, Mahmutagić i Gorički, koji je oslobođen, uhićeni su 2018. godine. Mahmutagić je pravomoćno osuđen na osam godina. Šašo, koji se branio da nije znao da će Španović biti likvidiran, prvo je bio oslobođen, zatim u ponovljenom postupku osuđen na tri godine, što je Vrhovni sud lani preinačio u šest godina, utvrđujući postojanje jasne namjere likvidacije Španovića.

Rade Španović bio je jedan od 25 ubijenih sisačkih Srba za čiju je smrt, po zapovjednoj odgovornosti, 2013. na 10 godina zatvora osuđen ratni zamjenik načelnika sisačke policije Vladimir Milanković. Podsjetimo, u istom slučaju bio je optužen i Đuro Brodarac.

Osim Fetićevog ubilačkog pohoda po capraškom susjedstvu, od aktera zločinačke likvidacije Rade Španovića na stranicama crne kronike poznat je bio i Mahmutagić, koji je 2002. godine izazvao talačku krizu opasavši se eksplozivom i zatvorivši se u stan sa tada 12-godišnjim sinom. Zatim je 2015., nakon obiteljske svađe, zapalio svoj stan u Sisku. U ova dva slučaja potvrdilo se da se ratno nasilje vrlo lako vraća kući, i to na velika vrata.