Vjera Solar umrla je jutros u 85. godini, u bolnici na Sušaku, nakon teške bolesti. Ova majka hrabrost iz Siska se više od trideset godina borila kao lavica za pravdu i istinu o smrti svoje kćerke Ljubice, ubijene 1991. godine u Sisku. Bodrila je i organizirala druge majke, sestre i kćeri sisačkih Srba, čiji su očevi, muževi i sinovi preko noći nestajali u akcijama "sisačkih odreda smrti".
Ljubica Solar, 19-godišnja kćer Vjere i Jovana Solara ubijena je 17. septembra 1991. godine oko 23 sata snajperskim hicem kroz prozor stana njenog dečko Duška Malovića u središtu grada Siska, od strane nepoznatog počinitelja, a s oružjem koje su u to vrijeme imali pripadnici policijskih ili vojnih postrojbi.
Tražeći pravdu Vjera Solar je krajem prosinca 2002. u vlastitoj kući pokrenula Građansku udrugu protiv nasilja Sisak u kojoj su se okupili članovi obitelji usmrćenih i nestalih, među kojima i sad pokojna Stoja Trivkanović čiji su muž Nikola i dvojica sinova, Zoran i Berislav odvedeni u augustu 1991., pokojna Jasenka Borojević čiji je suprug Stevo odveden u oktobru 1991., Desa Đapa, čiji je sin Milenko odveden iz kuće u augustu 1991. a tijelo mu je pronađeno osam dana poslije s ozljedama i prostrijelima, Zorica Miodrag čiji je suprug Stojan odveden u septembru 1991. i drugi. Putem Građanske udruge protiv nasilja Vjera Solar prikupila je podatke o smrti 103 civila u Sisku početkom devedesetih godina.
Nakon što je Vjera Solar godinama bezuspješno pokušavala zainteresirati sisačko Županijsko državno odvjetništvo i policiju da istraže okolnosti ubojstva njezine kćeri, u martu 2004. godine podigla je tužbu protiv Republike Hrvatske za naknadu nematerijalne štete zbog duševnih boli uzrokovanih smrću kćeri Ljubice. U tom je postupku prvi puta dobila priliku za svjedočenje pred sudom. Zahtjev Vjere Solar i njenog supruga za odštetu zbog usmrćenja kćeri u Hrvatskoj je uzastopno odbijan. Prijetila im je naplata visokih parničnih troškova, sve do presude Europskog suda 2014. godine koji je dao poticaj za nagodbu. Obje su strane, Vlada RH i Vjera Solar, prihvatile su prijedlog koji je između ostalog uključivao i pokrivanje materijalnih troškova postupka.
Kako doznajemo od Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, u junu 2011. godine pokrenut je zakašnjeli postupak protiv Đure Brodarca, Vladimira Milankovića i Drage Bošnjaka zbog sumnje da su počinili kaznena djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 1991. i 1992. godine na području Siska i Banije. Nakon privođenja, prvooptuženi Đuro Brodarac je umro u pritvoru u srpnju 2011. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku je nakon provedenog istražnog postupka, 16. decembra 2011. podiglo optužnicu protiv Vladimira Milankovića, zapovjednika policijskih snaga na području Siska i Banije tokom 1991. te Drage Bošnjaka, pripadnika specijalne policije "Vukovi ", zbog postojanja osnovane sumnje da su 1991. i 1992. u Sisku počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Vladimir Milanković je 2013. godine nepravomoćno osuđen na osam godina, jer kao zamjenik načelnika sisačke Policijske uprave, u razdoblju od jula 1991. do juna 1992., nije spriječio nezakonite nasilne ulaske u kuće i stanove, nezakonite pretrage, ponižavanje, zastrašivanje te fizičko i psihičko zlostavljanje ljudi na širem području Siska i Banovine. Naprotiv, sprječavao je istrage zločina, odobravao nezakonite radnje podređenih i ohrabrivao ih na to, a i osobno sudjelovao u zlostavljanju i napadima na pojedine civile te naredio nezakonito zatvaranje većeg broja civila srpske nacionalnosti, što je rezultiralo ubojstvom 24 žrtve, odnosno 23 civila i jednog ratnog zarobljenika. Drago Bošnjak je oslobođen. Nakon žalbe Vrhovni sud preinačio je kaznu u 10 godina zatvora. Nakon izdržane dvije trećine kazne pušten je iz zatvora 2018. godine.
Za ubojstvo Ljubice Solar i zločine nad drugim civilima u Sisku nisu osuđeni neposredni počinitelji. Kao što je rečeno na izricanju prvostupanjske presude: "neposredni počinitelji zločina nisu mogli biti otkriveni, jer su ih štitili oni koji su trebali štititi civile i sprječavati nezakonite radnje. "
Slijedom poticaja Europskog suda iz 2014. Vlada je odustala od naplate parničnih troškova Vjeri Solar u iznosu od 11.975 kuna zbog izgubljene parnice za naknadu štete. Međutim, nije odustala od naplate parničnih troškova bratu Ljubice Solar, Đorđu Solaru, koji je u ožujku 2007. odustao od tužbenog zahtjeva, niti u brojnim drugim parničnim postupcima koje su pokrenule žrtve ratnih zločina.
Nakon presude Vladimiru Milankoviću, Općinski sud u Sisku odbio je zahtjeve za ponavljanje građanskih postupaka za naknadu štete temeljem nove činjenice – pravomoćne osuđujuće presude za ratni zločin, zbog proteka roka, ili da se radi o već presuđenoj stvari. Srodnici ubijenih/nestalih su svojim aktivnostima, upitima prema brojnim državnim institucijama, ali i pokretanjem građanskih odštetnih zahtjeva inicirali kazneni postupak. No u konačnici doživjeli su još jednu nepravdu jer su njihove građanske tužbe za naknadu štete bile odbijene zbog zastare ili nedostatka dokaza te im je opet onemogućeno ostvarivanje naknade štete.
