Drvena kuća Bućanovih sva je obgrljena cvijećem. U selu Gojkovac kraj Cetingrada imaju vikendicu, staru obiteljsku kuću, u koju dolaze desetljećima. Inače žive u Sloveniji. U baštu im se spuštamo uskim puteljkom, pazimo da ne okrznemo žute i roze latice. Idila samo takva, pomislili bi da nam s desne strane biljke ne nadvisuje zelena ograda, a iza nje vozila MUP-a i namrgođeni policajci.

- Mi smo tu od sedam do deset dana u mjesecu, preko ljeta i više. Samo nas je par u selu ostalo. Nismo bili od nikoga službeno obaviješteni da se ovo događa. Susjeda koja živi u Velikoj Kladuši javila nam je da se kraj naše kuće postavljaju šatori i mobilni WC-i. Mislili smo da se možda radi o renovaciji stare škole, da se zbog toga postavlja gradilište. Brzo nakon toga smo načuli da nije to, nego da rade nešto za migrante - priča nam Rade Bućan.

Kad su sredinom jula došli u Gojkovac, svojim su se očima uvjerili da se kraj njihove kuće postavlja sabirni punkt za izbjeglice i migrante. Vode nas u obilazak kuće, da i naše oči posvjedoče o čemu nam pričaju. Iza ograde koja je podignuta tik uz njihovu avliju vidimo kako su uz derutnu zgradu nekadašnje osnovne škole postavljena tri vojnička šatora, četiri mobilna WC-a, reflektor i spremnici za vodu. Uz tako postavljenu infrastrukturu dežuraju policajci u marici.

- Čekaju novu turu migranata. Obično ih prikupljaju po šumi u dvije smjene, ujutro i navečer. Jaka je frekvencija ljudi, iznenadilo nas je gdje ih sve skupe. Prvih su dana dolazili neki šefovi, koji su imali glavnu riječ oko logistike. Od jednoga šatora tako je došlo do tri šatora. Pitali smo policajce kako to da su ovdje, otkud im pravo da se postave uz našu kuću, drito pred nos. Načelnik iz Karlovca mi je rekao da je privremeno, ali da se možda desi i da ne bude privremeno, da će "vidjeti kako će odlučiti oni na brdu gore" - govori Rade.

Ti ljudi koje privode, to su uglavnom dečki od 16 do 30 godina. Gladni su. Ja sam im kuhala i tijesto i jaja, i svega sam im dala što sam imala. Neki su mi rekli da četiri dana nisu jeli. Crijevom sam im od nas davala svježu vodu, govori Sonja Bućan

U razgovor se uključuju i njegova supruga Sonja i kćer Vanja. Objašnjavaju nam da su slali upite karlovačkoj policiji, pitali imaju li dozvole da ovdje postave takvu infrastrukturu, ali ni na jedan im upit nije stigao odgovor.

- Ovaj reflektor gori cijelu noć, agregat vergla cijelu noć. Vruće je, a noću ne možemo otvoriti prozore u kući zbog toga. Sad su agregat prebacili u podrum škole, ali ne radi nas, nego radi nedavnih kiša. Mi ovo ne želimo pred svojim očima, ni policajce, ni te jadne ljude, i to smo im rekli - priča Rade.

Sonja Bućan objašnjava kako nije stvar samo u tome da su najednom inkomodirani u vlastitom domu, nego joj smeta nehumanost prizora kojima svakodnevno svjedoči.

 - Ti ljudi koje privode, to su uglavnom dečki od 16 do 30 godina. Gladni su. Ja sam im kuhala i tijesto i jaja, i svega sam im dala što sam imala. Neki su mi rekli da četiri dana nisu jeli. Crijevom sam im od nas davala svježu vodu, jer se voda u onim spremnicima jako ugrije, to nije za čovjeka. Znalo je biti 37 stupnjeva. Rade je htio ići izmjeriti kolika je temperatura u tim šatorima, policajci ga nisu pustili - govori.

Bućanovi nam pričaju kako policajci migrantima ne daju hranu. U početku su dozvoljavali njima da im odnesu nešto za jesti, ali s čestim rotacijama policajaca u smjeni i to mijenjalo.

- Meni je jedna policajka rekla: "Ja u svojoj šihti ne bum nikoga hranila". Nije mi dala da im dam lubenice - kaže Vanja.

- Sve ovisi o smjeni, neki policajci dozvole da se daje hrana, drugi ne daju. Njima je ovo samo transport, nema tu odnosa prema ljudima. To je teško gledati. Mi smo gledali dokumentarne filmove iz 1940-ih kad su vlakovi vozili ljude, i ova me slika ovdje podsjeća na to, samo to ću vam reći - nadovezuje se Rade. Vanja dodaje kako misli da policajci imaju direktivu da uopće ne komuniciraju s migrantima, osim ako se ne desi nešto urgentno.

Izbjeglice i migranti ovdje na ledini provode od par sati do pola dana. U pravilu svakoga dana po njih dolaze autobusi, jedan ujutro i jedan navečer. Oni koje policajci privedu kasnije navečer moraju čekati bus koji dolazi sutradan ujutro, pa ovdje noće.

- Spavali su tu i kad je bila oluja. Zatvorili su se u šatorima s klupama da im ne probija voda, stisnuli se jedni uz druge. Izgledali su ujutro tako umorni. Najgore je kad ih dovedu kasnije navečer, pa noće ovdje i čekaju jutro za prijevoz dalje. Znaju tu provesti više od deset sati - govori Vanja.

Rade navodi kako ih policajci dovoze u maricama, a u svakoj bude 15 i više naguranih ljudi.

- Po njih dolaze dva autobusa, jedan ujutro, drugi navečer. Zna se desiti da bude i više od dva autobusa. Ja sam pitao šofera gdje ih voze, rekli su mi da ih voze u Slavonski Brod, pa da onda oni koji ne dobiju azil idu preko Gradiške nazad u Bosnu i Hercegovinu - priča nam.

Odlazak migranta autobusima, vjerojatno u Slavonski Brod (Foto: Privatna arhiva)

Po svjedočenju Bućanovih, policajci migrantima oduzimaju mobitele i sve ih skupljaju u jednu kesu. Sonja opisuje kako migrante guraju pendrecima, a engleski jezik koriste uglavnom samo da viču "go, go, go".

- A ljudi dođu iscrpljeni. Hitna je dolazila dva puta kad smo mi bili tu. Zadnji put kad smo bili na groblju u šumi smo vidjeli plahte za spavanje. Svugdje ima znakova prolaska ljudi, težak im je put. Bilo mi je jako teško prve dane kad sam vidjela kako se policajci prema njima ponašaju. Sad sam se već naučila, ali ne želim se naučiti na to. Kad su ti dečki odlazili, znali su mi reći da ću ići u heaven. Jako su mirni, zahvalni - priča.

Granično područje oko Gojkovca pomno je nadzirano, po šumi su postavljene termovizijske kamere, a logistički centar je policijska postaja u obližnjem Cetingradu. Postaja je otvorena u februaru 2018. godine, financirana je sredstvima Europske unije "kako bi policijskim i državnim službenicima koji su zaposleni na poslovima nadzora državne granice osigurali kvalitetan smještaj i rad". Na svečanom otvaranju ministar unutarnjih poslova Davor Božinović naglasio je kako je ulaganje u graničnu policiju nacionalni interes.

- I dronovi lete ovuda. Kažu ljudi ovdje: ma kakve zvijezde, to su ti dronovi! Tko zna ima li ovakvih punktova i po drugim selima u ovom kraju, možda još negdje ovako skupljaju ljude - komentira Sonja.

Nema tu odnosa prema ljudima. To je teško gledati. Mi smo gledali dokumentarne filmove iz 1940-ih kad su vlakovi vozili ljude i ova me slika ovdje podsjeća na to, samo to ću vam reći, kaže Rade Bućan

Vanja konstatira kako je čitava ova situacija "totalna kaubojština".

- Iskoristili su što nema ljudi u selu, mogu raditi što hoće. Nelegalno su se postavili ovdje i onda nama pred očima nelegalno maltretiraju ljude. Misle da nemaju odgovornost ni prema nama ni prema njima. Policajci dolaze iz čitave zemlje, neki se gube po putu. Ne poznaju ovaj kraj uopće, jedva nađu Gojkovac - kaže.

Jedva smo selo našli i mi, provezli smo se kraj desetak kuća koje ga čine pa se vraćali shvativši da je u tih dvadeset sekundi vožnje iza nas ostao Gojkovac. Tijekom čitavog našeg razgovora s obitelji Bućan policajci su se prešetavali odmah iza ograde uz njihovu kuću. Otišli smo ih priupitati što ovdje točno rade, kako s migrantima postupaju, do kad će u Gojkovcu ostati. Policajac s kojim smo pokušali razgovarati samo je stoički ponavljao da se maknemo iz ograđenog prostora i za sva pitanja javimo mailom na službene adrese MUP-a.

To smo i učinili – MUP smo pitali kojeg su datuma počele akcije u Gojkovcu, zašto je odabrana baš ta lokacija, ima li sličnih punktova drugdje, kakva je procedura privođenja migranata, gdje ih se odvozi autobusima, kako ih se dalje procesuira, koliko ih je dosad u Gojkovcu privedeno, jesu li im tijekom sati čekanja ondje osigurana voda i hrana i medicinska skrb, daju li im se pravne informacije, tretiraju li se maloljetnici adekvatno s obzirom na dob, oduzimaju li se migrantima osobne stvari te kakvi su daljnji planovi MUP-a u ovom kraju. Odgovore do završetka ovog članka nismo dobili.

U pokušaju da shvatimo zašto bi se izbjeglice i migrante odavde odvodilo prema istoku zemlje, Slavonskom Brodu, umjesto da se njihove zahtjeve procesuira u obližnjim policijskim postajama, razgovarali smo s više aktivista koji rade s migrantima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Govore nam kako još nisu čuli za takvu praksu, ali ih ne iznenađuju novi manevri hrvatske policije. Kako se mijenjaju i intenziviraju pojedine migrantske rute, tako i policija vadi nove aseve iz rukava. Aktivisti sumnjaju na moguće pushbackove, a u najblažem scenariju na manjkavost u provođenju procedura pristupa međunarodnoj zaštiti i azilu.

Šatori pored škole (Foto: Privatna arhiva)

Slavonski Brod je posljednjih mjeseci u medijima sve poznatiji po privođenju ljudi koje se optužuje za krijumčarenje migranata. U julu je ondje priveden čovjek optužen da je krijumčario osmero ljudi koji su u gumenom čamcu preko Save prešli granicu, kao i vozač osobnog automobila koji je petero stranih državljana namjeravao prevesti do Italije. Krajem maja priveden je čovjek koji je u kamionu vozio 17 stranih državljana.

Evidentiranog pokušaja zarade na migrantima recentno ima i u redovima MUP-a, i to baš u Karlovačkoj županiji u kojoj je smještena radnja ove naše priče. Početkom augusta javnosti je obznanjeno da su policijski službenici PU karlovačke u koordinaciji s USKOK-om proveli kriminalističko istraživanje nad dvojicom karlovačkih policajaca zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti. Utvrđeno je da su 4. augusta tijekom obavljanja službe na području Slunja od 19 stranih državljana koji su dovedeni u PU Slunj tražili novac za prijevoz do Zagreba. Policajci su migrantima naveli da za prijevoz do Zagreba, s obzirom na to da su iskazali namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu, trebaju predati 10 eura po osobi, nakon čega su im strani državljani uručili najmanje 190 eura.

Iz PU karlovačke objavili su da su dotični policajci udaljeni iz službe te će protiv njih biti pokrenut disciplinski postupak. Iz iste PU nam nisu odgovorili na upit o masovnom privođenju migranata u Gojkovcu, kao ni na upit o propucavanju mladog migranta iz Nepala koje se dogodilo 29. jula u blizini graničnog prijelaza Hadžin Potok kod Velike Kladuše. Mladića je navodno propucao pripadnik hrvatske policije, oko tristo metara unutar teritorija Hrvatske. Hadžin Potok je udaljen dvadesetak kilometara od Gojkovca, 3. jula taj je granični prijelaz zatvoren za međunarodni promet zbog "migracijskog pritiska".

Pred kraj razgovora s obitelji Bućan, Vanja nas odvodi do ulaza u oronulu osnovnu školu. Osnovna škola u Gojkovcu bila je jedna od područnih škola OŠ Cetingrad, a 1991. je prestala s radom. Obnova nikad nije planirana jer se nema za koga obnavljati.

Na zgradi stoji ploča koja podsjeća da je u augustu 1941. godine ubijeno 42 stanovnika i stanovnica Gojkovca, većinom žena i djece. Zločin su počinili ustaše iz susjednih sela, a svega nekoliko stanovnika preživjelo je pokolj, o čemu su svjedočili nakon rata. Istog su dana ustaše pobili više od 140 srpskih seljaka, partizana iz drugih sela u okolici Cetingrada.

Na ploči piše: "Ovi pali borci i žrtve fašističkog terora trajno su upozorenje da slobodu, bratstvo i jedinstvo naših naroda treba čuvati kao zjenicu oka svog." Spomen-ploču podigao je "narod ovog kraja" 1956. godine. Zakačeno o lijevi rub mramora stoji isprano plastično cvijeće. Točno tu ispred ploče, kaže nam Vanja, parkiraju se autobusi u koje se tovari migrante.