Pet cehovskih organizacija iz oblasti audiovizualnog stvaralaštva ovih je dana, u otvorenom pismu, podijelilo s javnošću informacije sa sastanka na kojem je vodstvo Hrvatske radio-televizije iznijelo svoje „programske potrebe“, odnosno prezentiralo programsko usmjerenje javnog servisa u nastavku vladavine pogubljenog Roberta Šveba, glavnog ravnatelja, i vječne Marije Nemčić, glavne kreatorice programa.
"Iznesene programske potrebe svodile su se na krajnje podilaženje gledatelju svojstveno komercijalnim, ne javnoj televiziji, te su bile utemeljene na analizi prosječnog građanina RH, ujedno prosječnog HRT-ovog gledatelja koji, citiramo: 'voli heroje, ne antiheroje i ambivalentne likove, želi eskapizam, a ne socijalnu kritiku (osobito ako je na njoj fokus u dramskim sadržajima), prihvaća sadržaje koje može usporediti sa svojim iskustvom, želi gledati 'serije nade' uz koje je 'lakše suočavanje sa stvarnim životom' i voli gledati reality showove", kaže se u pismu Društva hrvatskih filmskih redatelja, Hrvatskog društva filmskih djelatnika, Društva hrvatskih filmskih montažera, Hrvatske udruge producenata i Saveza scenarista i pisaca izvedbenih djela.
Riječ je, naravno, o nacrtu ubojstva javne radio-televizije koja ionako jedva da daje znakove života: informativni sadržaji odavno su u funkciji propagande vladajućeg režima, novinarstvo je više-manje zatrto do temelja, a ostatak programa sad bi, eto, trebao biti komercijaliziran do banalnosti. Takva uređivačka politika bila bi sasvim legitimna – mada bijedna i očajnička – da nije činjenice koja kaže da hrvatski građani, po sili zakona, godišnje izdvoje oko 180 milijuna eura za funkcioniranje HRT-a i za plaće blizu tri hiljade zaposlenih na Prisavlju. Zašto se HRT želi natjecati u trivijalnosti s privatnim komercijalnim televizijama, iako ih zakonska rješenja, ugovorne obaveze spram javnosti i zdrav razum smještaju na potpuno drugi kolosijek?
Vjerojatno ima više razloga za ovu vrstu stranputice, ali jednome pripada centralno mjesto: Šveb i Nemčić žele do kraja politički umrtviti polumrtvu hrvatsku javnost te sasvim zatući i ono malo kritičkog promišljanja stvarnosti – koja je prožeta korupcijom, kriminalom, siromaštvom i moralnom tupošću – a to žele zbog toga da bi HDZ, stranka koja ih je posadila na moćne funkcije, mogla dovijeka biti na vlasti. Udovoljavanje navodnim preferencijama dragog gledateljstva samo je cinična krinka ispod koje se krije pogodovanje konkretnim interesima najdraže partije koja je vazda znala cijeniti usluge odanih medijskih trudbenika.
