Kulturna politika je nesumnjivo područje u kojem su se, usprkos kriznim okolnostima uzrokovanima pandemijom i potresom, od nove zagrebačke vlasti očekivali osjetni pomaci već u ranoj fazi mandata. Naime, nije pretjerivanje reći da je trenutno riječ o praktički jedinoj političkoj opciji koja raspolaže ozbiljnim resursima u ljudstvu, znanju i operativnom iskustvu, potrebnima kako bi se artikulirala jedna suvisla kulturna politika koja će, makar na lokalnoj razini, napustiti dominantni tržišno-nacionalistički model. Nažalost, prelijevanje tih kapaciteta u praksu zasad je u velikoj mjeri bilo ograničeno, pa i razočaravajuće. Osobito se to odnosi na period upravljačkog limba do daleko prezakašnjelog imenovanja Emine Višnić na mjesto pročelnice Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo – tek u svibnju ove godine. Praktički je godinu dana, dakle, sektor bio bez čelne osobe, što znači da je za četvrtinu mandata u najvećoj mjeri odgođen početak ozbiljnog rada na nagomilanim problemima u sektoru. Kao što sam pisao na portalu Kulturpunkt.hr, taj je period u potpunosti protekao u znaku de facto sanacijske politike i sada već obilato parodirane, ali ne i nerealne zatečenosti nove vlasti "iznenađujuće teškom financijskom situacijom". Kultura je, u skladu s najklasičnijom politikom štednje, tijekom prve godine bila pretežito zanemarena, čak i što se tiče elementarnih pomaka u pogledu informiranja i transparentnosti procedure. Tako su, primjerice, rezultati gradskih javnih potreba u kulturi za 2022. godinu objavljeni na vrlo nekomunikativan način, bez popratnih sažetaka i osnovnih informacija iz kojih bi svatko mogao dobiti opći dojam o novom ciklusu financiranja, što je minimalni standard kojeg se pridržava čak i notorno netransparentno Ministarstvo kulture i medija. Još važnije, u takvom kontekstu se nikakav napredak nije mogao dogoditi što se tiče proračuna za programe u kulturi.

Kultura je, u skladu s najklasičnijom politikom štednje, tijekom prve godine bila pretežito zanemarena, čak i što se tiče elementarnih pomaka u pogledu informiranja i transparentnosti procedure

Proceduralno i komunikacijsko nesnalaženje pokazali su se kao problem i kada je riječ o kadrovskoj politici. Razočaravajuć je u tom smislu bio rasplet predzadnjeg ciklusa izbora ravnateljice Muzeja grada Zagreba, kada je novo Upravno vijeće zbog pretjeranog proceduralnog opreza poništilo natječaj na kojem je izabralo kustosicu i članicu kolektiva Blok – Lokalna baza za osvježavanje kulture Anu Kutlešu. Takvom je odlukom, nažalost, propuštena prilika za institucionalnu legitimaciju rada jednog od najprogresivnijih aktera na nezavisnoj sceni, što bi bio vrlo logičan korak u smjeru snažnijeg povezivanja lokalne nezavisne kulture i ustanova. Daleko od toga da bivša voditeljica mariborskog Muzeja narodnog oslobođenja Aleksandra Berberih Slana, čijim izborom je sredinom ove godine napokon okončana upravljačka kriza u MGZ-u, nije vrijedna kadrovska akvizicija, no Kutlešin je slučaj u nekom smislu simptomatičan za inicijalne limite političke hrabrosti nove vlasti i njenih predstavnika.

Na potencijal za nešto ozbiljnije probleme u gradskim kadrovskim križaljkama ukazao je pak slučaj izbora nove ravnateljice Umjetničkog paviljona. Nakon što je objavljeno da je za tu funkciju predložena dugogodišnja voditeljica Galerije Prozori Irena Bekić, u srpnju ove godine je nekolicina medija prenijela zabrinjavajuće optužbe da je od strane vladajućih izvršen politički pritisak na Upravno vijeće Paviljona kako bi odustalo od izbora njene protukandidatkinje Leile Topić. Što se točno dogodilo na sjednicama Vijeća nemoguće je rekonstruirati – u zapisnicima, važno je istaknuti, nema nikakvog traga izvanjskog utjecaja na proceduru. No definitivno je utvrđeno da je jedan njegov član, povjesničar umjetnosti Petar Prelog, potom dao ostavku, službeno informirajući gradonačelnika Tomislava Tomaševića, koji ga je imenovao, da to čini "zbog okolnosti izbora nove ravnateljice". Već sama činjenica da je jedan od predstavnika Grada kao osnivača Umjetničkog paviljona smatrao kako je postupak u toj mjeri kompromitiran da mora podnijeti ostavku snažan je znak da je došlo do neke vrste nesmotrenosti ili, u gorem slučaju, nepravilnosti u radu Upravnog vijeća Paviljona.

Muzej grada Zagreba (Foto: Emica Elveđi/PIXSELL)

Nažalost, ovo nisu jedini primjeri problema s izborima novih ravnatelja/ica ustanova u kulturi pod novom vlašću. Tako je imenovanje Maje Gladović na čelo Kulturnog centra Travno stopirano nakon što je Večernji list u travnju objavio tekst u kojem je tadašnji ravnatelj Josip Forjan optužuje da je prepisala dijelove njegovog programa za razdoblje od 2018. do 2022. godine. Ovakvi problemi štetni su u širem smislu jer neizbježno demotiviraju vrijedan kadar od upuštanja u takve vrste proceduralnih zapetljaja. Kao potencijalni primjer bi mogao poslužiti posljednji natječaj za ravnatelja Zagrebačkog kazališta mladih, proveden početkom ove godine, na kojem je po treći put izabrana nekadašnja Bandićeva uzdanica Snježana Abramović Milković. Posebno je u toj situaciji zabrinjavajuće za vladajuće da je Abramović Milkovićina prijava bila jedina valjana na natječaju, budući da je ZKM-ovo Kazališno vijeće odlučilo da prijava druge kandidatkinje Tamare Damjanović nije ispunjavala formalne kriterije. Za vlast čiji bi uzlet trebao počivati upravo na animiranju novih ljudi i njihovom uplivu u institucije, činjenica da se nije našao jedan ozbiljan protukandidat/kinja za jedno od najvažnijih gradskih kazališta morala bi predstavljati razlog za preispitivanje.

Ne možemo govoriti o novoj kulturnoj politici Grada Zagreba dok još nemamo plan njezina razvoja, famoznu strategiju čija je izrada u tijeku. Nadamo se da će proces njezine izrade biti u relativnom smislu brži od izbora pročelnice, kaže Vesna Vuković

Što se pak tiče rada za koji je direktno nadležan Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo, on se nedvojbeno zahuktao dolaskom nove pročelnice. Najvažnija novost u tom smislu je pokretanje postupka izrade nove gradske kulturne strategije kao nužnog okvira za sistemski promišljeni razvoj sektora. Ured je u srpnju raspisao javni poziv namijenjen ekipiranju Radne grupe za izradu Prijedloga Plana razvoja kulture Grada Zagreba, no razočaravajuće je da je to otvaranje za dijalog sa sektorom bilo ograničeno problematičnom odlukom da angažman u navedenom tijelu ne bude plaćen. U svjetlu sve težih radnih uvjeta u polju, u kojima čak ni etablirane umjetnice i kulturne radnice često ne mogu adekvatno živjeti od svog rada, takav je potez nesumnjivo isključio dio ljudi čija bi participacija u ovom procesu bila dragocjena. Taj propust na stranu, četiri mjeseca kasnije dočekali smo rezultate selekcije, koji uglavnom djeluju pozitivno. Srećom, usprkos eksploatirajućim uvjetima angažmana u Radnoj grupi, postoje ljudi koji su voljni solidarno ponuditi svoje znanje na dobrobit kulturnog sustava, pa tako treba pozdraviti činjenicu da će na gradskoj kulturnoj strategiji raditi stručnjakinje poput dramaturginje Nine Gojić, predsjednice Mreže DKC-HR Mirele Travar ili plesne umjetnice Ane Kreitmeyer, dubinski upoznate sa stanjem na terenu, problemima radnih uvjeta u kulturi i nedostacima kulturne infrastrukture. Također u načelu pozitivno djeluje tematska raspodjela podskupina, koja zaobilazi neproduktivnu "cehovsku" logiku razdvajanja različitih umjetničkih djelatnosti, kao što je Višnić nedavno naglasila na tribini Književni petak posvećenoj gradskoj kulturnoj politici. Umjesto toga, ovdje je naglasak na specifičnim funkcijama kulture u širem razvoju grada, tako da će u promišljanju pojedinih područja zajednički sudjelovati predstavnici glazbenog, izvedbenog, vizualnog i drugih sektora. Izabrane članice i članovi podijeljeni su pet područja, kao što su "Umjetničko stvaralaštvo – grad imaginacije, inovacije i eksperimenta" ili "Zagrebačka kultura u međunarodnom kontekstu – grad kao čvorište kultura". Premda ovakve kategorije ne djeluju nesuvislo, same po sebi bitno ne odskaču od maglovitog žanra projektnih slogana, a kako pritom u javnom pozivu nisu bila ponuđena njihova pojašnjenja, kandidati su se za sudjelovanje u njima prijavljivali donekle napamet. U tom smislu, moglo ih se možda definirati nakon provođenja natječaja, u inicijalnom procesu konzultacija s čitavim sastavom radne grupe, umjesto da ih se zadaje unaprijed.

Prema dosadašnjim pomacima, pa i u pogledu izrade kulturne strategije, članica kolektiva Blok i inicijative Za K.R.U.H. Vesna Vuković izražava inicijalni oprez.

- Ne možemo govoriti o novoj kulturnoj politici Grada Zagreba dok još nemamo plan njezina razvoja, famoznu strategiju čija je izrada u tijeku. Nadamo se da će proces njezine izrade biti u relativnom smislu brži od izbora pročelnice na koji se predugo čekalo. U svojim dosadašnjim istupima kao temeljne principe koji će je voditi u mandatu pročelnica ističe "strateški pristup, učinkovito i stručno upravljanje te transparentnost rada", dakle najavljuje svojevrsno uvođenje reda u sustav koji je zapušten i čija infrastruktura propada. U tom je smislu Višnić posve na liniji možemovske politike - govori Vuković, napominjući i da je posebno zabrinjava to što se u govoru o razvoju gradske kulture nigdje ne spominje povećanje proračuna.

Vesna Vuković (Foto: Davorin Višnjić/PIXSELL)

- Govori se o većem iskorištavanju EU fondova, ali nigdje ni slovom ni brojkom o drugačijoj raspodjeli gradskog proračuna. Također, a o čemu smo u okviru inicijative Za K.R.U.H. glasno progovarale, niti o brizi za radne uvjete u polju. Preimenovanje Ureda za kulturu u Ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo po prvi put posve otvoreno spominje "civilno društvo" u kulturi. A u tom je specifičnom proizvodnom polju upravo pitanje rada goruće jer njime dominira izrazito fleksibilizirani rad, projektno vezan i utoliko krajnje prekaran - zaključuje ona.

Kao dobar primjer prelamanja krize preko leđa nezaštićenih radnika Vuković ističe projekt Europske prijestolnice kulture, na čijem čelu je Višnić bila.

- Nadam se da su se iz te epizode izvukle određene lekcije i da najavljeno uvođenje reda neće značiti "racionalizaciju poslovanja" kroz ukidanje radnih mjesta i srozavanje uvjeta rada - dodaje.

Usprkos ovim nedoumicama na koje Vuković opravdano upozorava, proces koji je nova pročelnica pokrenula je dobrodošao i ostavlja razloga za oprezni optimizam. Ključan faktor koji će određivati razmjere tog optimizma je, dakako, opseg i struktura proračuna za kulturu. Što se promjena u tom pogledu tiče, najvažnija je novina pokretanje posebnog programa "Kultura i umjetnost u zajednici", namijenjenog prije svega poticanju kulturnih sadržaja u četvrtima u kojima ih manjka, kao i jačanju uloge kulture u životu lokalnih zajednica. Nakon njegovog pilotiranja u ovoj godini, prijedlog javnih potreba u kulturi za 2023. godinu donosi gotovo udvostručen proračun za idući ciklus programa – oko 200 tisuća eura. U širem smislu, prijedlog proračuna Grada Zagreba za 2023. godinu sadrži određene pozitivne pomake, pa su tako ukupna sredstva za javne potrebe u kulturi narasla za oko sedam posto. Također je moguće primijetiti nešto veće financiranje programskih područja u kojima djeluje najveći broj prekarnih radnica i radnika u kulturi, kao što su Interdisciplinarne i nove umjetničke i kulturne prakse, Dramska (kazališna) i plesna umjetnost te Vizualna (likovna) umjetnost. U apsolutnom nedostatku interesa Ministarstva kulture i medija kao nositelja sustava financiranja kulturnih programa da napravi pomak po pitanju radnih uvjeta u sektoru, signali na lokalnoj razini poput ovog su pozitivni, premda treba istaknuti da su još uvijek nedostatni za supstancijalni napredak. Pritom će svakako biti ključno da se u 2023. ne dogode katastrofalna, višemjesečna kašnjenja s isplatama sredstava za provedbu projekata, kao što je bio slučaj ove godine.

Važno je podcrtati i volju nove vlasti da pogura velike infrastrukturne projekte u kulturi, pri čemu je upravo izgradnja multifunkcionalnog društveno-kulturnog centra i knjižnice na lokaciji Paromlina predstavljena kao reprezentativni projekt u ovom mandatu. Ukratko, nova vlast pokušava odgovoriti na višegodišnje infrastrukturno, financijsko i upravljačko zapuštanje kulture. Kašnjenja do kojih je u tom smislu došlo, osobito u pogledu izbora nove pročelnice, daleko su od dobrog ulaska u suočavanje s nagomilanim problemima. Izvanjska su ograničenja nesumnjivo brojna – grad je i bez pandemije, potresa, a sada i energetske krize, bio u izrazito lošem stanju. No pomaci se naprosto moraju dogoditi, jer su sektor i njegove radnice i radnici u velikoj mjeri doslovno na egzistencijalnom rubu. Poduzetnost i senzibiliziranost nove pročelnice za stanje na terenu govore da se na čelu gradske kulture nalazi osoba kapacitirana da se suoči s nagomilanim problemima. Međutim, za iskorištavanje tih kapaciteta bit će potrebno opuštanje politike štednje, kao i nastavak rada na poboljšanju komunikacije s akterima u kulturi.