Preporuka Međunarodne organizacije rada (MOR) prema kojoj Hrvatska nije dužna isplatiti mirovine umirovljenicima pretežno srpske nacionalnosti s područja nekadašnje SAO Krajine, ovih je dana u hrvatskoj javnosti predstavljena kao dugo očekivana pozitivna vijest. Upravni odbor MOR-a u Ženevi prošlog je petka odbacio predstavku protiv Hrvatske koju je 24. studenoga 2014. podnijela Udruga sindikata umirovljenika. Kako navodi ‘Večernji list’, slučaj je razmatralo tripartitno povjerenstvo sastavljeno od predstavnika vlada – u ovom slučaju španjolske – poslodavaca i sindikata te je Upravnom vijeću MOR-a preporučilo zatvaranje slučaja, što je ono jednoglasno prihvatilo. U tom procesu su prihvaćeni argumenti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) i hrvatskih sudova koje je ranije prihvatio i Evropski sud za ljudska prava u odluci Čekić Ljuba i dr. temeljem zahtjeva petero osoba za isplatu dospjelih, a neisplaćenih mirovina za period od 1991. do 1995. godine.
Jedan od argumenta je da je do obustave isplata mirovina došlo ‘zbog ratnih okolnosti i nemogućnosti isplate mirovine na okupiranim dijelovima Hrvatske’. Osim što su ratne okolnosti navedene kao viša sila, primjenjivala se i odredba o zastari isplate dospjelih, a neisplaćenih mirovina koja teret krivnje za obustavu isplate prebacuje na leđa korisnika.
‘One koji su otišli u Srbiju, obeštetila je Srbija koja ih je uvela u svoj mirovinski sustav, a onima koji su ostali živjeti na okupiranim područjima, Hrvatska je isplaćivala mirovine sve do prekida platnog prometa izazvanog okupacijom, a čak se i nakon toga pokušalo mirovine isplaćivati preko Međunarodnog crvenog križa. Prihvaćena je i hrvatska argumentacija da je prekid isplata bio uzrokovan višom silom’, stoji u objašnjenju odluke. Međutim, u objašnjenju se nigdje ne navodi da su umirovljenici, koji su cijeli radni vijek uplaćivali doprinose u hrvatski mirovinski fond, za vrijeme ratnih sukoba primali samo jedan vid socijalne pomoći od tadašnje SAO Krajine te da im nikada nije uručeno rješenje u kojem se navodi da je riječ o mirovini. Također, nigdje ne stoji da ti isti umirovljenici nakon ‘Oluje’ nisu primali mirovinu ni od Hrvatske ni od Srbije na čiju su teritoriju izbjegli.
- Prava iz penzionog i invalidskog osiguranja spadaju među najznačajnija stečena prava, kako zbog svog obima, tako i zbog činjenice da ona predstavljaju praktično jedini izvor sredstava za život starijih osoba - objašnjava Ilija Vojvodić, predsjednik Udruženja oštećenih penzionera iz Hrvatske.
Za rješavanje problema oštećenih umirovljenika svih ovih godina su se zalagali saborski zastupnici SDSS-a, koji su se u vezi toga pokušali dogovoriti sa svim dosadašnjim hrvatskim vladama.
- Preporuke MOR-a nemaju obvezujući karakter pa da je stav u ovom slučaju i drugačiji, on ne bi obvezivao Republiku Hrvatsku, ali se ipak ne bi mogla zanemariti činjenica da mišljenje jedne međunarodne organizacije ide na ruku oštećenim umirovljenicima. Sada je ranije donesena odluka pokopala nade umirovljenika i stavila dodatan uteg na njihove zahtjeve - kaže saborski zastupnik SDSS-a Boris Milošević i dodaje da stav MOR-a, nažalost, predstavlja još jednu izgubljenu bitku za umirovljenike koji traže svoja prava.
- Smatram da su iscrpljeni svi pravni argumenti i međunarodni forumi koji su nadležni za ovu problematiku. Sada nam je ostao samo politički teren na kojem možemo nešto promijeniti, ali preporuke MOR-a su neosporno oslabile poziciju umirovljenika i nas koji im želimo pomoći - ističe Milošević.
Problem je što je Hrvatska izmijenila zakonodavstvo na način da ide na ruku državi, a ne umirovljenicima. Između Hrvatske i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije sklopljen je Sporazum o socijalnom osiguranju koji je omogućavao isplatu svih, pa i zaostalih neisplaćenih mirovina onima koji su pravo na mirovinu stekli u jednoj od dvije države. Hrvatska je taj Sporazum ratificirala tek 2003. godine, a dotle se osigurala nizom zakonskih propisa kojima je osporila isplate. Kada su nadležni uvidjeli da će se reguliranjem povratničkog statusa izbjeglih Srba morati isplatiti i njihove dospjele, a neisplaćene mirovine, 1997. godine su donijeli Zakon o konvalidaciji kojim je propisano da su umirovljenici na području Krajine primali mirovine iz ‘parafonda’ i da nije moguće isplatiti dvije mirovine za isto razdoblje. Hrvatske vlasti su u potpunosti ignorirale činjenicu da oštećenim umirovljenicima nikada nije prestao vrijediti status umirovljenika u HZMO-u, tako da prilikom ponovne uspostave isplate mirovina nisu donesena nova rješenja, već je samo faktički došlo do ponovne isplate.
Rješenje problema oštećenih umirovljenika nalazilo se u planu vlade Zorana Milanovića za mandatno razdoblje 2011-2015. u kojem je pisalo da će ‘Vlada uzeti u obzir problem onih građana koji, iako su uplaćivali u mirovinske fondove, nisu dobivali mirovine određeni period te u dogovoru s oštećenima razmotriti načine obeštećenja’. No kako ni tada nije bilo političke volje, problem je ostao neriješen. Jedina šansa da će se nešto dogoditi postajala je tokom predpristupnih pregovora Hrvatske s Evropskom unijom. Međutim, i ona je propuštena pa sada samo preostaje nada u dobru političku volju. A da se problemi te vrste mogu riješiti dokaz je Željko Glasnović, nezavisni saborski zastupnik iz 11. izborne jedinice, odnosno dijaspore, koji je svoj potpis za imenovanje Gordana Jandrokovića na mjesto predsjednika Sabora uslovio isplatom zaostalih mirovina pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane, članovima njihovih obitelji i nasljednicima.
- S Udruženjem penzionera iz Hrvatske radit ćemo na tome da se problem neisplaćenih mirovina stavi na stol vlade i da razgovaramo o mogućim načinima pomoći oštećenim umirovljenicima koji samo traže ono što su zaradili. Smatramo da bi bilo dobro da država zajedno s oštećenim umirovljenicima razmotri mogućnost obeštećenja za neisplaćene mirovine. Međutim, sve dosadašnje vlade nisu imale sluha za ovaj problem - zaključuje Boris Milošević.
