Kako komentirate jezik predsjednika Zorana Milanovića?
S obzirom na to da nijednog političara osobno ne poznajem, pa tako ne znam raspolažu li bogatijim jezikom od onoga koji javno koriste, mogu samo pretpostaviti: a) da se većina služi onime čime i raspolaže i/ili b) da se, obraćajući se većini, koriste jezikom za koji smatraju da ga većina ljudi najbolje razumije. Nisam sigurna ni da su svi (naši) političari uopće upoznati sa značenjem pojma "govor mržnje", niti da ih to uopće zanima.
Analizirali ste problem političkog laganja u svojoj novoj knjizi "Laži naše svakidašnje"?
Odgovor koji se sigurno može primijeniti na većinu političara bio bi da svaki političar laže zbog postizanja svojih osobnih ciljeva, koji se uglavnom baš i ne razlikuju. Među tim osobnim ciljevima, koji se često odnose samo na materijalna dobra i slavu, kod nekih svakako postoji i interes da učine nešto korisno i za svoju domovinu ili barem stranku kojoj pripadaju. Ipak, uglavnom svi političari žele kroz politiku postati slavni, važni i moćni, a onda usput, ako je moguće, postići nešto korisno za svoju stranku, zemlju i narod kojem pripadaju.
Kako ocjenjujete ukupno stanje javne komunikacije političara u Hrvatskoj?
Razina i/ili način komuniciranja političara, kako međusobno tako i s općom populacijom kojoj se obraćaju, u skladu je s njihovom razinom obrazovanja i poštovanja koje osjećaju prema svojoj publici. Kako nas sve smatraju ovcama, obraćaju nam se u skladu s tom percepcijom.
Je li baš društvo samo krivo za to što političari lažu?
Mi smo svi, kao publika kojoj se političari obraćaju i koju koriste za ostvarivanje svojih ciljeva, u određenoj mjeri krivi za to kakve političare imamo, ali – koristit ću banalan primjer – koga može odabrati djevojka za supruga ako joj se nude samo ružnjikavi i neobrazovani prosci?
Kako komentirate to da se HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba pohvalio time da ne zna ćirilicu?
Mene uvijek ponovno zadivljuju ljudi koji se hvale svojim neznanjem, pa tako i gospodin Davor Filipović, koji očito nije upoznat s činjenicom da su i brojna hrvatska književna djela napisana ćiriličnim pismom, kao i to da nas svako dodatno znanje koje smo stekli obogaćuje.
