Koliko je među ljudima u Istarskoj županiji prisutan osjećaj nesigurnosti radi učestalih napada na građane manjinskih nacionalnosti i protumanjinskih skupova?
Atmosfera nesigurnosti se poput epidemije širi Hrvatskom, no u Istri nasreću ne nailazi na plodno tlo i takvi napadi nemaju značajniju podršku. Postoje pojedinačni ispadi, grafiti s porukama netrpeljivosti, promocija ustaštva i fašizma i divljanja na utakmicama, ali se ne primaju na istarsko tlo jer ih Istrani, neovisno o nacionalnosti, žestoko osuđuju. Osude dolaze kako od građana tako i od predstavnika značajnijih političkih stranaka koje djeluju u Istri. Stoga i pripadnici srpske zajednice mogu ovdje biti mirniji, premda ne i posve neustrašeni.
Kakva je uloga Savjeta za nacionalne manjine u borbi protiv etnocentrizma i šovinizma, a za jačanje manjinskih prava te kako ocjenjujete reakcije državnih institucija u suzbijanju nasilja i govora mržnje?
Savjet za nacionalne manjine RH, čija sam odnedavno potpredsjednica, ima čvrst stav o provedbi borbe protiv etnocentrizma i šovinizma kao i dosad. Kao partner vlasti, Savjet nastoji pridonijeti smanjenju takvih tenzija i netrpeljivosti, kao i tome da državne institucije snažnije i nedvosmislenije osuđuju takve pojave i procesuiraju počinitelje. Savjetu se obraćaju brojni pripadnici manjinskih zajednica jer vjeruju u tu instituciju i smatraju da ona svojim djelovanjem može pripomoći boljem razumijevanju među svim građanima i građankama ove zemlje. Nažalost, neke druge državne institucije nisu dosad po tim pitanjima dovoljno odlučno i jasno iskazale zabrinutost radi eskalacije netrpeljivosti i to bi se moralo što prije promijeniti, pa je i s posljednje sjednice Savjeta poslana takva poruka.
U kolikoj su mjeri manjinske zajednice prisutne u medijima, od HRT-a preko drugih radijskih i TV-kuća do nacionalnog i regionalnog tiska i elektroničkih sredstava javne komunikacije? Kako se prema njima odnose vlasti na županijskim i lokalnim razinama?
HRT je ‘najslabija karika’ kad je riječ o manjinama i programima vezanima uz njih: nedopustivo je da se to nastavi, pa smo na posljednju sjednicu Savjeta pozvali predstavnike te kuće i zatražili da programska shema iz temelja bude promijenjena. To je, konačno, medij koji plaćaju svi građani i građanke, pa ima obavezu sve svoje gledatelje upoznavati sa svim hrvatskim manjinama, njihovim kulturama, tradicijama i potrebama. Tako bi svi imali priliku vidjeti da su manjine istinsko bogatstvo svake multietničke države, a ne njezin problem. Dobili smo obećanje vodećih ljudi HRT-a da će se uskoro osnovati uži tim ljudi koji bi ustvrdio sve potrebe manjinskih zajednica i pronašao najbolji način emitiranja manjinskog programa; brzo ćemo vidjeti koliko je tako iskazana želja za promjenom iskrena. Moram reći da se ni ostali mediji na državnom i lokalnom nivou ne razlikuju puno od HRT-a, ali ipak i tu postoje razlike od županije do županije, kao i kod odnosa lokalnih vlasti prema manjinama: većina ih samo tolerira, a rijetki pokazuju iskrenu želju za zajedničkim životom.
Kakvi su planovi istarskih Srba i koliko su tamošnji građani te nacionalnosti voljni sudjelovati u radu i podržavati aktivnosti svoje zajednice i njezinih organizacija?
Planovi su manje-više identični dosadašnjima: srpska manjinska udruženja i vijeća imaju zacrtane godišnje programe, pa će tako Zajednica Srba u Istri u kolovozu u nekoliko ovdašnjih gradova organizirati program u povodu Dana srpske kulture, a VSNM nekoliko izložbi i proslavu uz Svetog Nikolu. Raduje me što će se u Puli uskoro osnovati pododbor Prosvjete, kojem će na čelu biti mlade i obrazovane osobe. Ti su ljudi već napravili fantastičan plan rada i osmislili programe koji će se provoditi, pa očekujemo da će se i radi toga u taj Prosvjetin ogranak uključiti veći broj mladih, koji su do sada uglavnom zaobilazili organizacije srpske zajednice u Hrvatskoj.
