Mira Bićanić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti u Srpskoj pravoslavnoj općoj gimnaziji ‘Kantakuzina Katarina Branković’, poznata je kao nekonvencionalna i široko stručna predavačica koja usmjerava svoje učenike punih 14 godina prema dobroj literaturi, filmu, ali i građanskoj svijesti. Njeni učenici trećeg razreda, Aleksandar Medić, Đorđe Subotić i Siniša Nenadović, o kojima su Novosti već pisale, osvojili su prvo mjesto iz hrvatskog jezika na kvizu Gradske knjižnice Zagreb, za koji se, kako kažu, uopće nisu pripremali.
Kvizaši iz gimnazije ovih dana su zvijezde i mnogo vas spominju i hvale. Što možete reći o Siniši, Aleksandru i Đorđu?
Hvala djeci, no njihov rad, želja za znanjem i intelektualno-duhovna otvorenost zaslužne su za njihov uspjeh. Surađivati s takvim mladim ljudima kao što su njih trojica čast je i užitak učitelju, i privilegij - s obzirom na sve nedostatke obrazovnog sistema i društveno-političku realnost s kojom se borimo. Oni su pametni i dobro odgojeni mladići, plemeniti i skromni. Ne zaustavljaju ih nikakve negativnosti niti su opterećeni prošlošću - pametnu djecu zanima napredno, moderno i buduće.
Djeca kažu da su satovi hrvatskog poziv na debatu i razmišljanje. Koliko uspijevate raditi i one stvari koje nisu predviđene planom i programom?
Nećemo valjda usvajati činjenice ili teze, svejedno, o životu ili umjetnosti, povijesti bez kritičkog promišljanja, sumnje i pluralizma stavova. Počesto imamo potrebu prolongirati bavljenje nekom temom, popratiti je filmom, raspravom, tribinom, no malo je vremena za takav pristup i pojede ga strogo propisani ispitni katalog koji nas tjera naprijed. Mnogi kolege pate zbog toga, pokušavajući nastavu učiniti zanimljivom, kreativnom i korisnom, ali odmah nastavljate u galopu jer kasnite s transferom nove bujice činjenica prekomjernog gradiva. Nije zaživio ni, na primjer, građanski odgoj, a neće ni famozna reforma.
Što mislite o državnoj maturi iz hrvatskog?
Državna matura, ili bilo koji sličan budući projekt, nema smisla ako redovna nastava ne postiže svoje krajnje obrazovne ishode i ciljeve. Panika, strahovanje, instrukcije, pripreme, nezadovoljstvo sveučilišnih profesora znanjem i pismenošću studenata, bivših gimnazijalaca, koji ne umiju razmišljati, povezivati, ne vole čitati, naprosto učiti… Što vam to govori? Ukratko, svi se jako mučimo u nastavnom procesu za jedan jednostavan cilj: polaganje državne mature. Nije problem u njoj, znamo u komu/čemu jest.
