Ljetni učenički kamp Srpskog narodnog vijeća u Savudriji, sudeći po reakcijama samih sudionika iz Hrvatske i s Kosova, kao i njihovih nastavnika, pokazao se punim pogotkom kakav, međutim, obavezuje na još takvih i sličnih pothvata.
Okupilo se tom prilikom na tjedan dana u kampu „Veli Jože“, početkom ovog mjeseca, pedesetak učesnika - što iz srednje škole "Jovan Cvijić" iz kosovske općine Štrpce, što iz zagrebačke Srpske pravoslavne gimnazije "Kantakuzina Katarina Branković". Ako bi se među polaznicima moglo potom izdvojiti jedan zajednički akcent, koliko smo čuli, onda je to želja da se dogodine ponovno okupe u sličnim okolnostima i nastave svoje dragocjeno radno druženje, dok će s ovog očito ponijeti niz lijepih uspomena.
U savudrijskom je kampu bio organiziran niz aktivnosti edukativnog i zabavnog ili sportskog karaktera, uz kreativne radionice umjetničkog smjera, a svima je zajedničko bilo nastojanje da učenici provedu što više vremena u druženju i upoznavanju. Prioritet zajedničkog rada, ali i opuštanja te međusobnog povezivanja, urodio je razmjenom iskustava i sklapanjem brojnih prijateljstava između tinejdžerskih sudionika ovog kampa.
Raznoliki dnevni programi, prilagođeni njihovu uzrastu i preokupacijama, uz predavanja su sadržavali i nekoliko izleta, npr. u Pulu, na Brione i u zvjezdarnicu Višnjan. Obrađivane teme uključivale su kulturno-historijske spomenike, povijest Istre, Zagrebačku školu crtanog filma, život i djelo ličnosti poput Milutina Milankovića i Milojka Vucelića, itd. U svojim osvrtima na druženje i zabavu, poneki su polaznici kampa također s ushitom izdvojili kupanje i plivanje u moru koje dio među njima prvi put pohodi baš u Istri, a pružena im je uzgred i mogućnost za vođeno unapređenje plivačkih vještina.
Zajednički su mogli čuti ponešto o životu Srba u Istri, pa i usporediti svoja gledanja na pozicije takve stare manjinske zajednice u Hrvatskoj i Kosovu, odnosno njihove sličnosti i različitosti. Prema riječima voditelja kampa Milorada Kondića, učenje o razlikama jezičnim ili općekulturnim ukazalo im je paralelno na stabilne poveznice između različitih grupacija unutar srpskog etničkog korpusa. Taj nivo prepoznavanja zacijelo je olakšao uspostavu prisne atmosfere među učesnicima kampa, gdje je veoma brzo realiziran ugodan ambijent u kojem su se jednako svi udomaćili. Najvećim uspjehom organizatori stoga zapravo smatraju njihovu oproštajnu želju da svakako čim prije nastave s održavanjem tamo uspostavljenih veza i bliskosti.
Video prilog Vide TV pogledajte ovdje
