Negdje u ožujku Mile Kekin napisao je pjesmu "Ovo će proći" o situaciji u okolnostima epidemije. Otada je prošlo više od pola godine a situacija je za muzičare, barem kada je riječ o njihovom poslu, ostala manje-više nepromijenjena. Koncerti se ne održavaju, a još neko vrijeme sigurno i neće. Skromne jednokratne potpore koje je u početku dijelilo Ministarstvo kulture i neke strukovne udruge u međuvremenu su presušile. Pritom dio javnosti i medija ne percipira probleme u kojima su se muzičari našli. Online koncerti ili nastupi daleko su od adekvatne alternative, a budućnost je neizvjesna. Stoga smo porazgovarali s Milom Kekinom, Sarom Renar i Mirelom Priselac Remi kako bismo saznali što rade u posljednje vrijeme i kako su se suočili s krizom.
- Prvo mi je trebalo jedno vrijeme da shvatim što se događa i kakve će to imati reperkusije na moj posao. Oko zagrebačkog potresa sam osvijestio da će ta pandemija u potpunosti zaustaviti moj posao, a time i moje prihode - rekao je Kekin, koji je potom napisao i snimio spomenutu pjesmu. Nakon toga se uključio u kampanju lijevo-zelene koalicije, a poslije izbora došlo je ljeto.
- I to je bilo prvi put da sam mogao otići s obitelji na more bez da sam morao prekidati ljetovanje zbog koncerata. Tako sam mogao uživati u dugom toplom ljetu. Sada je došla jesen, u samoizolaciji sam i čekam da to prođe da mogu van - ispričao je za Novosti Kekin.
I Sari Renar kriza uzrokovana koronom okrenula je naglavce planove i raspored za ovu godinu. No krajem ljeta sudjelovala je u dvije umjetničke rezidencije, jednoj u Vojvodini i drugoj u Bugarskoj.
- Moj je slučaj još prilično sretna priča, s obzirom na to da nastupam u malom sastavu ili samostalno pa mi trebaju minimalni tehnički uvjeti. Produkcijski zahtjevnijim bendovima i izvođačima koji nastupaju pred par tisuća ljudi u ovakvim je okolnostima potpuno zakočen rad - govori nam Sara Renar.
Remi nam je pak kazala kako je na nju kriza djelovala vrlo paralizirajuće.
- Ljeto je bilo začuđujuće prazno. U tom sam periodu očekivala barem nešto koncerata. Međutim, s obzirom na to da smo mi regionalni bend, postalo je nemoguće putovati u susjedne zemlje zbog potrebe za korona-testom. Jesen je donijela nadu, koju su brzo obrisale kazne organizatorima koncerata – 30.000 kuna po koncertu, i tako četiri puta – tako da su i oni koji bi se prihvatili nekog posla otkazali veće nastupe - rekla je Remi.
Ni Hladno pivo nije nastupalo. Kekin je imao dva samostalna nastupa u Zagrebu i Osijeku, u kako kaže, "neobičnim uvjetima s jako malo publike", koja naziva "međustanjem između pravih koncerata i virtualnih nastupa". A nitko od sugovornika virtualne koncerte ne smatra budućnošću.
- Mi smo se oduvijek definirali kao live bend. Definicija našeg posla je da što više ljudi zguramo u što manjem mjestu i pjevajući pjesme što intenzivnije širimo aerosol. To je smisao dobrog r'n'r koncerta. Te virtualne alternative za nas ne funkcioniraju. To je kao da otvorite ćevabdžinicu, ali ne smijete držati ni meso ni luk - kazao je Kekin.
Remi je istaknula kako su online koncerti kratkotrajno i neuvjerljivo rješenje.
- Gledam po sebi: ne znam tko bi to morao nastupati da se odlučim dva sata sjediti i buljiti u ekran... Eventualno pokojni Prince. Koncert je doživljaj svih čula: želiš to gombanje, buku, larmu, mirise, emocije, vibraciju, pokret... - rekla je Remi dodajući kako se koncerti mogu bez problema održavati uz manji broj ljudi, u većim halama ili na otvorenom, a u dvoranama uz ventilaciju i dezinfekciju prostora, kao što se i radilo početkom jeseni, dok kovid-redari nisu počeli udarati kazne.
- To je bilo vrlo licemjerno jer smo svi vidjeli kako se održavaju vjerska okupljanja ili politički skupovi u predizborno vrijeme. I to licemjerje je razlog zašto cijela umjetnička scena polagano kuha pod poklopcem - upozorila je Remi.
Sara Renar pak smatra da su online koncerti kratkoročno funkcionirali uz sitne donacije "kao vid ponajprije moralne podrške glazbenicima", što je daleko od održivog načina poslovanja.
- Ne znam postoji li alternativa. Opasno se približavamo situaciji u kojoj nije službeno proglašena karantena, ali u kojoj se zbog epidemioloških mjera i preporuka ne mogu ili ne isplate održavati koncerti. Na taj način formalno nismo onemogućeni da radimo, stoga nema ni potpore, iako u stvarnosti posla nema. Bit će duga, hladna zima - rekla je Renar.
Osim jednokratne tromjesečne podrške Ministarstva kulture i strukovnih organizacija, glazbenici nikakve sustavne potpore nisu dobili. Ipak, prije nekoliko mjeseci dio javnosti pobunio se kada je pjevačica Nina Badrić apelirala na njihovu situaciju. Ipak, Kekin smatra da stvari ne stoje baš tako.
- Normalni ljudi kuže da smo mi muzikanti fino stradali u ovoj koroni. A što se tiče privida da je javnost protiv glazbenika, za to su prije svega zaslužni oni mediji koji žive od skandala i klikbejtova, od šokantnih naslova i huškanja. Jednostavno uzmu jedan odurni komentar ispod članka i od njega naprave naslov idućeg članka ispod kojeg će se pojaviti još odvratniji komentar i tako ukrug dok se ne zadovolje najniže potrebe klijentele - rekao je Kekin.
No Remi smatra da je reakcija javnosti bila "jeziva".
- Nije mi jasno odakle tolika gorčina prema muzičarima. Nisam sigurna da javnost zna što znači biti muzičar i koliko to truda, vježbe, rada, ponavljanja, odricanja, ali i imaginacije zahtijeva - kazala je Remi dodajući kako biti muzičar ne znači naslikavati se na naslovnicama u skupom odijelu i skupljati lajkove.
- Biti muzičar znači savladati vještinu sviranja ili pjevanja, kroz godine rada, uz nadu da si barem malo talentiran. I željeti kroz svoju umjetnost pozitivno utjecati na svijet, mijenjati nešto što ne valja, stvarati novi prostor u glavama i okolini, zabaviti ljude i ponuditi im predah od svakodnevice. Moji kolege, ljudi koje cijenim i s kojima radim, upravo su takvi. A onu nekolicinu zbog koje smo očito svi došli na loš glas ne smatram muzičarima. Naravno, prazna bačva najglasnije zvoni, pa zbog tih praznih bačava javnost misli da smo svi istog soja. A nismo. Kao što ni svi liječnici nisu korumpirani, niti su svi novinari piskarala, svi birokrati uhljebi ili svi odvjetnici pokvareni. Ali ljuta generalizacija odradi svoje - rekla je Remi.
I Renar se slaže da javnost ima iskrivljenu percepciju o tome što znači profesionalno bavljenje glazbom.
- Osjećam se kao papagaj koji stalno ponavlja: kada mi tražimo honorar za koncert, to nije samo taj rad na koncertu, nego i rad svih dana, sata i godina utrošenih u vježbanje i pripremu da bi vama u publici izgledalo kao da to radimo s lakoćom. Da ne govorimo da kao glazbenik živiš u jako šizofrenom položaju: s jedne strane ti se govori da se baviš nečim drugim ako nisi komercijalno isplativ, a s druge strane se "uspjeh" na tržištu, kao što smo vidjeli u slučaju likovanja na izjavu Nine Badrić, ne prašta. Možda Badrić, s obzirom na seriju nastupa za HDZ, nije najbolji izbor slučajne glasnogovornice o ovom problemu, međutim to što je rekla zaista stoji - zaključila je Sara Renar.
Na pitanje razmišljaju li o drugoj karijeri, Renar koja je po zanimanju arhitektica rekla je da ne razmišlja, kao ni Kekin koji je završio strane jezike, a o tome ne razmišlja ni Remi.
- Imam diplomu Filozofskog, profesorica sam dva jezika i u životu sam radila svašta, od supermarketa i mesoreznice do štamparije i instrukcija, prijevoda, pa do fizičkih poslova i odgoja djece. Nije me sram raditi, štoviše, upravo zato što sam šljaker, kao i moji prijatelji iz benda, uspjeli smo se profesionalno ostvariti. Ne želim mijenjati posao, želim raditi svoj posao. Uvjerena sam da je uz adaptaciju čak i postojećih mjera to moguće. Jednako kao što je ljetos bilo moguće "zanemariti" stvarni broj zaraženih i praviti se da je koronavirus nestao, kada je fokus bio na novcu od turizma koji ovu državu spašava od bankrota. Kreativna industrija nije toliko unosna kao turizam koji čini ogroman postotak BDP-a ove zemlje, ali bogami, nije ni zanemariva. I točno je to mjesto na kojem bi Ministarstvo kulture trebalo otvoriti pregovore s ostalim ministarstvima i premijerom, pa i Stožerom, oko spašavanja radnih mjesta radnika u kulturi - zaključila je Remi.