Predsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović održao je ovog tjedna predavanje na Zagrebačkoj školi za ekonomiju i menadžment. Komentirajući stanje u BiH, Čović je studente upoznao s ustrojstvom ove države i s problemima s kojima se suočavaju Hrvati u BiH, ali i navodno svijetlim perspektivama susjedne zemlje unutar euroatlantskih integracija. Mediji bilježe da su ga u prepunoj dvorani, osim polaznika škole, pozorno slušali i potpredsjednik Sabora Željko Reiner, rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras, šef HAZU-a Zvonko Kusić, Ljubo Ćesić Rojs, Zdravko Tomac i nekolicina izaslanika predsjednice.
Uzme li se u obzir ekonomsko-menadžerski profil mladih slušatelja, budućih poslodavaca i upravitelja uglednih kompanija, prava je šteta što im Čović, prekaljeni direktor brojnih tvrtki, nije otkrio pokoji trik o uspješnom upravljanju proizvodnjom i racionalizacijom poslovanja. Mogao im je primjerice ispričati anegdotu o tome kako je 1993. kao direktor mostarskog poduzeća Soko osobno naručivao bošnjačke civile iz zloglasnog koncentracijskog logora Heliodrom za potrebe prinudnog rada.
‘Gotovo svaki dan smo ga znali viđati, prolazio je pokraj nas. On nikad nije gledao prema nama niti nam se obraćao’, ispričao je Novostima prije dva mjeseca jedan od logoraša koji su preko dana tamo obavljali robovske zadaće, da bi se poslijepodne vraćali u logor HVO-a u kojem su premlaćivani, vrijeđani i podvrgavani raznim zlostavljanima.
‘U ratu nitko nije radio za novce’, odgovorio je prošle godine na prozivke Čović, iako je prisilni rad dio presude protiv hercegbosanske šestorke, gdje je kvalificiran kao izravno kršenje Ženevske konvencije. U istrazi koja je prije nekoliko godina pokrenuta oko slučaja Soko Mostar navedeno je i Čovićevo ime. Međutim, slučaj je ostao bez pravorijeka, baš kao i onaj pljačke i uništenja poduzeća Soko za vrijeme njegova mandata.
Uglavnom, njegovo predavanje bio je događaj po mjeri uglednih uzvanika, budućih poslodavaca i onoga tko ga je zvao da ga održi.
