Vijest da će se izbori za Hrvatski sabor po odluci predsjednika Zorana Milanovića održati 17. travnja, prvi put u srijedu, izazvala je burne, pa čak i nervozne reakcije, no nitko se nakon nje nije dočekao na noge kao Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH. On je bukvalno dan kasnije na Općem saboru HDZ-a najavio kako će taj dan biti proglašen neradnim, te da će to biti "svetkovina", i to bez ikakvih konsultacija s bilo kim iz široke liste partnera s kojima HDZ BiH dijeli vlast na svim razinama.
U teoriji, neradni dan bi mogao biti proglašen na razini cijele države, ukoliko bi tako odlučilo Vijeće ministara, no do zaključenja ovog broja Novosti takva odluka nije zvanično donesena ni na jednoj razini vlasti u BiH. Dok se nadležno ministarstvo iz entiteta RS nije oglašavalo, ministar rada i socijalne politike Adnan Delić entiteta Federacije BiH, u čijoj nadležnosti je ovo pitanje, već je objasnio da u tom entitetu "proglašavanje neradnih dana u svezi s izborima u drugim državama nije moguće".
Zakoni u BiH, doduše, predviđaju da neradni dani mogu biti proglašeni na bilo kojoj od četiri razine vlasti, što znači da će se o Čovićevoj naprasnoj najavi morati posebno očitovati kantoni u Federaciji, distrikt Brčko, pa čak i općine. Neki od njih su već najavili moguće komplikacije, poput premijera Srednjobosanskog kantona Tahira Lende, koji je oprezno poručio da će najprije "vidjeti kakav će prijedlog doći iz HDZ-a BiH", s kojim Lendina SDA decenijama dijeli vlast u tom kantonu. "Neradni dan može biti za uposlenike iz reda hrvatskog naroda, da se na taj dan uzme slobodan dan", rekao je Lendo. Pošto se glasuje u školama, ministar obrazovanja Bojan Domić, koji dolazi iz HDZ-a BiH, teoretski može reći da škole koje rade po hrvatskom nastavnom planu i programu mogu biti slobodne.
Ostaje veliko pitanje kako će reagirati Kanton 10, odnosno Livanjski kanton, jedini u BiH sa većinski hrvatskim stanovništvom u kojem Čovićev HDZ BiH nema vlast, ali nam do zaključenja ovoga teksta Tomislav Barišić, savjetnik kantonalnog premijera Ivana Vukadina, nije znao reći kakva će biti odluka kantonalne vlade. "Morat ćete sačekati da se završi sjednica", rekao nam je Barišić.
Dakle, Čovićeva najava u najmanju ruku neće proći glatko i bez komplikacija, ali jest lijepo zvučalo ono – uz topli pogled prema Plenkoviću – "dragi prijatelju, dragi Andrej". "Poruka svima koji su razmišljali da se možda tog 16. i 17. u Bosni i Hercegovini neće moći organizirati aktivnosti izbora jer su dominantno dosad organizirani kroz školske institucije, to je bila jedina mogućnost. E pa sad odgovor i vama i svima onima koji slušaju, a i njima. Bit će za nas kao i za vas neradni dan. Samo će to kod nas biti svetkovina", kazao je Čović. Neovisno o sudbini njegovog obećanja, izbori se hoće održati i građani BiH koji imaju pravo sudjelovati će to pravo, kao i do sada, sigurno iskoristiti. Osim u školama, glasovanje u BiH odvija se u veleposlanstvu u Sarajevu, te konzulatima u Mostaru, Banjoj Luci, Tuzli, Livnu i Vitezu. Na dosadašnjim izborima većinu glasova su u pravilu osvajali kandidati HDZ-a.
Iako je protekli mandat obilježen neprekidnim trvenjima na relaciji između predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića, u kontekstu Bosne i Hercegovine njihov pristup se nije bitno razlikovao, niti je izvjesno da će se taj pristup u budućnosti mijenjati, neovisno tko iz ovog predizbornog čerupanja izađe kao pobjednik. Plenković je u bosanskohercegovačkoj javnosti percipiran kao uglađeni desničar i konzervativac, iako je populistički, a nominalno socijaldemokrat Milanović prečesto utrčavao na Plenkovićev teren, zabijajući golove iz kuta radikalne desnice. Dok jedan drugog u Hrvatskoj optužuju za antiustavno djelovanje, korupciju i kriminal, i jedan i drugi su svojim djelovanjem u proteklom mandatu doprinijeli da diplomatski odnosi između Hrvatske i BiH padnu na odista niske grane. Istina, tomu uvelike doprinose i pojedini političari iz Bosne i Hercegovine, ali svejedno ostaje činjenica da je u odnosima između dvije (dobrosusjedske) zemlje nestalo čak i uobičajene diplomatske kurtoazije.
Kao najsvježiji primjer možemo navesti nedavnu posjetu Plenkovića Sarajevu, u društvu predsjednice Europske komisije Ursule fon der Lajen i nizozemskog premijera Marka Rutea, kada je Plenković izigrao protokol i izbjegao dolazak u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine kako bi eskivirao susret sa Željkom Komšićem, članom Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda kojeg Plenković, kao uostalom i Milanović, smatra "nelegitimnim". Komšić sa svoje strane ne odlazi u posjete Hrvatskoj, te je sveukupni dojam diplomatske interakcije krajnje turoban ili kako je to Plenković sam svojedobno sročio: "Nije normalno da Hrvat u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine nikad nije primljen u Hrvatskoj zadnjih nekoliko godina."
U Bosni i Hercegovini se nastupi ovog dvojca bez kormilara doživljavaju kao nepristojni i uvredljivi, te kao potkopavanje suvereniteta BiH, gdje je naročito žalosna činjenica da im bivša premijerka Jadranka Kosor obojici čita bukvicu na društvenim mrežama. "Kako mislite da bi BiH mogla početi pregovarati za članstvo u EU kad ne poštujete institucije BiH pa time dokazujete kako to i nije pravna država i u kojoj ne vrijede zakoni i Ustav te države. A jedan od temelja EU je, je li, vladavina prava", napisala je Kosor.
Pritom, obojica održavaju bliske veze sa predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom, s kojim su se susretali u proteklom periodu, s tim što je Plenković pokušavao razgovor o položaju Hrvata u BiH izvesti iz institucionalnih okvira, svodeći ih na sastanke sa liderima etničkih stranaka u trokutu Dodik – Čović – Izetbegović, od kojih je ovaj potonji odavno u oporbi i teškoj političkoj defenzivi, opterećen brojnim problemima i aferama. Budući da se Čović već javno opredijelio za "dragog Andreja", za očekivati je da će Milanović nastaviti sa svojom populističkom retorikom prema BiH, a da će se istodobno više fokusirati na borbu protiv HDZ-a na unutrašnjim političkim pitanjima.
Što se Bosne i Hercegovine tiče – potpuno je svejedno koji će jarac prvi preći preko brvna.
