Premda podacima Sindikata novinara Hrvatske (SNH), od lokalnih medija u Hrvatskoj danas djeluje 18 terestrijalnih televizija, oko 130 radijskih nakladnika, tridesetak tjednih novina i stotinjak internetskih portala. Neki su povezani s radijima ili novinama, dok drugi djeluju samostalno. Posljednja precizna istraživanja o broju zaposlenih provedena su prije pet i više godina, no procjenjuje se da u tim medijima radi približno 2.000 novinara. U stvarnosti broj zaposlenih neprekidno opada već čitavo desetljeće, a svake godine nekoliko radijskih stanica prestane s emitiranjem i nekoliko portala se ugasi. Nadalje, zbog neadekvatnog modela financiranja po kojem se financiraju iz proračuna lokalnih jedinica ili oglašavanjem gradskih poduzeća, većina lokalnih medija izložena je sustavnim pritiscima i ucjenama lokalnih šerifa. Ukoliko su nezadovoljni njihovim izvještavanjem, ti moćnici mogu prekinuti financiranje u svakom trenutku i tako dovesti do neisplata plaća, pa i do gašenja previše kritičnog medija. Kako političari zamišljaju ulogu lokalnih medija zorno govori primjer iz Virovitice, grada kojim vlada HDZ, a Ivica Kirin upravo je šesti put izabran za gradonačelnika.
Svaki općinar s nešto moći ima polugu kojom me može pritisnuti, pa moram odlučivati hoću li imati novca da isplatim plaće novinarima ili poštivati postulate neovisnog novinarstva – govori Matko Saltarić
- Tijekom četiri godine prošlog mandata gradske vlasti oporbeni vijećnici u Gradskom vijeću nisu ni jednom gostovali na radiostanici Informativnog centra Virovitica, niti su im dali priliku bilo što reći u Virovitičkom listu ili na portalu ICV-a koji je zapravo javni medij. Lokalni mediji pretvoreni su u biltene vlasti. Način na koji te vlasti hvale i veličaju graniči s dobrim ukusom. Najgora je autocenzura među kolegama. Jasno, imaju obitelji i kredite, boje se otkaza, što je realna mogućnost. Piramida straha vlada i među građanima, koji mi privatno hvale članke, ali kažu da me zbog svog posla ne mogu javno podržati. No tu sam samokritičan – mislim da se novinari za slobodu moraju sami izboriti. Nažalost, većina se kolega ni ne pokušava oduprijeti, pogotovo mlađih, koji su navikli raditi onako kako kažu vlast i vlasnik. Nisu imali od koga naučiti ni osnove zanata, jer je devedesetih nova vlast novinare posmjenjivala ili rastjerala - govori Goran Gazdek, urednik i vlasnik portala virovitica.net, dopisnik našeg lista i potpredsjednik HND-a.
Goran Gazdek (Foto: YouTube)
Primjer Virovitice nipošto nije usamljen, što potvrđuje i nedavno priopćenje Izvršnog odbora HND-a Karlovačke županije. U njemu se upozorava da je i tijekom posljednje izborne kampanje lokalni medij, preciznije Hrvatski radio Karlovac, "pokazao da ne radi kao servis građana, nego djeluje kao političke bilten jedne političke opcije – HDZ-a". Nešto ranije, lokalni KAportal uredničku je politiku Karlovačkog tjednika opisao u članku naslovljenom "Stranački bilten HDZ-a za vaše novce!". Svakako, lokalni gospodari u daleko najvećem broju slučajeva pripadaju HDZ-u. "Stožerna stranka" na svibanjskim je izborima osvojila 252 od ukupno 575 (grado)načelničkih mjesta, a mreža lokalnih medija zapravo funkcionira kao parastranačka infrastruktura korisna za osiguravanje hegemonije. Međutim, na ovu praksu nisu imune ni pojedine druge stranke. Novinari Glasa Istre javnosti su uputili pismo, upozoravajući da glavni urednik Robert Frank krajnje neprofesionalno ravna praćenjem izborne kampanje i manipulira biračima u korist IDS-a, ne prezajući ni od insinuiranja neistina. Zaključili su da "ovakav Glas Istre šteti slobodi i demokraciji u Puli i Istri". Inače, SNH i HND su u travnju pokrenuli kampanju "Lokalni mediji građanima, ne šerifima", kako b upozorili na probleme lokalnih medija i nužnost definiranja novih modela njihovog financiranja.
SDP-ov stručnjak za medije Milan F. Živković tvrdi da bi u situaciji koja vlada u Hrvatskoj najproduktivnije bilo lokalne medije zamisliti kao javne, odnosno transformirati ih u javne tamo gdje to nisu
Glavni urednik dubrovačke komercijalne televizije Libertas Matko Saltarić ističe da se "političari ponašaju kao da novac daju iz svog džepa".
- Grad Dubrovnik ima natječaj za poticanje medijskog pluralizma, slično Agenciji za elektroničke medije. Međutim, o tome tko će dobiti novac odlučuje lokalni šerif. A ako radite temu koja uključuje neko općinsko poduzeće i stanete na žulj direktoru kojeg je odredila politika, on će vas nazvati i dati do znanja da će "razmisliti" hoće li i dalje financirati rad televizije oglašavanjem. Svaki općinar s nešto moći ima polugu kojom me može pritisnuti, pa moram odlučivati hoću li imati novca da isplatim plaće novinarima ili poštivati postulate neovisnog novinarstva. Pokušaji intervencije u novinarski rad su svakodnevni. Zovu i pitaju zašto se bavimo ovim ili onim komunalnim problemom - kaže Saltarić za Novosti.
Tu su i tužbe čiji stvarni cilj nije odšteta, nego ušutkavanje kritičara, poznate pod engleskom kraticom SLAPP ("Strategic lawsuit against public participation" – "Strateška tužba protiv javnog sudjelovanja").
- Lokalnom mediju tužba kojom se potražuje 200 tisuća kuna vjerojatno znači gašenje. Osim toga, procesi traju pet-šest godina, a ukoliko su dislocirani, potrošite čitav radni dan da odete na ročište. Svrha tužbi je zastrašivanje, iscrpljivanje, cenzura i autocenzura - nastavlja Saltarić.
Matko Saltarić (Foto: Željko Tutnjević, Zoran Marinović/Libero portal)
Njemu osobno je početkom svibnja bivši gradonačelnik Andro Vlahušić prijetio tužbom, tražeći zabranu emisije "Libertas duel" u kojoj je i sam gostovao. U emisiji je njegov protukandidat na lokalnim izborima Đuro Capor (Srđ je Grad) govorio o Vlahušićevoj pravomoćnoj presudi za aferu Šipan, kojom je osuđen za zloupotrebu položaja i ovlasti. Vlahušić je tvrdio da je zapravo nevin s obzirom na to da je nastupila rehabilitacija te je spominjanje presude u javnosti smatrao nedopustivim. Emisija je na kraju emitirana s cenzuriranim "spornim" dijelovima, a Saltarić je u eteru pročitao Vlahušićevu prijetnju i priopćenje HND-a, koji je događaj ocijenio zastrašujućim, što je javno odjeknulo. Prema podacima HND-a, sredinom travnja su u Hrvatskoj postojale 924 aktivne tužbe protiv medija, ukupno teške gotovo 78,5 milijuna kuna. Njih 892 odnosilo se na parnične postupke za naknadu štete zbog povrede časti i ugleda, a kaznenih postupaka je bilo 32. U gotovo dvije trećine slučajeva tuženici su Hanza Medija i Styria. Međutim, od 23 anketirana medija njih 37 posto odgovorilo je da se "jedva ili jako teško" nosi s tužbama, a upravo tu je najčešće riječ o malim medijima, kojima takve tužbe prijete uništenjem.
S prijetnjom gašenjem suočila se i Ruža Orešković, direktorica i glavna urednica Hrvatskog radija Otočac s tridesetogodišnjim stažem u novinarstvu.
- Tadašnji predsjednik Gradskog vijeća (riječ o Branislavu Šutiću iz HDZ-a, op. a.) nije bio zadovoljan izvještavanjem našeg radija, pa nam je s pozicije moći uskratio financiranje. Prijetilo nam je gašenje nakon više od 50 godina rada. No dogodio se masovni prosvjed građana, pa se od te ideje ipak odustalo - kaže Orešković za Novosti, dodajući kako smatra da je "vrijeme neposredno iza rata bilo za medije slobodnije no što je to današnje".
Ruža Orešković (Izvor: privatna arhiva)
SDP-ov stručnjak za medije Milan F. Živković tvrdi da bi u situaciji koja vlada u Hrvatskoj najproduktivnije bilo lokalne medije zamisliti kao javne, odnosno transformirati ih u javne tamo gdje to nisu. Dva ključna uvjeta za profesionalnost rada pritom su mehanizam biranja uprave neovisan o političkoj majorizaciji i mehanizam kontinuiranog financiranja neovisan o volji politike.
- Problem nije u tome što lokalnim medijima gradovi, općine ili županije daju novac, nego u načinu na koji se to radi. Često se jedinice lokalne samouprave pretvaraju da ulaze u tržišni odnos s medijima pa zakupljuju nazovi-oglašavanje. Treba uvesti otvorene potpore lokalnim medijima, no potrebno je osmisliti transparentan način dodjele. Svakako, novac ne može diskrecijskom odlukom dodjeljivati načelnik ili gradonačelnik. Na državnoj razini postojalo je kvalitetno rješenje sa Zakonom o HRT-u još iz 2002. koji je propisivao visinu pristojbe ovisno o visini prosječne plaće i taj novac je išao direktno HRT-u. Bez obzira na to koliko građani ne voljeli HRT, to je mnogo bolji model nego da se novac dodjeljuje iz proračuna - kaže Živković za Novosti.
Po njegovom mišljenju, upravna vijeća lokalnih javnih medija mogla bi se birati dvotrećinskom većinom u gradskim vijećima, a potom bi to "transmisijsko tijelo" – u kojem bi sudjelovali i novinari dotičnog medija – biralo glavnog urednika. U stvarnosti, osim upućenosti na lokalne proračune, lokalnim medijima – osim prihoda od reklama – preostaju još sredstva Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti Agencije za elektroničke medije. Međutim, Živković ističe da bi iznos sredstava kojima Fond raspolaže trebao biti u najmanju ruku učetverostručen, odnosno iznositi oko 120 milijuna kuna umjesto sadašnjih tridesetak.
- Lokalni mediji praktično nestaju. Pošto nemaju sredstava za rad, zapošljavaju sve manje i manje novinara. Već sada imamo situaciju fikcionalnog praćenja rada lokalne politike. Tamo gdje se to i radi, izvještavanje se kamuflira da se ne bi previše zamjerilo gradskoj upravi. Velika područja zemlje postat će crne rupe. Ugledan mediolog Rasmus Kleis Nielsen s Reutersovog instituta tvrdi da je potpuno zamislivo da lokalni mediji posve nestanu. Danas već i u gradovima veličine Osijeka, u kojima nominalno postoje lokalni mediji, imamo tek praznu ljušturu bez pravog novinarstva. Iluzija je da javni život mogu pratiti "građani-novinari", koji na Facebooku ili blogovima pišu iz hobija - nastavlja sugovornik Novosti.
Milan F. Živković (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Živković ističe i kako je bila potpuno promašena postavka po kojoj će se lokalni mediji razvijati na tržišnim osnovama. Tu je ideju sredinom 1990-ih u ime HDZ-a inaugurirao Ivica Mudrinić, a kasnije su je prihvatili i liberalni krugovi, kao garanciju da neće biti političkog upliva. Već tada su vlasnici lokalnih medija ukazivali da oglašivački potencijali ekonomije u lokalnim sredinama nisu dovoljni da bi se tako financirali mediji. A to podupiru i sadašnja iskustva iz prakse.
- Ne možemo preživjeti od reklama zato što nam gospodarska slika Ličko-senjske županije to ne dopušta. Financiranje lokalnih medija, naročito radija, treba zakonski urediti jer se sada nalazimo između čekića i nakovnja. Ispunjavamo pravo građana na javno financiranje. Starije stanovništvo iz naše županije sigurno ne prati društvene mreže ili medije na internetu. Izvor smo informacija od najosnovnijih, poput one da u nekom selu zbog radova neće biti vode, do toga da smo na izborima svim kandidatima čiju je kandidaturu prihvatilo izborno povjerenstvo dali jednak prostor za predstavljanje - ističe Orešković.
Kao jedno od rješenja 2003. uveden je spomenuti Fond za pluralizam. Međutim, postoje dvojbe u vezi samog načina dodjele tih sredstava, a i iznos kojim Fond raspolaže ostao je isti – odnosno tri posto sredstava prikupljenih od HRT-ove pristojbe – bez obzira na to što je u međuvremenu veći dio oglašavanja preseljen na internet i društvene mreže, što je uvelike srušilo prihode lokalnim medijima. Njima zbog toga postaje sve teže financirati proizvodnju lokalnih vijesti i originalnih sadržaja, pa lokalne radiostanice nerijetko preuzimaju agencijske vijesti kako bi zadovoljile propisanu minimalnu kvotu informativnog programa.
Bude li usvojen u predloženom obliku, novi Zakon o elektroničkim medijima dovest će do daljnjeg polaganog odumiranja lokalnih medija, smatra Živković.
- Predviđa se smanjenje obaveze proizvodnje lokalnih vijesti, što je apsurdno iz pozicije javnog interesa i predstavlja prijetnju za radna mjesta preostalih novinara, jer će moći biti otpušteni. Već odavno s lokalnih radija nestaju, primjerice, radijske reportaže, a radio se pretvara u džuboks koji sve manje ičem služi. Međutim, to neće spasiti lokalne medije. Smanjenje novinarske proizvodnje uvijek je bila žlica otrova – kada gubite novinarstvo, odlazi i publika, s njom oglašivači i tu nema kraja - zaključuje.
Gazdek će reći da većina radiostanica u zemlji sliči jedna drugoj – red reklama, red glazbe, red zabave. Nema više natjecanja u kreativnosti, sve je manje kvalitetnih informacija, a da ne spominjemo nekada postojeće edukativne programe. Međutim, Gazdek kaže da HND trenutno razvija alternativni koncept financiranja lokalnih medija koji bi mogao riješiti problem financiranja. Ideja je da se sredstva iz lokalnih proračuna prikupe u središnji fond koji bi potom odlučivao o njihovoj raspodjeli.
- To bi bilo mnogo pravednije. Osobno dvadeset godina vodim portal i možda sam tri godine dobio nešto iz proračuna. Naprosto su stopirali financiranje kada su vidjeli da sam kritički raspoložen. Koncept treba još razraditi, ali svakako bi bilo puno manje utjecaja lokalnih šerifa. U upravi bi možda sjedili ugledni članovi lokalne zajednice ili članovi svih stranaka. S tim prijedlogom ćemo se, moguće, obratiti i Ministarstvu kulture i medija te predložiti da se ugradi u zakonodavni okvir - govori novinar.
Za slično rješenje zalaže se i Saltarić, napominjući da centar odlučivanja treba dislocirati tako da se, primjerice, u Zagrebu odlučuje o tome koji će dubrovački medij dobiti koliko novca. Također ističe da bi barem polovicu članova tijela koje bi raspodjeljivalo novac trebali činiti sami novinari. Sadašnji model je pak "loš za pluralizam, neovisnost medija i opstojnost samog demokratskog društva".
- Što da u toj klimi rade mladi novinari, koji ionako zarađuju crkavicu? Logično je da saviju kičmu. Zaboravlja se postulat ove profesije, a to je da se ispravlja društvena nepravda - zaključuje Saltarić.
