Kako komentirate gostovanje američkog sociologa i autora Marka Regnerusa na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, autora ‘Teksaške studije’ na koju se često pozivaju domaći radikalni katolici?
Američko sociološko društvo jasno se ogradilo od takozvanih znanstvenih nalaza Marka Regnerusa, što je uradilo i dvjestotinjak drugih vodećih znanstvenika s ovog područja. Mark Regnerus nije, kao što to stoji u najavi njegovog gostovanja u Zagrebu, bio izložen LGBT lobijima diljem svijeta, već je izložen argumentiranoj kritici šire znanstvene zajednice na temelju metodoloških nedostataka svog rada. Ipak, u hrvatskom javnom diskursu koriste se metodološki upitna i diskreditirana znanstvena istraživanja za davanje lažne, navodno znanstvene, podloge na kojoj počiva poticanje ili opravdavanje diskriminatornih homofobnih praksi.
Zašto je Zagrebačko psihološko društvo reagiralo na ‘Teksašku studiju’?
Ključno je objasniti dvije temeljne metodološke pogreške ove studije. Prvo, Regnerus je metodološki neutemeljeno klasificirao sudionike/ce kao djecu koja su odrasla uz majke lezbijke ili gej očeve samo na temelju odgovora na pitanje je li netko od njihovih roditelja ikad imao vezu s osobom istog spola u razdoblju od sudionikovog rođenja do punoljetnosti. Seksualni identitet i orijentaciju čini puno više od jedne veze s osobom istog spola. Dakle, potpuno je neprimjereno i pogrešno Regnerusovo referiranje u radu na te roditelje kao na gejeve i lezbijke, a na njihove obitelji kao na obitelji s istospolnim roditeljima. Drugo, ovakvom Regnerusovom kategorizacijom onemogućeno je razlikovanje sudionika/ca s obzirom na obiteljsku stabilnost, pa su se tako pod ‘istospolnim obiteljima’ našla djeca samohranih roditelja, djeca razvedenih roditelja i slična, dok su se u ‘raznospolnim obiteljima’ našla samo djeca dvaju roditelja koji su bili zajedno.
Dakle, u ovom istraživanju, tzv. Teksaškoj studiji, imamo lezbijke i gejeve koji to moguće uopće nisu i kontrolnu skupinu koja je u povoljnijoj poziciji od skupine koju se istražuje. Ovo nisu primjerene i valjane metode znanstvenog rada te ga kao takvoga ne možemo ni predstavljati u javnom prostoru.
