Što je najvažniji rezultat predsjedničkih i općih izbora u Bosni i Hercegovini?
Najbitniji je poraz lidera SDA-a Bakira Izetbegovića u utrci za mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva. Prvo, porazila ga je udružena bošnjačka opozicija ujedinjena oko Denisa Bećirovića kao kompromisnog kandidata sa socijaldemokratskim, ali i donekle nacionalističkim profilom. Drugo, Izetbegovićev poraz rezultat je njegove vlastite strategije, vođene idejom da je bazen njegovih glasova dovoljan i za njegov izbor i za izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva. Komšić je vrlo jasno izabran i glasovima SDA, tisuće glasova dobio je u općinama u kojima uopće nema Hrvata, a upravo su ti glasovi nedostajali Izetbegoviću.
Da li je to kraj dinastije Izetbegović?
Prije četiri godine predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izgubio je od Komšića, pa je svejedno ostao utjecajan faktor i predsjedavao Domom naroda Parlamentarne skupštine BiH. I Izetbegoviću će na raspolaganju stajati važne funkcije. On se odavno riješio opozicije unutar SDA, koja se dijelom raspršila, a dijelom odcijepila u stranku Narod i pravda. Ne mislim da je ovo Izetbegovićev kraj. SDA nema hegemoniju kakvu u svojim nacionalnim korpusima imaju HDZ ili u nešto manjoj mjeri SNSD, no gotovo cijela bošnjačka opozicija se mora ujediniti da bi pobijedila. Okosnicu te opozicije čini sarajevska trojka – Naša stranka, SDP i Narod i pravda. Mimo SDP-a ta je opozicija velikim dijelom ograničena na sarajevski kanton i okolicu, a Naša stranka je stranka centra Sarajeva. Osim uspjeha s izborom Bećirevića, opozicija nije ostvarila koordinaciju na izborima za parlament. SDA je najjača stranka u Federaciji i većem broju kantona te može pretendirati na sudjelovanje u federalnoj i državnoj vladi. Treba im partner poput njima sestrinske Demokratske fronte, ali gradnja koalicije mnogo im je lakša nego opoziciji. Osim što je poražen Izetbegovićev ego, ovi izbori nisu donijeli znatne promjene u odnosu na rezultate prethodnih.
U Republici Srpskoj opozicija nije uspjela pobijediti Milorada Dodika. Interesantno je da se od njega distancirao Aleksandar Vučić?
Tako se čini. Moguće je da bi Vučiću na čelu RS-a više odgovarala opozicija, možda i zato što bi nju lakše kontrolirao. Doduše, Vučić jest opoziciji otvorio medijski prostor i neizravno je podržao, ali ne i javno. Ostavio je prostora mogućnosti daljnje kohabitacije s Dodikom, a jasno je da postoji bliska suradnja Beograda i Banja Luke. Opozicija u RS-u se nije pretjerano iskazala. Dodik kontrolira sve razine vlasti, vjerojatno ima i krađe glasove, međutim očekivalo se više s obzirom na to da je opozicija na zadnjim lokalnim izborima preuzela Banja Luku. Opozicijske stranke vodile su izuzetno antikorupcijski usmjerenu kampanju, a što se tiče pitanja oko kojih postoji nacionalni konsenzus – kao što je neupitnost RS-a – između njih i SNSD-a nema pretjeranih razlika. Ipak, postoje nijanse. Dok je PDP-ova Jelena Trivić u utrci za predsjednicu RS-a vodila gotovo i morbidniju kampanju od Dodika, Mirko Šarović iz SDS-a bavio se ekonomijom i svejedno izgubio od SNSD-ove Željke Cvijanović u borbi za mjesto u Predsjedništvu BiH.
HDZ BiH je neprikosnoveni hegemon unutar hrvatskog korpusa?
Homogenizacija hrvatskih glasova došla je do vrhunca. Ubijena je gotovo svaka opozicija HDZ-u, što je posljedica sukoba oko izbornog zakona, "slučaja Komšić", preglasavanja Hrvata i posljedične mobilizacije oko HDZ-a.
Kako komentirate izmjene Izbornog zakona koje je nametnuo Visoki predstavnik Christian Schmidt?
Visoki predstavnik htio je spriječiti da u Dom naroda na mjesta koja pripadaju Hrvatima budu izabrani Bošnjaci ili Hrvati lojalni bošnjačkim strankama – dakle "mali komšići" – ali i to da ne mogu biti izabrani zastupnici iz kantona u kojima je njihov narod znatna manjina. Htio je spriječiti i da HDZ BiH i dalje koristi Dom naroda za blokadu svih federalnih institucija. Ukupno je riječ o kompromisnoj intervenciji i spasu u zadnji čas. Izetbegović je godinu i pol dana sabotirao izbornu reformu, a potom je uz pomoć DF-a htio preuzeti i hrvatska mjesta u Domu naroda. To bi dodatno zatrovalo odnose između hrvatskih i bošnjačkih elita, što se onda prelijeva i na odnose među narodima. Postojala je realna opasnost da HDZ BiH proglasi neku vrstu samouprave, a to se sada neće dogoditi pa je izbjegnuta daljnja destabilizacija. Ne mislim da je Hrvatska imala presudnu ulogu, no očito je ostvaren dio onoga na čemu je inzistirala hrvatska diplomacija. Schmidtova odluka nije dobila konsenzualnu podršku EU-a, neki europarlamentarci su izrazito kritični, ali snažno su ga podržali Washington i London. Očito je ocjena State Departmenta da je bošnjački nacionalizam otišao predaleko s inzistiranjem na građanskoj državi koja je zapravo mimikrija bošnjačke dominacije.
Ima li mjesta optimizmu, barem u pogledu relaksacije međunacionalnih odnosa?
Izborna kampanja izgledala je gotovo ratnohuškački, a odnosi su izuzetno zatrovani već duže. Bećirević se prvom izjavom obratio ne samo svim građanima BiH, nego i Hrvatske, Srbije i Crne Gore. To je jako pozitivan iskorak. Iako su SDP i sam Bećirević slijedili građansku agendu koja se poklapa s nacionalističkom, tom je gestom uputio poziv za poboljšanje odnosa. Upitno je koliko će mu to i uspjeti s obzirom na to da Komšić svoju poziciju gradi na neprijateljstvu prema Zagrebu. Inače, ne govori se o tome da je izlaznost na izborima jedva 50 posto, a u pograničnim općinama od Velike Kladuše na sjeveru do Gruda na jugu rijetko gdje prelazi 40 posto. To govori o demografskoj devastaciji i apokaliptičnim posljedicama dominantnih politika u BiH, koje ne nude rješenja za ekonomske i socijalne probleme građana, pa mislim da se radi o najvažnijoj brojci ovih izbora.
