Dosadašnji gradonačelnik Beograda Siniša Mali novi je srpski ministar financija. Za kritičare vlasti i opoziciju izbor Siniše Malog za ministra financija je ruganje javnosti i narodu jer se u proteklih nekoliko godina našao u središtu brojnih afera, zbog čega je lani i predsjednik Aleksandar Vučić zaključio da više ne može biti beogradski gradonačelnik. No unatoč Vučićevoj objavi prekida njegove gradonačelničke karijere, Mali je na toj funkciji ostao do kraja mandata. Štoviše, bio je i najviše pozicionirani gradski čelnik na SNS-ovoj izbornoj listi koja je uvjerljivo pobijedila na beogradskim izborima. Beogradski izborni trijumf naprednjaka vratio je Sinišu Malog u kombinacije za nove važne funkcije: više nije bio Vučićeva najslabija kadrovska točka, njegova Ahilova peta preko koje se najlakše moglo i njega potkopavati i rušiti. Mali je opet bio u igri za gradonačelničku funkciju, ali i za jednu od ministarskih, prije svega za funkcije ministra privrede ili financija. Prijevremena ostavka dosadašnjeg ministra financija Dušana Vujovića ubrzala je njegovo promoviranje u novog srpskog ministra financija.
Predsjednica Vlade Srbije Ana Brnabić, koja ne krije da je u prijateljskim odnosima sa svojim novim ministrom financija, poručila je srpskim parlamentarcima da je Sinišu Malog na tu funkciju kandidiralo to što je kao gradonačelnik prepolovio dug Beograda i započeo mnoge investicijske projekte. ‘Siniša Mali je pokazao da je timski igrač, ne plaši se teškog rada i ne odustaje zbog izmišljenih afera. Zbog njegovih uspeha verujem da je najbolji kandidat za novog ministra u Vladi i zbog toga molim poslanike da mi u tome daju podršku’, zaključila je premijerka. Rekla je i da će Siniša Mali kao ministar imati dva ključna izazova: ‘Da zadrži finansijsku disciplinu, da zadržimo trenutno stanje u budžetu i odgovorno ponašanje, a drugo je da se naprave uslovi za mnogo brži, mnogo dinamičniji ekonomski rast, odnosno rast BDP-a.’ S njom se slažu i ekonomski stručnjaci i analitičari koji su u medijima analizirali i komentirali smjenu na čelu Ministarstva financija.
No rasprava o izboru Siniše Malog za ministra financija otišla je u sasvim drugom smjeru: oponentima je to još jedan dokaz Vučićeve autokratske samovolje kojom u Vladu ubacuje poslušnog operativca koji će sve učiniti kako bi provodio naloge koje će dobivati iz njegova ureda. Kao što je to, uostalom, radio i kao beogradski gradonačelnik. Beogradskim biračima to nije smetalo, štoviše, dodatno su ojačali vlast Vučićevih naprednjaka u svome gradu. Vučiću, ali i Ani Brnabić, Siniša Mali je nasušno potreban kao ministar financija jer su uvjereni da će svoju beogradsku priču preseliti i na državnu razinu: uredno će voditi državne financije i blagajnu, a Srbiju pretvoriti u najveću regionalnu investicijsku destinaciju i pritom biti uigrani timski igrač koji bi trebao ojačati i poziciju nestranačke premijerke u Vladi.
Dvodnevna parlamentarna rasprava koja je prethodila izboru novog ministra financija nije se bavila stanjem državnih financija, a još manje onim što bi se u njima trebalo mijenjati i popravljati, jer je opozicija s jedne strane nametnula priču o liku i djelu Siniše Malog, a s druge još jednom iskoristila priliku da progovori o marionetskoj poziciji premijerke Ana Brnabić i čitave Vlade, odnosno o autokratskoj vlasti predsjednika Vučića koji njome upravlja i odlučuje o njezinu sastavu. Ulaskom Siniše Malog u Vladu u njoj će se značajno promijeniti odnos snaga jer za razliku od dosadašnjeg ministra Vujovića koji je državne financije stabilizirao držeći se makroekonomskih postulata i surađujući s MMF-om, Svjetskom bankom i Fiskalnim savjetom Srbije, dosadašnji beogradski gradonačelnik iskazao se kao Vučićev operativac koji neće prezati ni od prečih puteva kako bi ostvario ciljeve koji su mu zadani. Vučić već skoro godinu dana govori da je vrijeme štednje i borbe za fiskalnu stabilizaciju u Srbiji završilo i da pred njom stoji zlatno doba u kojemu BDP mora rasti po većim stopama, a taj rast mora pratiti i rast plaća i mirovina koje su u prethodnom razdoblju skresane kako država ne bi bankrotirala. Ministar Vujović se s tim slagao, ali je u izvedbi zagovarao hod po jajima kako se ne bi urušilo sve što je dosad postignuto u fiskalnoj stabilizaciji. U prvim istupima Siniša Mali odlučno najavljuje da će sve učiniti da se ostvare Vučićeve najave.
Pritom je on paradigma Vučićeve kadrovske politike otkad je došao na čelo SNS-a i poveo ga do izbornih pobjeda i osvajanja svih poluga vlasti u Srbiji. Nakon što je kao najbolji student generacije završio Ekonomski fakultet, Mali je profesionalnu karijeru započeo u beogradskom i praškom uredu Deloita te u njujorškom uredu investicijske banke Kredit Svis poslije dvogodišnjeg postdiplomskog studija na Vašingtonskom sveučilištu na kojemu je magistrirao kao američki stipendist. U Srbiju se vratio kao tridesetogodišnjak na dužnost pomoćnika ministra ekonomije i privatizacije u Đinđićevoj vladi. Poslije Đinđićevog ubojstva napustio je državnu službu, osnovavši privatnu firmu koja se bavila privatizacijom, kupovinom i prodajom poduzeća te konzultantskim uslugama, uglavnom preko ofšor kompanija. A onda je osvanuo kao Vučićev ekonomski savjetnik dok je lider naprednjaka bio vicepremijer i ministar obrane u koalicijskoj Dačićevoj vladi.
Novinar ‘Globusa’ Darko Hudelist, kojemu su vrata Vučićevog kabineta širom otvorena jer se intenzivno bavi njegovom biografijom i ulogom u srpskoj i regionalnoj politici, tvrdi da je Mali ključni kreator aktualne srpske ekonomske politike i Vučićeva uzdanica u njezinoj realizaciji. Hudelistove tvrdnje uhvatili su se i Vučićevi kritičari, tvrdeći da će Siniša Mali zapravo preuzeti premijersku dužnost umjesto nestranačke Ane Brnabić kojoj se dio naprednjačkih ministara u Vladi kontinuirano suprotstavlja, pokušavajući je srušiti. No u dvodnevnoj parlamentarnoj raspravi Ana Brnabić je gorljivo zagovarala Sinišu Malog kao ministra financija, žestoko ga braneći od optužbi zbog aferaških repova koji se za njim godinama vuku: od navodnih sumnjivih privatizacija u kojima je sudjelovao, preko upravljanja ofšor kompanijama i netransparentnog vlasništva koje je zgrnuo, do optužbi da je plagirao doktorsku disertaciju i bio organizator skandaloznog i nezakonitog rušenja u Savamali radi ubrzanja radova na izgradnji Beograda na vodi, omiljenog Vučićevog investicijskog projekta dogovorenog s investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Siniša Mali je nesumnjivo i izbor Ane Brnabić jer je očito uvjerena da će s njim ojačati i njezina pozicija u Vladi. Pritom ni Brnabić ni Mali ne bježe od činjenice da im politički legitimitet daje Vučić kao predsjednik SNS-a, a onda i kao predsjednik države koji kontrolira parlamentarnu većinu. Sustav je to koji nisu kreirali i uspostavili ni Vučić, a još manje Brnabić i Mali, nego većina onih koji su sada u opoziciji i koji na sve strane svijeta galame protiv autokratskog režima. Pritom ništa ne rade kako bi inicirali promjenu sustava koji su Vučiću ostavili u nasljeđe, nego jalovo pokušavaju vratiti njegove dizgine u svoje ruke.
