Osim olujnog nevremena koje se sve češće s europskog zapada obrušava na balkanske zemlje, iz Europske unije su proteklih mjeseci sve učestalije i prijetnje koje se šalju pojedinim zapadnobalkanskim državama u kojima im se poručuje da njihove kandidature za članstvo u EU-u vise o koncu i da na zahtjev pojedinih nezadovoljnih članica Unije mogu biti odgođene unedogled. Bugarska već neko vrijeme od makedonskih vlasti ultimativno traži da dvotrećinskom većinom u Ustav upišu bugarsku nacionalnu manjinu, a Grčka novim sjevernomakedonskim vlastima prijeti da će im opet blokirati pristupne pregovore ako ne prestanu svoju zemlju zvati Makedonija umjesto nametnutog naziva Sjeverna Makedonija. Nakon usvajanja parlamentarne rezolucije o Jasenovcu, Hrvatska prijeti Crnoj Gori, ali između redova i Srbiji, da će zbog toga ispaštati u procesu pristupnih pregovora s Unijom. Bosna i Hercegovina više i ne zna s koje strane joj sve stižu ultimatumi kojima mora udovoljiti ako želi pokrenuti jedva iskamčen status zemlje kandidatkinje. Srbija je u sličnoj poziciji, iako je u odnosu na BiH daleko odmakla u pristupnim pregovorima, no zbog umrtvljenih pregovora o normalizaciji odnosa s Prištinom i neuvedenih sankcija Rusiji, poput BiH je ukopana u mjestu. Kosovu je pak europska budućnost neprozirna sve dok ga pet članica EU-a ne priznaje kao državu. Albanija skoro da i nema naslijeđenih sporova s pojedinim članicama EU-a i njezin je najveći peh što se našla u paketu zapadnobalkanskih kandidatkinja osuđenih na tavorenje u predsoblju Unije.
Sumorne perspektive zapadnobalkanskih država nisu se nimalo promijenile ni nakon nedavnih europskih izbora. Njihovi rezultati najavljuju kontinuitet dosadašnje politike proširenja koja se svodila na krepavanje magarca dok trava naraste. Zapadnobalkanski magarci ponešto su naćulili uši tek nakon mađarskog preuzimanja šestomjesečnog predsjedavanja EU-om jer je među sedam svojih prioriteta Mađarska na treće mjesto uvrstila forsiranje politike proširenja s naglaskom na Zapadni Balkan. Mađarski ministar vanjskih poslova Peter Šijarto čak je Srbiji obećao da će do kraja mađarskog predsjedavanja otvoriti barem još jedan pregovarački klaster. Najavio je i da će "Mađarska voditi međuvladine razgovore sa svim kandidatima za članstvo Zapadnog Balkana kako bi ubrzala proširenje EU-a u tom regionu" jer "centralna Evropa i zapadni Balkan mogli bi da budu most između Istoka i Zapada, preko potreban za povratak saradnje Istoka i Zapada zasnovanoj na međusobnom poštovanju, koja bi mogla da pokaže izlaz iz sadašnje turbulentne ere prožete krizama".
U Srbiji malo tko sumnja u namjere Mađarske, ali ipak prevladava uvjerenje da će EU i većina članica nastaviti politiku uvjetovanja u pristupnim pregovorima, pri čemu će pregovori sa zapadnobalkanskim državama i dalje biti geopolitički ovisni o eurointegracijskim pregovorima s Ukrajinom i Moldavijom. Europska administracija je već lani i preklani ocijenila da je Srbija spremna za otvaranje Klastera 3 – Konkurentnost i inkluzivni rast i osam pregovaračkih područja koja su njime obuhvaćena, ali članice EU-a nisu dopustile njegovo otvaranje jer su zaključile da Srbija politički nije zrela za napredak u pristupnim pregovorima. Stoga premijer Miloš Vučević, iako je uvjeren da će Mađarska tražiti da Srbija otvori barem jedan pregovarački klaster, nije siguran da će se to i dogoditi jer će "pitanje spoljne politike i bezbednosti biti dodatno apostrofirano". Naime, on je uvjeren da će prioritet u eurointegracijama i dalje imati Ukrajina i Moldavija, iako "nije fer prema zemljama tzv. Zapadnog Balkana, koje su mnogo više uradile, da sada neko dobije prioritet samo zato što je trenutni politički ili geopolitički interes da se to razvija". "Onda ne pričamo više o kriterijumima, onda pričamo o geopolitici", zaključuje Vučević.
Zbog politike uvjetovanja kojima su Srbija i ostale zapadnobalkanske kandidatkinje za članstvo već godinama izložene u pristupnim pregovorima s EU-om, srpske vlasti su svoja očekivanja spustile na minimum. U ovoj godini nadaju se tek da bi iz novoosnovanog europskog fonda iz Plana rasta za Zapadni Balkan mogli povući prvu tranšu sredstava namijenjenih Srbiji. Takvu mogućnost prošloga je tjedna najavio predsjednik Aleksandar Vučić nakon razgovora s pojedinim čelnicima EU-a, ali i nakon još jednog propalog pokušaja dogovora s kosovskim premijerom Aljbinom Kurtijem. Uvjet da Srbija dobije prvu rundu sredstava je da do kraja ljeta usvoji reformsku agendu u kojoj će definirati reforme u području poslovnog okruženja, pristupa zajedničkom europskom tržištu, energije, zelene agende i vladavine prava. Vučević tvrdi da će njegova vlada taj posao obaviti u zadanom roku. Iz srpskog civilnog sektora pak poručuju da nitko izvan Europske komisije i Vlade Srbije ne zna dokle je odmakla izrada reformske agende i na koje će se sve reforme srpske vlasti obvezati.
Nepoznanica je i hoće li Brisel pri odlučivanju o dodjeli sredstava Srbiji ocjenjivati ima li napretka u pregovorima Beograda i Prištine. Sudeći po Vučićevoj najavi neće, jer i on i većina medijskih analitičara ne očekuju da će se u ovoj godini pregovori s Prištinom pomaknuti. Njihove procjene su da bi se mogli pokrenuti tek nakon američkih predsjedničkih izbora i kosovskih parlamentarnih izbora najavljenih za proljeće sljedeće godine. Unatoč još jednom neuspješnom krugu pregovora s Kurtijem, Vučić očekuje da će Srbija s EU-om uspješno surađivati barem u realizaciji Plana rasta za Zapadni Balkan, makar pritom njezini pristupni pregovori mirovali. Iskustva i ostalih zapadnobalkanskih kandidatkinja čiji su pregovori ostali zamrznuti i nakon što su udovoljile čak i politički suludim zahtjevima pojedinih članica Unije, i Beogradu sugeriraju da u pregovorima s Prištinom ne pristaje na nove kompromise sve dok Kosovo ne formira Zajednicu srpskih općina, ali i da svoju vanjsku politiku selektivno usklađuje s europskom jer joj ni potpuno usklađivanje ne bi jamčilo napredak u pregovorima.
O tome je nakon što su u Briselu propali pregovora Vučića i Kurtija u intervjuu Blicu ponešto progovorio i američki ambasador u Srbiji Kristofer Hil. "Trenutno smo malo obeshrabreni", kaže Hil. "Mislim da treba uložiti stvarne napore da se postigne neki napredak jer, znate, prošlo je mnogo meseci tokom kojih nismo videli mnogo dešavanja... Drago mi je što vidim da je srpska strana došla spremna za razgovor. To je važno." Na kraju zaključuje da je ovo bila teška godina za dijalog, "ali opet, dok neko ne ponudi bolju ideju, a ja nisam čuo bolju ideju od dijaloga, mislim da ga treba podržati još jače". Govorio je i o odnosu Srbije prema ratu u Ukrajini i uvođenju sankcija Rusiji. Sasvim mu je razumljivo zašto je pitanje rata u Ukrajini "vrlo važno za EU" i zašto "pokušavaju da usklade članice u pogledu spoljne politike i bezbednosnih obaveza". S druge strane, Hil kaže da SAD pokušava da se "šire fokusira na to gde je Srbija u nekim od ovih ključnih međunarodnih pitanja. Srbija je bila vrlo korisna u vezi sa Ukrajinom. Srbija je bila vrlo korisna u UN-u. Pomagali su i u drugim oblastima, posebno u oblastima humanitarne pomoći... I nadam se da mogu pronaći način da napreduju ka EU-u jer mislim da je jedan od glavnih američkih ciljeva ovde u Srbiji – da se uveri da Srbija shvati svoje interese u postizanju članstva u Evropskoj uniji. Želimo da taj proces ide napred. Izgleda da to žele i srpski građani, i mi želimo ono što oni žele".
No pitanje je što žele članice Europske unije i njezini građani. Zapadnobalkanskim kandidatkinjama za članstvo nakon svih formalnih i neformalnih zahtjeva i ultimatuma koji su im isporučivani iz EU-a i pojedinih članica sve više to sliči na olujna nevremena koja se preko Alpa učestalo obrušavaju na Balkan.
