SOCIJALISTIČKI MENTALITET; termin-mini sintagma koja je često prisutna, može je se nerijetko detektirati u javnosti i medijima na prostoru nekadašnje SFRJ kroz razdoblje tzv. tranzicije. Kreirana je i naširoko distribuirana kako bi služila potrebama ideološke stigmatizacije, što znači da se upotrebljava s ciljem pronalaženja, prokazivanja i ocrnjivanja svih koji navodno nisu adekvatni akteri tranzicije, to jest atavistički su relikti vrijednosno povezivi s "prevaziđenim prošlim vremenima", sistemom socijalizma/komunizma.
U tom se smislu termin višestruko upotrebljava. Bilo da se želi etiketirati nedovoljno domoljubne, tobože nacionalno neosviještene subjekte, štoviše one koji pokazuju određeni tip sklonosti, simpatija i nostalgije prema bivšem socijalističkom sistemu i tadašnjoj državi Jugoslaviji. Ili je pak riječ o proskribiranju ljudi za koje se tvrdi da su sa svojim ideološkim, radnim, klasnim, životno-stilskim... sklonostima i pripadajućim identitetskim obilježjima "kočničari neizbježnog". To su oni koji navodno na različite načine, u povijesno-komparativnoj i kritičkoj perspektivi, dovode u pitanje ispravnost socijalno-ekonomskih putanja tranzicije kakva nam je servirana i kakva nam se nudi u svojoj samorazumljivosti, s karakteristikama tipičnim za iskustva (polu)perifernog kapitalizma i ideologiju neoliberalizma.
U svakom slučaju, u tako intoniranim objedama barata se vrlo simplificiranom binarnom logikom. Nju bismo mogli otprilike sažeti na sljedeći način: "Sve ono što je bilo ranije, bilo je loše. A ovo sada možda nije dobro i idealno, ali je barem naše." Takvo rezoniranje prepuno je propusta, pa ga je teško svrstati u kategoriju ozbiljnog "mišljenja". Meritumu stvari ono ne pristupa komparativno, jer da to čini, potom bi mu se ukazala kompleksnija narav povijesnih epoha, unutarnje dinamike, prijelomi i konjunkture. No to nije odlika i sklonost onih koji posežu za takvim tipom jezika, odnosno naglašeno ideologiziranog diskursa. Njihova je nakana kreirati konfliktnu društvenu polarizaciju, izvedenu za potrebe i ciljeve dnevne politike, to jest mizerno politikantstvo.
Bombastičnom, jeftinom retorikom koja je producirana na bazičnoj hegemonijskoj podlozi našeg tranzicijskog iskustva – čini je interesna sprega radikalnog nacionalizma i neoliberalizma – diskursom ove ideologije želi se pokrenuti medijsko-javni linč svih koji na bilo koji način kritički propituju trendove ove i ovakve tranzicije. Stoga nas ne treba iznenaditi naizgled neobična okolnost da se avet "socijalističkog mentaliteta" svako toliko ukazuje na društvenom horizontu kao bauk prijetnji, kako nacionalističkim desničarima i revizionistima zdesna tako i neoliberalima u centru.
