PRESLAGIVANJE; žargonski termin koji je, u kontekstu ove rubrike i njene teme, eufemizam s naglašenom političkom konotacijom. Znamo da je u razdoblju tranzicije došlo do rapidnog narušavanja vrijednosti i kriterija na važnim područjima koja su u središtu socijalne zbilje: obrazovnom, radnom, medijskom…, a posebno političkom.
Regresija na koju ovdje aludiramo odrazila se u političkoj sferi ne samo u vidu nestanka političkih vizija i dugoročnih strategija – odnosno utopijskog poimanja politike kao prakse kreiranja društvenog svijeta na horizontu mogućeg – ili u padu opće razine političke kulture, već i u svojevrsnoj travestiji, bezočnoj političkoj prostituciji na koju pojam preslagivanje upravo i cilja. U tom smislu preslagivanje označava praksu formiranja neočekivanih i iznenadnih političkih koalicija, na primjer u vidu promjene političkog tabora pojedinih zastupnika nakon što su izabrani u parlament na listi stranke i koalicije koju su potom napustili, ili raskidanje koalicije neke stranke sa strankom s kojom je krenula u izbore, e da bi potom ta ista dala ključnu podršku potrebnu za ostanak na vlasti stranci s kojom je do tada bila u nominalnom ideološko-vrijednosnom raskoraku.
Preslagivanje je kontrapunkt naivnom očekivanju barem minimuma etike u politici. Tu padaju zadnje iluzije o političkoj i ideološkoj principijelnosti u smislu slijeđenja vlastitih vrijednosnih ishodišta na kojima političke opcije deklarativno počivaju. To je i spremnost za kreiranje vladajućih koalicija s očiglednim ciljem isključivog zadržavanja ili zadobivanja političke premoći i vlasti, te za ostvarivanje partikularnih materijalnih i nematerijalnih interesa. Stoga je preslagivanje eufemizam za političko mešetarenje i klijentelističku trgovinu, potencijalno svih sa svima.
U Hrvatskoj je ovaj trend doživio prepoznatljivu eskalaciju u godinama 2016. – 2017., s brojnim krizama vladajućih koalicija, padovima vlada i izvanrednim izborima. Dosadašnji svojevrsni vrhunci ovog tipa su, dakako, čuveni ‘žetončići’ Milana Bandića, otpadnici iz parlamentarnih stranaka i strančica, heterogena skupina pojedinaca i pojedinki bez skrupula koje je moguće ‘okupiti’ na zajedničkoj političkoj platformi raznoraznim pogodovanjima i beneficijama, te takvoj političkoj opciji, koja je ušla u Sabor sa svega jednim zastupnikom, priskrbiti ucjenjivački potencijal u parlamentu.
Sinonim za ‘žetončiće’ u ovom kontekstu su prebjezi ili, leksički nešto bliže istovjetnom fenomenu u Srbiji, preletači. Rezultati političkih preslagivanja su porazni i dugoročno će ih biti teško sanirati: rapidan pad ionako niskog povjerenja u politiku i političare, u samu ideju političke parlamentarne demokracije i u izbore kao legitimacijsko načelo političke vladavine, te nastavak ridikuloznosti profesionalne politike.
