EMIGRACIJA; čin odlaska iz vlastite zemlje s ciljem preseljenja u neku drugu, za što postoje brojni motivi, ekonomsko-socijalni, politički ili religijski razlozi. No pojmom emigracija označavaju se i politički pokreti ili društveno-kulturne institucije koje u inozemstvu, legalno ili ilegalno, poduzimaju aktivnosti vezane uz državu-maticu. Na primjer, klubovi iseljenika organiziraju kulturna i sportska događanja, dok u slučaju političke emigracije govorimo o inicijativama namijenjenim širenju ideologija i provođenju akcija usmjerenih protiv režima koji je na vlasti u zemlji iz koje pripadnici dotične organizacije potječu.
Za vrijeme socijalističke Jugoslavije vrlo su aktivne bile političke emigracije koje su održavale kontinuitet s poraženim ideologijama iz Drugog svjetskog rata. Ustaška emigracija iz razdoblja NDH uglavnom je djelovala u nekoliko zemalja Južne Amerike i u Australiji preko pokreta kao što je bio Hrvatski oslobodilački pokret, dok je četnička emigracija bila aktivna u organizacijama poput Srpska bratska pomoć i Ravna gora u SAD-u. U tom razdoblju takvi su pokreti redovno označavani kao "neprijateljska emigracija", da bi s raspadom SFRJ doživjeli različite vidove revizionističkih rehabilitacija i nerijetko pozitivno intoniranih revalorizacija u novouspostavljenim državama.
U našem, ne tako davnom povijesnom kontekstu, važan period masovnijih radnih emigracija bilo je razdoblje otvaranja jugoslavenskih granica sredinom 1960-ih i gastarbajterski egzodus stotina hiljada ljudi prema zapadnoj Evropi, naročito ka Njemačkoj, Austriji i Švedskoj kojima je tada, zbog razvijene industrijske proizvodnje, trebala masovna polukvalificirana radna snaga.
U kasnoj, recentnoj epizodi tranzicije započetoj s ulaskom Hrvatske u EU 2013. godine, trend radne emigracije postaje sve ozbiljniji društveno-ekonomski, politički i demografski problem. Mogućnosti za odlazak i zaposlenja, bez administrativno-birokratskih prepreka i zakonskih ograničenja, u brojne zapadnoeuropske zemlje – uz istovremenu besperspektivnost, objektivnu nemogućnost pronalaženja adekvatnog i pristojno plaćenog posla u domovini – godišnje gura desetke tisuća ljudi u radnu emigraciju. Rezultat je to "pustoši tranzicije", nestanka cijelih proizvodno-industrijskih grana u kojima su nekada zapošljavane stotine hiljada radnika.
Pritom je važna razlika između nekadašnjeg gastarbajterstva iz vremena Jugoslavije i današnje radne emigracije iz Hrvatske u tome da su se onda iseljavali uglavnom muškarci, s planom i nadom u povratak, ulažući pritom, gradeći kuće i vikendice u rodnim krajevima, šaljući novac obiteljima i rodbini koji bi često ostajali u domovini, dok današnja emigracija odvodi cijele obitelji, bez ambicija i planova da se ikada više ovamo vrate.
