DIJASPORA; kolokvijalno je možemo definirati kao zajednicu "naših" ljudi u tuđini. Radi se o populaciji koja se oblikuje u prepoznatljivo zaokruženu skupinu sa svojim socijalnim, kulturnim, a ponekad i političkim obilježjima u državi koja tim ljudima nije matična zemlja, bilo zato što su se u nju preselili, to jest u nju su emigrirali, ili joj ne pripadaju svojim porijeklom.
Etimološki, pojam dijaspora ima starogrčke korijene i znači rasutost. Riječ je o globalnom, prastarom povijesnom fenomenu. Uzroci i razlozi nastanka modernih dijaspora mogu biti radno-ekonomski – nemogućnost osiguranja dostojne egzistencije u domovini i potraga za boljim uvjetima života u inozemstvu – a u nekim slučajevima i vjerski te ideološko-politički, na primjer zbog neslaganja s vladajućim režimom u državi porijekla. Često nastaju kao posljedica ratova i protjerivanja, a u novije doba i migracijama zbog klimatskih promjena.
Nerijetko su baštinik i rasadnik konzervativnih predstava i ideja o matičnim zemljama i društvima iz kojih takva zajednica potječe, ali i ideološka te financijska podrška nekim, uglavnom desnim, političkim opcijama u domovini. Dijaspora se širi i prirodnim prirastom, s novim generacijama koje se rađaju u zemlji u koju su se njihovi preci doselili, što može dovoditi do napetosti i konfliktnih razmimoilaženja u takvim zajednicama. Naprosto, generacijska iskustva socijalizacije, razine edukacije i kulturacije, spremnost i sposobnost za prihvaćanja normativnih vrijednosnih obilježja domicilne sredine, poznavanje domaćeg jezika... najčešće se bitno razlikuju među različitim generacijama u dijaspori i rezultiraju postupnom asimilacijom.
Takve problemske aspekte vezano uz dijasporu izvrsno obrađuju i reprezentiraju filmovi njemačkog režisera turskog porijekla Fatiha Akina. Dijaspore s prostora bivše Jugoslavije su brojne, pronalazimo ih posvuda. One već tradicionalne, uzrokovane gastarbajterskom radnom emigracijom započetom sredinom 1960-ih, najviše ima u zapadnoj Europi (Njemačka, Austrija, Švicarska...) i Skandinaviji (Švedska). Njima povijesno prethode opsegom nešto manje, ali utjecajima bitne, posebno u novim okolnostima tranzicije s kraja 20. stoljeća, političko-ideološke emigrantske dijaspore Hrvata i Srba u Južnoj i Sjevernoj Americi te Australiji, koje su se oblikovale netom nakon završetka Drugog svjetskog rata i njegova su direktna posljedica.
Velika je i bosanskohercegovačka dijaspora koja je danas poprilično brojna i rasprostranjena diljem planete, a njeno širenje uzrokovao je i odredio težak rat u 1990-im. S aktualnim socijalnim i radnim okolnostima tranzicije s kraja 20. i početka 21. stoljeća, te u kontekstima postojećih geopolitičko-ekonomskih alijansi kakva je Evropska unija, nastaju novi tipovi radnih dijaspora, na primjer hrvatska dijaspora u Irskoj.
