LIBERALIZAM; (lat. liber, slobodno), ideologija i politička filozofija u čijem je središtu načelo slobode, odnosno pravâ i slobode pojedinaca/pojedinki koji su jednaki pred zakonom. Riječ je o širokom spektru civilno-društvenih i ljudsko-pravaških svjetonazorskih vrijednosti, primjerice o pravu na otvoreno izražavanje i zastupanje vlastitih stavova, privatnom vlasništvu, rodnim i seksualnim slobodama i medijskom pluralizmu.
Liberalizam je u tijesnoj vezi s mnogim nosivim karakteristikama demokracije, sekularizma i prosvjetiteljstva, a kao političko-filozofska ideja njihov je višestoljetni suputnik, pratimo je od Lockea i Hobbesa, preko Milla, do primjerice Rawlsa. Ali i s kapitalizmom, posebno u tradiciji američkog konzervativizma, očitovanog u povezanosti laissez-faire ekonomske politike i libertarijanske teorije, što će s neoliberalizmom od 1980-ih biti i sve zastupljenija paradigma u Evropi. Ovaj pakt, objedinjen u modelu liberalno-demokratskog kapitalizma, poslovična je konstanta, osim u onim povijesnim epohama kada bi interesima kapitalističkih režima više odgovarala neka desničarska, konzervativnija ideološka opcija, primjerice nacizam i fašizam u pojedinim etapama 20. stoljeća, ili aktualno koketiranje kapitalizma s neokonzervativnim, iliberalnim i novodesničarskim politikama i pokretima.
Za promicanje liberalnih vrijednosti u našim tranzicijskim 1990-im i nadalje bile su zadužene institucije civilno-društvene scene, poput nevladinih udruga, financirane i inozemnim donacijama u svrhu "učenja demokracije". U isto su vrijeme liberalno-demokratska načela artikulirana i agitpropovski, za legitimaciju ideološkog diskursa o "jutru demokracije koje je konačno nastupilo i odagnalo totalitarni komunistički mrak". No umjesto jeftine režimske propagande bazirane na netočnostima, umjesnije se zapitati o statusu i položaju liberalno-demokratskih vrijednosti danas i unatrag tri desetljeća "zrele" tranzicije ove regije. Koliko je uopće liberalizma – u društvenom, političkom i kulturalnom smislu – u neokonzervativnim društvima koja nesmiljeno slave i štuju nacionalne kolektivitete, u kojima se pod skrbnim okom crkava neke temeljne, povijesno već dosegnute, liberalne vrijednosti poput prava na pobačaj iznova dovode u pitanje, kada se rodna i seksualna prava negiraju, kritički orijentirani neovisni mediji nastoje ugasiti, a obrazovni kurikulumi, prožeti vjeronaukom u samom svom središtu, sve više nalikuju katehističkim dogmama, nikako ne znanstveno utemeljenom kritičkom mišljenju.
Možda tranzicijske verzije liberalizma ima ponajviše u ekonomsko-političkom smislu, utjelovljenom na beskrupuloznoj inačici "prvobitne akumulacije kapitala" i svetinji "slobodno-tržišnih principa", dok na društvenom horizontu ostaju ruševine devastiranog socijalno pravednijeg sustava.
