‘Dragi šjor Leko, neki od nas Vas zovu barba Leko, da izbjegnemo onu službenu notu, obzirom da se godinama poznajemo i pripadamo velikoj obitelji Hajduka. Povod ovom našem pismu je sretna okolnost da Vam možemo čestitati 95. rođendan, uz želju da ga provedete u zdravlju i veselju s Vama najbližima, te da kao i do sada ostanete vitalni i u slijedećim godinama.’ Tim su riječima bivši igrači Hajduka, njih točno jedanaest, čestitali 95. rođendan Budimiru Lončaru, poznatom diplomatu i posljednjem ministru vanjskih poslova Jugoslavije.
Pismo, koje je pročitano na sinoćnjoj proslavi Lončarevog rođendana, potpisali su legende Hajduka: Slaven Bilić, Ivan Buljan, Vilson Džoni, Jurica Jerković, Ivan Katalinić, Dražen Mužinić, Luka Peruzović, Ivica Šurjak, Igor Štimac, Zlatko Vujović i Zoran Vujović.
Legende splitskog kluba ističu da među milijunima navijača Hajduka i zaljubljenika u bijele, ‘objektivno niti jedan među njima, nije bio Vašeg ranga i ugleda’. ‘Zadužili ste Hajduk ne samo kao najstariji i najdugovječniji navijač i istinski prijatelj našeg kluba, nego najugledniji u svjetskim okvirima’, stoji u pismu.
Potpisnici naglašavaju da pamte brojne susrete s Lončerem te da su bili privilegirani i impresionirani činjenicom da je u povijesti kluba jedino njemu bilo omogućeno prisustovanje službenim stručnim sastancima uoči utakmica ili u svlačionicama stadiona.
Nije tajna da je Lončar veliki navijač Hajduka, što je i sam narijetko isticao. ‘Pošto je Tuđman bio aktivan u nogometu, bio je predsjednik FK Partizan, a ja sam bio vatreni navijač Hajduka, uglavnom smo razgovarali o nogometu, iako smo znali dotaknuti i druge teme, osobito iz politike i kulture’, rekao je u jednom od intervjua zadnji ministar vanjskih poslova Jugoslavije i savjetnik predsjednika Stjepana Mesića.
Prije nekoliko godina direktor NK Lokomotiva Dennis Gudasić zamjerio je Hajduku jer je Lončar bio u svečanoj loži kao Hajdukov gost na utakmici na što mu je tadašnji član Nadzornog odbora ‘bijelih’ Ljubo Pavasović Visković odgovorio: ‘Zamjeraju nam Budu Lončara a na klupi imaju Tomislava Ivkovića koji je još u ljeto 1990. branio za Jugoslaviju.’ Novinar Zdravko Reić, koji je bio inicijator sastavljanja čestitke Lončaru, svojedobno je napisao da je upravo Lončar zaslužan za dovođenje više igrača u Hajduk, među kojima je i bosanskohercegovački reprezentativac Senijad Ibričić.
Zanimljivo je da su se među potpisnicima našli i neki, poput Igora Štimca, koji politički stoje na desnim pozicijama puno bližim onima koji su pokrenuli javni linč kada je, na prijedlog Pavla Kalinića, gradonačelnik Milan Bandić želio Lončaru uručiti Medalju Grada Zagreba prije dva mjeseca. Na optužbe da je kriv zbog embarga na uvoz oružja u Hrvatsku početkom rata, Lončar je odgovorio da se radi o ‘žalosnom igrokazu koji sramoti Hrvatsku’ i ‘kampanji koja poprima sve odlike javnog linča’ te odbio primiti nagradu.
Cijelo pismo donosimo u nastavku:
‘Dragi šjor Leko,
neki od nas Vas zovu barba Leko, da izbjegnemo onu službenu notu, obzirom da se godinama poznajemo i pripadamo velikoj obitelji Hajduka. Povod ovom našem pismu je sretna okolnost da Vam možemo čestitati 95. rođendan, uz želju da ga provedete u zdravlju i veselju s Vama najbližima, te da kao i do sada ostanete vitalni i u slijedećim godinama.
Mi, igrači najboljih generacija Hajduka, poneseni Vašom odanosti prema našem klubu želimo naglasiti kako danas, a bilo je i u prošlosti, na milijune naših navijača, zaljubljenika u ‘bijele’, objektivno niti jedan među njima, nije bio Vašeg ranga i ugleda.
Zadužili ste Hajduka ne samo kao najstariji i najdugovječniji navijač i istinski prijatelj našeg kluba, nego najugledniji u svjetskim okvirima. Zaista je jedinstveno to koliko je u Vašoj memoriji složeno doživljaja o Hajduku, upamćenih utakmica, momčadi, trenera, funkcionara, simpatizera našeg kluba, kao i drugih brojnih detalja da Vam moramo izraziti divljenje.
Pamtimo brojne susrete s Vama, zaista, bilo smo privilegirani, ali često i impresionirani, jer Vam je, u povijesti kluba, doslovno jedinome omogućeno i prisustovanje stručnim sastancima uoči utakmica ili u svlačionicama stadiona. Znali ste nam u tim prilikama uputiti svoju riječ, ukazati nam na vrijednost uloge igrača Hajduka. Posebno ste, sjećamo se, koristili riječ dostojanstvo, pledirali ste da na taj način nosimo dragi dres.
Vjerujte nam, često smo se pitali, dozvolite i doslovno čudili s koliko razumijevanja pratite Hajduka, koliko znate suštinu nogometa, pa i prilike na svjetskom planu. Neki od nas su čuli da Vam je davnašnja želja, u mladosti bila biti trener, u stvari to je možda i neostvareni san, pa se otuda može i shvatiti toliko znanja za čovjeka koji je imao sjajnu diplomatsku karijeru. Ipak držimo da je Vaša uloga u diplomaciji vrednija i važnija.
Želimo Vam još jednom sve najbolje, zahvalni, jer ste uvijek uz Hajduka, nadajmo se da ćemo zajedno doživjeti napokon i tu novu titulu prvaka države.’
