Dok policija i nadležne državne inspekcije provjeravaju optužbe na račun Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba te dojučerašnje ravnateljice Gordane Buljan Flander, diljem Hrvatske odvijaju se bitke za roditeljsku skrb koje snažno obilježavaju izrazito sporna posredovanja centara za socijalnu skrb, potpuno zanemarivanje rodno uvjetovanog nasilja niza institucija i znanstveno osporavani koncept otuđenja. Novosti su dobile uvid u tri poprilično različita slučaja koja, međutim, objedinjuju tri navedene okolnosti. Iako je otuđenje globalno osporavan koncept, nijedan stručnjak u polju psihijatrije i psihologije ne spori postojanje manipulacija partnera u odnosima s djecom. Prema stranim istraživanjima, otuđenje se najčešće stavlja na teret majkama koje u nekim slučajevima zbog takvog mišljenja ostaju bez skrbi nad djecom. Praksa je u tom kontekstu pokazala iste rezultate i u Hrvatskoj, kao što smo doznali posredstvom istraživanja portala H-Alter.

Novosti su došle do znatno rjeđeg slučaja u kojem je sudskim vještačenjem utvrđeno da je otac otuđivao djecu od majke. Za razliku od brojnih slučajeva u kojemu je otuđujući spol bio suprotan, ovdje otuđenje na koncu nije igralo nikakvu ulogu

No, Novosti su došle do znatno rjeđeg slučaja u kojem je sudskim vještačenjem utvrđeno da je otac otuđivao djecu od majke. Za razliku od brojnih slučajeva u kojemu je otuđujući spol bio suprotan, ovdje otuđenje – zapravo naglašena manipulacija – na koncu nije igralo nikakvu ulogu. Prva naša priča pokrenuta je prije dvije godine nakon što je otac odbio vratiti djecu iz Hrvatske u jednu zapadnoevropsku zemlju, u kojoj je dotad živio s partnericom. Podnesena je prijava za otmicu djece, nakon čega je Općinski sud u Zagrebu donio odluku da otac preda "nezakonito zadržanu djecu" majci u roku od 15 dana. Odluka je bila temeljena i na ekspertnim mišljenjima dvoje vještaka koji su zaključili da djeca nisu u dobi da samostalno donose odluke o tome gdje će živjeti te da su pod snažnim utjecajem oca koji djeluje otuđujuće na njih. Sadržaj postupka pokazao je da ih je, osim manipulativnog i rodno uvjetovanog vrijeđanja majke, plašio i opasnostima zemlje u koju ih nije želio vratiti. U više navrata, naime, spominjao je državu – inače jednu od najuređenijih na svijetu – koja je napučena crnim migrantima, silovateljima i pedofilima.

Vještaci su, k tome, naveli da otac ima mješovit poremećaj osobnosti te da pokazuje tendenciju sekundarne simbioze s djecom što predstavlja patološki odnos štetan za psihički razvoj djece. Zaključili su da bi im život s ocem bio traumatizirajući te predložili da ih otac viđa uz tutorstvo nadležne profesionalne osobe. Stručnjaci koje je angažirao sud nisu pritom pronašli argumente za tvrdnju da bi život u drugoj zemlji za djecu predstavljao nepovoljniji položaj od života u Hrvatskoj. Štoviše, po njima bi djeca živjela uz majku koja se pokazala kao kapacitirana za roditeljsku skrb i ulogu. "Izražena mišljenja djece koja su negativna u odnosu na majku i život u drugoj zemlji nisu autentična već su inducirana utjecajima oca", stoji u njihovom mišljenju.

Gotovo istovjetan stav koji je podebljao ova upozorenja ispisan je u jednoj od dvije potvrđene optužnice koje su protiv njega prošle godine podignute u Hrvatskoj zbog sedam kaznenih djela umjerenih protiv braka, obitelji i djece. Prijavljen je, među ostalim, da je tadašnju suprugu pred djecom izložio fizičkom, verbalnom i seksualnom nasilju. Presuda Općinskog suda opet je pred drugim sucem potvrđena nakon što je prvu srušio Županijski sud. No isti sud drugog stupnja donio je potom suprotnu odluku: da djeca ostanu u Hrvatskoj. Viši sud je odluku obrazložio tezom da to nije spor oko roditeljske skrbi. Jedino je pitanje žele li sama djeca živjeti u Hrvatskoj ili u drugoj zemlji.

CZSS uopće nije analizirao nasilničko ponašanje oca. Umjesto toga, posebno se fokusirao na negativne karakteristike majke nakon što je ona počela upozoravati središnjicu socijalnog sustava unutar nadležnog ministarstva na njihov rad

Sud je ustvrdio da vještaci, na temelju čijih nalaza su prethodne sudske instance odobrile život u drugoj zemlji, nisu obavili adekvatan razgovor s djecom. Umjesto toga, u priču je kao vještakinja uvedena neuropsihijatrica koja je nakon razgovora s djecom i ponovljenih upita donijela mišljenje da djeca žele ostati u Hrvatskoj. No u ustavnoj tužbi koja je u ime majke podignuta u ožujku 2021. godine među ostalim stoji da ta stručnjakinja nije provela razgovore s djecom sukladno praksi. Kao psihijatrica je koristila alate kojima se koriste isključivo psiholozi. Nije, k tome, analizirala sva dotadašnja alarmantna mišljenja njenih kolegica koje su jasno ukazale da otac manipulira djecom i da navedena dijagnoza predstavlja faktičnu opasnost za njihovu psihološku dobrobit. Trebala je također o razgovoru obavijestiti majku i njene pravne predstavnike, ali ni to nije učinila. Sud je pritom zanemario i višestruke potvrđene optužnice na račun oca za obiteljsko nasilje.

Nemali doprinos u svemu imao je i lokalni Centar za socijalnu skrb smješten na jugu Hrvatske, koji kao nadležna institucija do danas zanemaruje sva opisana upozorenja i optužnice za rodno uvjetovano nasilje i smatra da ne postoji nikakav problem vezan uz oca. Dapače, u aktualnom postupku za skrbništvo, spomenuti Centar predlaže da djeca nastave živjeti s ocem jer je, među ostalim, motiviran u komunikaciji prema njima. Majka je, s druge strane, tu u nepovoljnom položaju zato što je od početka izrazila sumnju prema njihovom radu, jer su njihove odluke i mišljenja možebitno utemeljena na privatnoj povezanosti s očevom obitelji i sa samim ocem. Zbog svih navedenih propusta, prijavila ih je u lipnju ove godine inspekciji Ministarstva rada. Unatoč tome što je znao za sudska vještačenja koja su kod oca prepoznala opasan utjecaj na odgoj djece i posve svjestan potvrđenih optužnica za obiteljsko nasilje, isti se CZSS složio s očevim zahtjevom, koji je iznesen pred sudom, da djeca privremeno ostanu živjeti s njim. Da potpuno zanemaruje rodno uvjetovano nasilje, Centar je pokazao iznesenim stavom da bi u slučaju povratka majke u Hrvatsku predložio da djeca provode jednako vrijeme s njom i s osobom optuženom za sedam kaznenih djela iz domene obiteljskog nasilja. Iako su po svim relevantnim psiho-socijalnim mjerilima izgledi za zajednički život s djecom na strani majke, dosadašnji razvoj događaja ukazuje da bi moglo doći do upravo suprotnog pravorijeka.

Bivša ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba Gordana Buljan Flander (Foto: Marko Lukunić/PIXSELL)

Drugi slučaj odnosi se na priču iz Zagreba. Tamo je i dalje aktivna kaznena prijava Općinskog državnog odvjetništva protiv majke pod optužbom da je zanemarivala dobrobit svojeg djeteta i da ga je otuđila od oca. Nadležna državna odvjetnica zatražila je 2016. godine oduzimanje djeteta od majke uz kaznu zatvora pod optužbom da je psihološki zlostavljala dijete i da nije omogućavala zajedničko druženje s ocem, premda je dijete u međuvremenu pravomoćnom sudskom odlukom predano isključivo majci na skrb.

Optužba državnog odvjetništva utemeljena je na mišljenju jednog zagrebačkog Centra za socijalnu skrb koje je potvrdila Poliklinika za zaštitu djece i mladih. Oni su prije šest godina majku okarakterizirali kao roditelja koji psihički zlostavlja dijete te ga otuđuje od oca. Ovaj CZSS je predložio smještanje djeteta u dom zato što je odbijalo kontakte s ocem, premda vještaci ni u naknadnom sudskom postupku nisu predlagali takve kontakte. Kuriozitet ovog slučaja jest u činjenici da i Centar i državno odvjetništvo znaju da je u ožujku 2019. godine donesena pravomoćna presuda Općinskog suda u Zagrebu prema kojoj je to isto dijete, nakon temeljite istrage, predano majci na isključivo skrbništvo. Otac je u potpunosti lišen viđanja s djetetom zbog presude za obiteljsko nasilje kojem je svjedočilo i dijete, koje je naknadno izrazilo želju da prestane viđati oca nakon što ga je on jednom prilikom pokušao nasilno odvesti od majke s javne površine zbog čega je intervenirala i policija. Otac je nastavio vršiti pritiske, podižući desetke prijava na račun majke pod raznim optužbama za psihofizičko zlostavljanje. Unatoč spomenutoj presudi u kojoj je ocu zabranjen kontakt s djetetom, Centar za socijalnu skrb nastavio je raditi po starome: koncem 2019. godine sastavili su izvješće prema kojem otac i majka nisu uspjeli stvoriti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

Do danas traže da se dijete oduzme i majci te da ga se privremeno smjesti u dječji dom. Zamjerili su joj što je odbijala uputu da odlazi na savjetovanja u Polikliniku za zaštitu djece jer je smatrala da su tamo neprofesionalni i pristrani. No naknadnim vještačenjima u drugim institucijama, poput Kliničkog bolničkog centra Rebro, nisu utvrđeni elementi zlostavljanja, a odande su poručili i da je "trenutno u najboljem interesu djeteta da nastavi živjeti s majkom". Centar za socijalnu skrb prije tri je godine i nakon ovakvih mišljenja tražio oduzimanje prava majci na život s djetetom, što je sud konzekventno odbio. Što se tiče spomenutog kaznenog postupka protiv majke prema kojem je ona ugrožavala dijete od 2010. do 2015. godine, sud je poručio da ga nije uzimao u obzir zato što nije pravomoćno okončan. Uz bitan dodatak: još 2016. godine, dakle nakon optužbi o zlostavljanju djeteta kojima državno odvjetništvo i dalje traži zatvor za majku, vještaci su utvrdili da majka nije zlostavljala dijete i da se klinička slika s protokom vremena mijenja. Presuda je ponovljena u ožujku ove godine pod obrazloženjem da su spomenuti Centar i muški roditelj samo ponavljali teze koje su dovele do ranije presude. Sud se pritom pozvao na sadržaj Istanbulske konvencije, prema kojoj se žrtvi obiteljskog nasilja ne može staviti na teret činjenica nelagode i odbijanja komunikacije sa svojim zlostavljačem, dok maloljetno dijete ne smije biti žrtva i patiti zbog poremećaja odnosa svojih roditelja.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić (Foto: Duško Jaramaz/PIXSELL)

Unatoč svemu, optužnica protiv majke je i dalje ostala na snazi. To je na kraju izazvalo i reakciju Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić. U opsežnom dopisu na pritužbu da spomenuti Centar vrši pritisak na osnovu spola, ona je koncem srpnja ove godine navela spomenutu presudu iz 2019. godine kao primjer dobre prakse zato što su u obzir uzeti navodi o obiteljskom nasilju te nasilju nad ženama. Poručila je ovom Centru da je u svome postupanju trebao uzeti u obzir pravomoćne sudske odluke iz 2019. i 2021. o roditeljskoj skrbi, kao i navode iz njihova obrazloženja. Prema saznanjima Novosti, međutim, državno odvjetništvo unatoč tome, sukladno mišljenjima Centra te u skladu s ekspertizom Poliklinike i dalje inzistira na progonu majke.

Treći slučaj se zbiva na području Ličko-senjske županije, gdje je ista Pravobraniteljica morala reagirati na bjelodan slučaj pogodovanja ocu, višestruko prijavljenom zlostavljaču koji je svom maloljetnom djetetu poručio da će mu ubiti majku. Tamošnja ispostava Centra za socijalnu skrb bila je svjesna tih optužbi. Unatoč tome i činjenici da je dijete svjedočilo fizičkom nasilju nad majkom, predložili su da se dijete dodijeli ocu, a da ga majka može posjećivati zato što je ona, za razliku od oca, pokazala manji interes za suradnju. Duže vrijeme dijete je, bez očeve potpore, živjelo s majkom kojoj su iste nadležne socijalne službe odbijale pružiti adekvatnu stručnu pomoć za žrtve obiteljskog nasilja. U nizu izvještaja Centar je majku proglašavao manipulatoricom koja opstruira viđanje s drugim roditeljem te naglašavao važnost odnosa oca i djeteta, iako je po njenim tvrdnjama upozoravala nadležnog psihologa da otac mjesecima ne pokazuje interes za viđanje s djetetom.

Majka je te službe prijavila za nepotističko djelovanje, sumnjajući da su odluke donesene na temelju prijateljstva sa suprugom nasilnikom. To je, sudeći po sadržaju prijave Pravobraniteljici, imalo nemali utjecaj na višegodišnje zanemarivanje optužbi za teže oblike rodno uvjetovanog nasilja. Otac je naime u zadnje dvije godine imao najmanje dvije optužbe za nasilje nad majkom. Jednom je kažnjen prekršajno, a u drugom slučaju policija je podignula optužnicu zbog prijetnji smrću tadašnjoj životnoj partnerici pred djetetom.

Na zahtjev Ureda pravobraniteljice, Centar je dostavio dokumentaciju. U njoj, međutim, nije bilo postojećih pravomoćnih presuda ni mjera koje su poduzeli da zaštite žrtvu, nego su vidljive mjere koje su "usmjerene većinom na podršku ocu". Dapače, iz cijelog je slučaja vidljivo da CZSS uopće nije analizirao nasilničko ponašanje oca. Umjesto toga, posebno se fokusirao na negativne karakteristike majke nakon što je ona počela upozoravati središnjicu socijalnog sustava unutar nadležnog ministarstva na njihov rad. Iz lokalnog Centra podnijeli su kaznene prijave protiv nje zbog neovlaštenog snimanja i prilaganja privatnih fotografija s društvenih mreža prijavi. Potom je Centar posebno ažurno počeo prijavljivati majku državnom odvjetništvu i policiji na svaku pritužbu za fizičko kažnjavanje djeteta. Kad je slučaj skrbništva došao pred sud Centar je poslao zamolbu za stručnu obradu djeteta u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Posebna skrbnica djeteta, nadležna za slučaj, predložila je sudu da ono živi s majkom, navevši da je i dijete izrazilo takvu želju. No ekspertni tim spomenutog centra odlučio je pobiti takav prijedlog. Pod obrazloženjem da posebna skrbnica nije uzela u obzir njihove analize, zatražili su upravo suprotno: da je za dobrobit djeteta potrebno žurno donijeti privremenu mjeru prema kojoj će dijete početi živjeti s ocem, dokazanim obiteljskim nasilnikom, a da s majkom održava druženja. Pritom su u mišljenjima posebno ocrnjivali majku, dok je nasilništvo oca i njegovo zanemarivanje uzdržavanja djeteta potpuno izostavljeno iz tih važnih dokumenata.

Pravobraniteljica je optužila Centar da nije postupao u skladu s postojećim propisima vezanim za zaštitu žrtve obiteljskog nasilja. Upozorila je Centar da je cijelo vrijeme u svojim odlukama o tretiranju dobrobiti djeteta po strani stavljao "dugotrajno i kontinuirano nasilje" oca nad majkom, rodno uvjetovano nasilje koje je u njihovim izvješćima i analizama "ostalo nevidljivo, normalizirano i bez ikakvih refleksija". Centar je upozoren da nije pomagao žrtvi nasilja, da joj je pogoršao situaciju te da su na koncu morali znati da će se njihovo nepostupanje negativno odraziti i na ostvarivanje prava na roditeljsku skrb. Izvješće je sastavljeno prije nekoliko mjeseci, a sudski postupak o skrbništvu i dalje je u tijeku.