Istraživački serijal Jelene Jindre na portalu H-alter pod nazivom "Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?" ukazao je na zabrinjavajući trend u hrvatskom sustavu socijalne i dječje skrbi: korištenje i čestu zlouporabu takozvanog koncepta otuđenja, globalno osporavane teorije po kojoj dijete izražava negativna uvjerenja i osjećaje prema jednom roditelju pod utjecajem psihološke manipulacije i emocionalnog zlostavljanja drugog roditelja. Jindra je tijekom istraživanja razgovarala s 80 žena i jednim muškarcem, koji su optužili centre za socijalnu skrb i Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba za zlouporabu "otuđenja" na njihovu štetu, što je rezultiralo sudskim odlukama o oduzimanju djece i njihovoj predaji najčešće očevima, među kojima su brojni bili i obiteljski nasilnici.
Radi se o zapanjujućoj brojci i istraživanju koje se trebalo pretvoriti u prvorazredni politički i društveni potres. No čini se kako sama struka nema volje za raspravu. Još u jeku objave tekstova o konceptu otuđenja, glavnim njegovim protagonistima u Hrvatskoj, njegovom uvozu iz Engleske i kapilarnom rasprostranjivanju diljem sustava, strukovne udruge naumile su zaustaviti naizgled potrebnu raspravu. Pod obrazloženjem da je riječ o neprofesionalnim i neistinitom blaćenjima Gordane Buljan Flander i cijelog sustava, Hrvatsko psihološko društvo, Hrvatska psihološka komora i Hrvatska udruga socijalnih radnika zatražili su micanje svih dotadašnjih tekstova o ovom problemu. Po izlasku desetog teksta uslijedio je nesvakidašnji i po mnogima skandalozni potez Općinskog građanskog suda. Sudac Andrija Krivak je, na temelju zahtjeva Poliklinike i tadašnje ravnateljice ove ustanove Gordane Buljan Flander, donio rješenje u kojem zahtijeva ono što su spomenute strukovne organizacije priželjkivale: daljnju obustavu tekstova koji se bave Poliklinikom i ravnateljicom. Njegovo obrazloženje, koje ponajviše nalikuje na presudu u korist podnositelja tužbe za klevetu protiv medija, izazvalo je reakcije čak i političkog vrha države, odakle su poručili da se ne može medijima unaprijed zabranjivati pisanje ni o čemu.
Stručnjaci su na edukacijama koje su vodili dosadašnju autoriteti u struci naučili što je otuđenje i kako se prepoznaje. Pritom im nisu rekli sve o tome, na primjer da koncept na međunarodnoj razini nije znanstveno utemeljen – govori Anita Lauri Korajlija
Buljan Flander je potom podnijela ostavku, pod obrazloženjem da očigledno nema podršku novih gradskih vlasti. Potonje su postavile novu upravu Poliklinike i tamo poslale inspekciju. To je učinila i država, koja bi preko Ministarstva zdravstva trebala utvrditi jesu li postojali prijestupi u postupanjima djelatnika vezano uz mišljenja u kojima se nalazi i "otuđenje". Sada je u tom kontekstu ključno pitanje: može li se išta utvrditi češljanjem dokumentacije jedne institucije? Anita Lauri Korajlija, profesorica psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i vanjska suradnica Savjetovališta za žene Autonomne ženske kuće, smatra da to neće biti moguće.
- Stručni nadzor provjerava dokumentaciju u pojedinim slučajevima. Ne može nadzor provjeriti način i teorijska polazišta koja je stručnjak koristio dok je radio kliničku procjenu. Oni će gledati dokumente i bilješke koji su najvjerojatnije legitimni - navodi profesorica, inače otvorena kritičarka korištenja teorije otuđenja, koja smatra da se samo na ovakav način neće doći do informacije je li koncept otuđenja korišten i na koji način.
Pritom ne negira postojanje problema manipulacije jednog roditelja nad drugim zbog skrbi nad djetetom. No praksa kojoj je svjedočila po njoj ukazuje na zlouporabe termina. Također, ne smatra da su stručnjaci u sustavu namjerno koristili otuđenje, već da su tako naučeni.
- Oni su na edukacijama koje su vodili dosadašnju autoriteti u struci naučili što je otuđenje i kako se prepoznaje. Pritom im nisu rekli sve o tome, na primjer da koncept na međunarodnoj razini nije znanstveno utemeljen - veli profesorica, upozoravajući da se u teoriji ovaj koncept veže uz oba roditelja, iako se u praksi otuđenje češće pripisuje majkama.
- Kad kasnije analizirate slučajeve, onda je vidljivo da je u njima često bilo obiteljskog nasilja koje nije uzimano u obzir - tvrdi naša sugovornica.
Koncept je populariziran u Hrvatskoj ponajviše zaslugom Gordane Buljan Flander, koja se, među ostalim, povezala sa stručnjacima iz Velike Britanije Nickom i Karen Woodall. Istraživanje Jelene Jindre je pokazalo da je spomenuti dvojac daleko od svjetski priznatih eksperata u ovom polju. Radi se o pojedincima koji su, među ostalim, u prošlosti surađivali s ultrakonzervativnim organizacijama, borcima za muška prava koji drže da su muškarci zapravo deprivilegirani spol naspram žena u socijalnom i društvenom sustavu. Što se tiče otuđenja, nijedna relevantna međunarodna i svjetska organizacija, uključujući Svjetsku zdravstvenu organizaciju, ne priznaje otuđenje kao sindrom ili poremećaj. Tijela UN-a i organi EU-a ukazali su u više navrata na zlouporabu i neprihvatljivost tzv. teorije otuđenja. GREVIO, neovisno ekspertno tijelo zaduženo za nadzor provedbe Istanbulske konvencije, identificiralo je prisutnost, neprihvatljivost i zloupotrebu "otuđenja" u više evaluacijskih izvještaja u Francuskoj, Andori, Španjolskoj, Italiji, Belgiji, Bugarskoj. Španjolska je nedavno zabranila korištenje pojmova kao što su manipulacija roditelja i otuđenje od roditelja. Italija je krenula u reformu s ciljem isključenja otuđenja u praksi konzultanata na sudovima i uopće korištenja otuđenja u budućim sudskim odlukama.
Ostaje na državi da oformi razne skupine koje će znanstvenim pristupom raditi na tome da se vidi što ćemo s otuđenjem. Moja je želja da napravimo ono što je i većina evropskih zemalja napravila – zabraniti i ograničiti korištenje koncepta – kaže Lorena Zec
U Hrvatskoj se pak kroz edukacije Poliklinike i Buljan Flander zadnjih godina koncept otuđenja kapilarno proširio kroz sve dijelove sustava socijalne skrbi, ali i policije te sudova koji znaju temeljiti svoje odluke o roditeljskoj skrbi upravo na mišljenjima o otuđenju. Otuđenje danas u Hrvatskoj, uz Polikliniku, koriste obiteljski liječnici, pedijatri, psiholozi, psihijatri. Otuđenjem se koriste i ispostave državnog odvjetništva, koje masovno odbacuju kaznene prijave nasilnika po službenoj dužnosti. Policija se također koristi istom metodom. Odvjetnici su ga počeli koristiti kao argument za klijente s nasilničkim ponašanjem prema supruzi, jer su shvatili da je "otuđenje" najbolji put do skrbništva ili ravnopravnog roditeljstva bez tereta alimentacije. Upotrebljava se prilikom psihologijsko-psihijatrijskih vještačenja na svim sudovima u Hrvatskoj. Najčešće na štetu žena.
Odvjetnica Jasminka Biloš potvrđuje nam da se "otuđenje djece" vrlo često spominje u vještačkim nalazima na sudovima.
- Nekad kao postojeće stanje, a ponekad kao nešto do čega još nije došlo, ali da je moguće ako dijete ostane kod tog roditelja zbog njegovog ponašanja, uz konstatacije da je drugi roditelj kompetentniji jer bolje prepoznaje potrebe djeteta, što je fraza koja se uvijek koristi u tim mišljenjima, a često nije ni obrazložena - kaže odvjetnica Biloš, dodajući da su vještaci koje je imenovao sud vrlo važni jer se sudovi pretežito oslanjaju na mišljenje vještaka i Centara za socijalnu skrb.
Otuđenje nalazi mjesto i u slučajevima eksplicitnog obiteljskog nasilja. Tijekom telefonskog razgovora s Novostima, psihologinja Lorena Zec iz udruge SOS Rijeka pred sobom je imala sudsku odluku o privremenoj mjeri za klijenticu. Odvjetnik nasilnog partnera iznio je obranu da je tuženica "otuđujuća majka" koja ne pristaje na dogovor s ocem da preda dijete na viđanje čak i kad osoba to traži od nje. Paralelni sudski postupak za nasilje je u tijeku.
Lorena Zec (Foto: SOS Rijeka)
- Žena je pristala da dijete viđa oca. No zato što to nije odlučila u prvih mjesec dana nakon što je pobjegla s malim djetetom od nasilnika, već je napisano da je otuđujuća majka. Odvjetnici vrlo dobro znaju za taj argument pa ga koriste. Otuđenje se uvuklo u sve pore sustava i koristi se kako ljudima odgovara - ističe Zec, koja kaže da nitko ozbiljan ne negira postojanje manipulativnih ponašanja roditelja koji koriste djecu da naštete drugom roditelju.
- No problem je da ni po kakvoj međunarodnoj konvenciji ja ne bih ispred sebe trebala imati dokument u kojem žena žrtva nasilja biva proglašena ili joj se stavlja na teret da je otuđujuća majka. A ja imam taj dokument pred sobom - veli Zec, koja primjenu i provedbu otuđenja u Hrvatskoj naziva začaranim krugom.
- Poliklinika ima gotovo isključivi monopol na edukaciju za djelatnike Centara za socijalnu skrb ili na pravosudnoj akademiji, gdje Buljan Flander drži predavanja o tome. Naravno da Centri znaju samo ono što im je Poliklinika rekla te da tamo traže nadvještačenje kad nisu zadovoljni nalazima vještaka - kaže ona, pa dodaje da se često zanemaruju druge zdravstvene ustanove koje također nude usluge vještačenja djece.
- U Zagrebu ih ima dosta, većina bolnica s odjelom psihologije i psihijatrije mogu napraviti vještačenje kao Poliklinika - ističe psihologinja.
Serija tekstova na H-Alteru potaknula je Lorenu Zec da napiše apel koji je supotpisalo više organizacija civilnog društva. U njemu je zatraženo hitno istraživanje osnovanosti optužbi brojnih žena i eventualnih propusta unutar sustava. Ali i puno više od toga.
- Nije samo stvar otuđenja i ekstremnih slučajeva otuđenja kad se dijete oduzima, nego je problem u tome što cijeli sustav šteka u mnogim situacijama. Nas su članci potaknuli da tražimo od ministarstva hitne reforme, edukacije, supervizije, rekonstrukciju sustava, bolje uvjete za rad za stručnjake u socijalnoj skrbi, sve ono što godinama tražimo, ali dosad nismo dobile pažnju javnosti - ističe.
Kaže da su u istom apelu zatražili i izvide od strane strukovnih udruženja, poput Hrvatske psihološke komore. No oni su, kao što smo napisali, zatražili zabranu tekstova.
- Komora se dakle potpuno svrstala bez da je pokrenula istragu, bez ikakvog kritičkog odmaka. Odmah su zauzeli stav da napisi u člancima nisu istiniti i da oni moraju štititi struku tako da se spriječi da to izlazi u javnost i da uopće neće raditi izvide i istragu. Što znači da su ignorirali i naše apele - veli Zec.
Anita Lauri Korajlija (Foto: FFZG)
U međuvremenu se ime šefice Komore Andreje Bogdan našlo u tekstu svježe peticije u kojoj se u naslovu apelira: "Dopustite stručnjacima da rade svoj posao bez pritisaka." Apel, koji je uz poziv na zaštitu digniteta profesije svojevrsna podrška Gordani Buljan Flander, u svoje ime je supotpisala i Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika, kao i Josip Lopižić, predsjednik Hrvatskog psihološkog društva. Štefica Karačić nam kaže kako je apel potpisala osobno "zbog toga što su predsjednik HDP-a i predsjednica HPK-a u vrijeme zajedničke pripreme teksta apela bili u fazi pribavljanja prethodne suglasnosti svojih upravnih odbora pa su tada mogli iskazati samo svoj osobni stav. Stoga sam odlučila postupiti na isti način". Dodaje da je naknadno poziv na potpisivanje apela proslijedila socijalnim radnicima i ustanovama socijalne skrbi kao predsjednica HUSR-a. Apel ili peticija počinje sljedećom rečenicom: "Ne ulazeći u konkretnu temu teorijskih stručnih koncepata koji mogu biti predmet rasprave isključivo u stručnoj i znanstvenoj zajednici, osjećamo potrebu i dužnost reagirati na medijski linč protiv stručnjaka, koji je po tko zna koji put u zadnjih nekoliko godina dosegao zastrašujuće razmjere."
Dok se nalazi resornog ministarstva i gradskih institucija u Poliklinici tek očekuju, izrazito važan za ovu temu bit će skorašnji dolazak GREVIA u Hrvatsku, koji će preko ženskih organizacija sasvim sigurno biti upoznat s opisanim problemima. Nakon njihovih opaski o zlouporabi "otuđenja" u brojnim evropskim zemljama koje usporedno rade na micanju koncepta iz sustava, izvjesno je da će se slične kritike naći u izvješćima za Hrvatsku o potencijalnom kršenju nekoliko članaka Istanbulske konvencije.
Profesorica na Filozofskom fakultetu Anita Lauri Korajlija mišljenja je da je i kod nas potrebno uspostaviti adekvatno tijelo za stručnu evaluaciju koncepta otuđenja.
- Mislim da bi s razine ministarstva ili komore trebalo angažirati manju grupu ljudi koji će raditi među sobom, mimo javnosti, i koji će moći obaviti stručni posao te konačno izraditi elaborat o konceptu koji se dominantno koristi u Hrvatskoj - veli Lauri Korajlija.
Što se tiče same struke, kaže da je u ovom trenutku izrazito polarizirana o ovoj temi te da se nada da će uskoro moći otvoreno na stručnoj razini razgovarati o ovome.
Lorena Zec također smatra da je nužno otvoriti konstruktivnu raspravu među svim dionicima sustava.
- Ostaje na državi, odnosno ministarstvu da oformi razne skupine koje će znanstvenim pristupom raditi na tome da se vidi što ćemo s otuđenjem. Moja je želja da napravimo ono što je i većina evropskih zemalja napravila: zabraniti i ograničiti u potpunosti korištenje ovog koncepta. No mislim da treba pustiti nadležnim pojedincima u radnim skupinama da to zaključe, kao što su zaključili u Engleskoj i Italiji te drugim zemljama - zaključuje Zec.
