Novosti su u posjedu nalaza Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi pri Ministarstvu rada, koji je napisan povodom pritužbe na rad Centra za socijalnu skrb (CZSS) Susedgrad zbog njihovog doprinosa jednom sudskom sporu oko skrbi nad djetetom. U tom nalazu datiranom 17. studenog 2021. godine prvi je put, po našim saznanjima, bilo koji vladin resor podređenom socijalnom sustavu izdao izričitu zabranu korištenja kvalifikacije "otuđenja" djeteta od roditelja. Inspekcija je naložila podružnici Susedgrad da se "obavezuje voditi računa da se ne daju kvalifikacije o strankama koje nemaju znanstveno utemeljenje iz postojeće Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKD-10), primjerice navođenje specifičnog sindroma otuđenja djeteta i kvalifikacije majke kao roditelja koji je emocionalno otuđio djecu". Mjera je značajna jer je njome nadležno ministarstvo dijelom potvrdilo kritički intonirane napise novinarke Jelene Jindre na portalu H-Alter, sadržaj brojnih žalbi odvjetnica koje zastupaju žrtve i apele udruga za ženska prava da se radi o znanstveno osporavanoj metodi koja se u socijalnom sustavu koristi najčešće nauštrb žena, nerijetko i žrtava obiteljskog nasilja.
Iako je rečenica inspekcije Ministarstva rada posljedica konkretne prijave vezane uz slučaj jednog djeteta, ono što su napisali moglo bi se čitati kao nalog univerzalnog tipa. Množina i leksik poopćene naravi, koji se inače protežu kroz cijeli nalaz, sugeriraju da se nametnuta obaveza o prestanku korištenja sindroma ili kvalifikacije "otuđenja" odnosi na sve predmete konkretnog CZSS-a, ne samo na onaj koji je bio povod za izvanredni upravni nadzor nad zakonitošću rada i postupanja Centra.
Ministarstvo u čijem je odsjeku napisan nalog zasad ne želi u detalje. Štoviše, sudeći po onome što su nam odgovorili, kao da ih je iznenadilo inspekcijsko mišljenje koje smo im citirali
Ako je doista riječ o nalogu nadležnog državnog resora za budući rad CZSS-a, onda bi se ista mjera trebala odnositi i na sve Centre u Hrvatskoj. U svakom slučaju, riječ je o prvom signalu Republike Hrvatske da se u jeku javnog pritiska zbog korištenja koncepta, koji ne priznaje ni jedna međunarodno relevantna asocijacija psihologa i psihijatara, ide u smjeru država poput Španjolske, u kojoj su "otuđenje", ali i "manipulacija" izgnane iz upotrebe svih tijela javne vlasti, zatim Italije, Engleske i Walesa u kojima je u okviru reforme pravosuđa zabranjeno korištenje pseudoznanosti.
Ukoliko je o tome riječ, reperkusije su dalekosežne: one bi, primjerice, mogle biti vidljive i u brojnim sporovima koji se trenutno vode na hrvatskim sudovima, u kojima je upravo kvalifikacija o "otuđenju" preko dokumentacije CZSS-a dospjela u spise sudskih postupaka za dodjelu skrbi nad djecom i tamo ima nemalu, ako ne i presudnu ulogu u dosadašnjem tijeku tih postupaka. Poznat nam je zasad najmanje jedan slučaj – onaj koji je bio povod za inspekciju i citirani nalaz – u kojem je inspekcijski nalog Ministarstva priložen u žalbi na dosadašnje odluke hrvatskih sudova.
No, samo Ministarstvo u čijem je odsjeku napisan nalog zasad, međutim, ne želi u detalje. Štoviše, sudeći po onome što su nam odgovorili, kao da ih je iznenadilo inspekcijsko mišljenje koje smo im citirali. Na izravan upit je li ono opći stav Ministarstva i jesu li ga proslijedili svim drugim Centrima da ujednače praksu, jasan odgovor nismo dobili. Umjesto njega, iz toga nam je vladinog resora poručeno da sustav socijalne skrbi ne postavlja "dijagnoze" nego se samo bave "procjenom dobrobiti djeteta u situacijama razdvojenog i konfliktnog roditeljstva, prate se i procjenjuju rizici za razvoj djece s obzirom na ponašanje roditelja".
"Termin dijagnoze, kao i termin 'otuđenje od roditelja', odnosno medicinski pristup problemu i korištenje postojeće Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKD-10), dio je postupanja stručnjaka temeljim mjernih instrumenata koje koriste u zdravstvenom sustavu", odgovorili su iz Ministarstva, potpuno zanemarujući zahtjev za očitovanjem o nalazu inspekcije. Umjesto toga, pružili su citirane rečenice, koje su doslovna kopija odgovora što su ga u kolovozu ove godine dali H-Alteru.
Ministarstvo nam je još odgovorilo kako nemaju nadležnost nad drugim institucijama u sustavu odlučivanja koji koriste kvalifikaciju "otuđenja". Riječ je o sudovima, sudskim vještacima, državnim odvjetništvima, policiji, psiholozima, psihijatrima i institucijama poput Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, koja je za vrijeme bivše ravnateljice Gordane Buljan Flander pokrenula i provela edukaciju djelatnika svih navedenih državnih sektora kako da primjenjuju "otuđenje" u praksi. Preko iste institucije, u kojoj je Buljan Flander nedavno podnijela ostavku u jeku javnih kritika na račun korištenja koncepta "otuđenja", obučeni su i stručnjaci svih CZSS-a u Hrvatskoj, čemu je posredno doprinio i UNICEF. Od 2017. do ove godine sufinancirali su program "za djelotvorno vođenje slučajeva tijekom kojih su u manjem opsegu pokrivene i teme vezane uz otuđenje djeteta". No UNICEF je pritom naznačio da se program ne odnosi na situacije "kada je taj drugi roditelj zlostavljač i čini štetu djetetu, nego o situacijama kada jedan roditelj namjerno manipulira djetetom s ciljem da ga trajno razdvoji od drugog roditelja". U stvarnosti, međutim, Novostima je poznat niz primjera u kojima su stručni timovi CZSS-a samostalno koristili otuđenje i u slučajevima obiteljskog zlostavljanja. Po našim saznanjima, samo jedan odvjetnički ured trenutno zastupa šest klijentica u kojima su različiti Centri koristili "otuđenje" kako bi opisali manipulativni odnos majke prema djetetu, što je po njima dovelo do alijenacije od oca. Od tih šest slučajeva, u njih pet muškarac je uz obilje osnovanih sumnji optužen za razne oblike nasilja prema ženi ili djetetu.
Priča koja je rezultirala inspekcijskim nalazom s početka teksta, uostalom, klasičan je primjer zlouporabe navedenog koncepta. Povodom zastrašujućih optužbi za nasilje oca, susedgradski CZSS je konstatirao da je majka zapravo otuđiteljica, uz doprinos Poliklinike čije vještačenje nije potvrdilo optužbe za nasilje. To je posljedično dovelo do odbacivanja kaznenih prijava protiv muškog roditelja i promjenu tijeka sudskih postupaka vezanih za skrb nad djetetom. U drugom slučaju jedan zagrebački CZSS majku je okarakterizirao kao otuđiteljicu djeteta od oca, iako je potonji imao pravomoćnu osudu za obiteljsko nasilje. Unatoč drugoj presudi kojom je ocu zabranjen kontakt s djetetom, CZSS je nastavio raditi po starome: koncem 2019. sastavili su izvješće prema kojem otac i majka nisu uspjeli stvoriti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (!). U skladu s mišljenjem Centra i u potpunom neskladu s razumom, i dalje je aktivna kaznena prijava Općinskog državnog odvjetništva protiv majke pod optužbom da je zanemarivala dobrobit svojeg djeteta i da ga je otuđila od oca, osuđenog obiteljskog zlostavljača. Koliko je edukacija Poliklinike ušla u sustav socijalne skrbi svjedoči i odgovor riječkog CZSS-a o skrbništvu nad djetetom. Nakon niza vještačenja koja su potvrdila da je otac godinama bio nezainteresiran za sudjelovanje u djetetovom životu i da dijete proživljava traume na samu pomisao susreta s njim, spomenuti CZSS konstatirao je da je ono otuđeno od njega.
Majka je dopisom prigovorila na tu konstataciju i tražila ispriku od CZSS-a, navodeći usput da je otuđenje "neznanstvena metoda" koju je Svjetska zdravstvena organizacija odbila uvrstiti u Međunarodnu klasifikaciju bolesti. Umjesto isprike, 19. kolovoza ove godine CZSS Rijeka poslao joj je docirajući i arogantni odgovor. "To što nešto nije u dijagnostičkom priručniku ne znači da ne zahtijeva pažnju i intervenciju stručnjaka", stoji u tom dopisu u kojem se ženu podučava da su neke danas općeprihvaćene dijagnoze, poput PTSP-a, priznate prije 30-ak godina, dok su druge, poput homoseksualnosti, izbačene iz klasifikacije bolesti 1973. godine. Da, to doista piše u mišljenju CZSS-a Rijeka i njihovoj obrani "otuđenja", nasuprot mišljenja inspekcije Ministarstva rada koja – valja to ponoviti – nalaže da se "ne daju kvalifikacije o strankama koje nemaju znanstveno utemeljenje iz postojeće Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKD-10), primjerice navođenje specifičnog sindroma otuđenja djeteta i kvalifikacije majke kao roditelja koji je emocionalno otuđio djecu".
Ovo su samo neki od niza primjera u kojima Centri samoinicijativno primjenjuju "otuđenje" i kad je riječ o obiteljskom nasilju, što je u izravnoj koliziji s nalazom inspekcije. U znatno brojnijim slučajevima oni predstavljaju posredništvo, svojevrsni protočni bojler za mišljenja stručnjaka iz drugih institucija čije nalaze prilažu sudskim instancama koji se potom često rukovode njihovim zaključcima. Procjene ili psihologijsko-psihijatrijska vještačenja u kojima je uvršteno "otuđenje" najčešće su djelo stručnjaka Poliklinike koju je donedavno vodila Buljan Flander, iako u Hrvatskoj postoje i druge mjerodavne institucije koje mogu obavljati iste poslove. No Poliklinika koja je faktički uvezla i rasprostranila otuđenje po socijalnom sustavu Hrvatske dominantna je u takvim procjenama i zbog činjenice da Centri najčešće roditelje upućuju njima a da ih ne obavještavaju o alternativnim lokacijama.
Potonji je problem podcrtan u više reakcija tijela javne vlasti, od Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, do pojedinih sudskih odluka i na koncu onog inspekcijskog nalaza Ministarstva. Razlog za naputak u potonjem dokumentu ležao je u činjenici da je obrada djeteta u Poliklinici bio izričit zahtjev nadležnih institucija, unatoč negodovanju majke. "Obavezuje se Podružnica (CZSS Susedgrad, op.a.) voditi računa da uputi roditelje u njihovu osobnu odgovornost i pravo izbora prilikom odabira zdravstvene ustanove za obradu djeteta", stoji u nalazu inspekcije koji bi, kako vidimo iz navedenih primjera, trebao postati uravnilovka za postupanje svih Centara. Ministarstvo, međutim, zasad nije obavijestilo sve ispostave CZSS-a, što su nam potvrdili radnici u drugim Centrima. Ako im to i nije u planu, ovaj bi tekst mogao poslužiti kao obznana informacije o inspekcijskom nalazu te svojevrsni poticaj i referenca za žalbe Ministarstvu rada svima koji smatraju da ih je neki CZSS u sličnim postupcima neosnovano optužio za "otuđenje".
