Poput Ukletog Holandeza, posebni izaslanik Europske unije za zapadni Balkan Miroslav Lajčak po tko zna koji put i ovoga je tjedna zaplovio srpsko-kosovskim pregovaračkim vodama, pokušavajući za briselski pregovarački stol do kraja ove godine dovesti srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i kosovskog premijera Albina Kurtija. Lajčak je prvo u Beču, gdje je Kurti dva dana uvjeravao austrijsku javnost da sve zlo na Balkanu i dalje stanuje samo u Srbiji, razgovarao s kosovskim premijerom, a potom je skoknuo do Beograda gdje je i Vučiću prenio što Europska unija i zemlje članice "očekuju od nastavka dijaloga o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine". Nakon razgovora s Vučićem, Lajčak je tek tvitnuo sljedeću poruku: "U nastavku mojih razgovora o napretku dijaloga pod pokroviteljstvom EU-a, imao sam dug i detaljan razgovor s predsjednikom Srbije. Mnogo toga treba dodatno pokriti nakon mojih sastanaka ovog tjedna." Pojedini kosovski mediji prenose da je Lajčak poručio i da će "uslediti dosta toga nakon mojih sastanka ove nedelje", pritom ne otkrivajući što se iza toga krije. I Vučić je dan poslije, neposredno uoči puta u Moskvu na susret s Putinom, malo govorio o razgovoru s Lajčakom. Ponovio je da Srbija želi da se pregovori i razgovori s Prištinom nastave i što češće vode, ali i da ne pristaje na ocjene da je suodgovorna za njihovu blokadu.

Lajčakovo davanje umjetnog disanja pregovorima Beograda i Prištine uslijedio je samo tjedan dana nakon što je propao još jedan pokušaj nastavka dijaloga na razini ekspertnih timova, čija je zadaća da razrade i dogovore realizaciju svih točaka Briselskog sporazuma starog već skoro osam godina. Iako su se oba pregovaračka tima odazvala Lajčakovom pozivu, za zajednički briselski stol nisu sjeli jer su srpski predstavnici inzistirali da se konačno na dnevni red stavi realizacija dogovorenog osnivanja Zajednice srpskih općina, za što kosovski predstavnici nisu htjeli ni čuti, a kamoli o tome razgovarati.

Otkad je Kurtijevo Samoopredjeljenje preuzelo vlast na Kosovu, kosovski pregovarači dosljedno odbijaju bilo kakav razgovor o formiranju ZSO-a, što je pak za srpske pregovarače ključna točka Briselskog sporazuma od koje ni u snu nemaju namjeru odustati. Kurtijeva administracija sve glasnije odbija i zahtjeve europske i američke administracija da konačno započne provoditi Briselski i druge potpisane sporazume. Albin Kurti svakih nekoliko dana o tome govori u intervjuima koje intenzivno daje europskim i regionalnim medijima, od Radija Deutsche Welle do Večernjeg lista. U njima Kurti papagajski ponavlja da na Kosovu "ne može biti Zajednice srpskih općina na etničkoj osnovi". Po njemu je ZSO zapravo pokušaj da se na Kosovo instalira izmišljotina Dejtonskog sporazuma po kojoj je u BiH uspostavljena Republika Srpska. Za Radio DW Kurti je rekao da je nakon Dejtonskog sporazuma u BiH "izgrađena zgrada koja se danas zove Republika Srpska i koja je tu za Beograd, a ne za Srbe. Slično to žele i na Kosovu. Vidite, u Bosni i Hercegovini imamo državu koja nije republika, a unutra je republika koja nije država. Dakle, Beograd na sličan način želi da na Kosovu ima državu koja se neće zvati republika već ZSO i koja će se u okviru Kosova zvati republika, ali neće biti država. Dakle, izvukli smo pouke iz prošlosti i ispravno smo proučili i analizirali Beograd, osim što ga dobro poznajemo iz našeg iskustva."

No Kurti tu ne staje, već svoju tvrdnju o srpskom pokušaju "bosnizacije" Kosova po dejtonskom modelu nadograđuje tvrdnjom da je "situacija na zapadnom Balkanu minijaturna situacija Ruske Federacije. Sve više se pokazuje da se Srbija na zapadnom Balkanu ponaša kao Ruska Federacija u kojoj Republika Srpska u Bosni pokušava da postane Belorusija, a Crnu Goru želi da pretvori u Ukrajinu. Dakle, suština je da Srbija ne prihvata kao prave države zemlje koje nisu u Evropskoj uniji, odnosno Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo, pa čak i Severnu Makedoniju, pa ih Srbija smatra privremenim državama i angažuje se svim svojim kapacitetima."

Nakon intervjua Radiju DW, Kurti će u intervjuu Večernjem listu ponoviti da Vučićeva Srbija traženjem da se na Kosovu formira ZSO radi isto što i Putinova Rusija u bivšim sovjetskim republikama, ali i dodaje da se Srbija zapravo ponaša kao nacistička Njemačka uoči Drugog svjetskog rata, o čemu se izgleda nije usudio govoriti za njemački državni radio. Kurtijevo olajavanje Vučićeve Srbije, njezino izjednačavanje s Putinovom Rusijom i Hitlerovom Njemačkom zbog toga što traži realizaciju Dejtonskog sporazuma u BiH i Briselskog sporazuma na Kosovu dosada je, međutim, uglavnom prolazilo bez reakcija europskih i američkih posrednika u pregovorima Beograda i Prištine. Nitko Kurtiju i ne spominje da je i Kosovo, čiji je premijer, u ne tako davnoj prošlosti prošlo put od autonomne albanske manjinske oblasti u sastavu Srbije, preko srpske autonomne pokrajine s neposrednim predstavništvom u federalnim jugoslavenskim tijelima vlasti, pa do sadašnjeg statusa polupriznate samostalne Republike Kosovo.

Od Kurtijevih tvrdnji da Srbija po "ruskom modelu" traži autonomiju Srba na Kosovu zanimljivije je, međutim, da ga nitko od sugovornika u intervjuima, koje šakom i kapom dijeli europskim i regionalnim medijima, ne suočava s činjenicom da su manjinske autonomije ponajprije europski model institucionalizacije prava nacionalnih manjina. Zajednica srpskih općina bila bi tek jedna u nizu manjinskih autonomija kakvih u članicama EU-a ima kao pljeve, od Španjolske preko Italije do Finske. Putinove Rusije nigdje nije bilo na europskom političkom horizontu kad je Badinterova komisija proglasila kraj Jugoslavije, istovremeno definirajući pravo brojnijih nacionalnih manjina da u državama nastalim na jugoslavenskom prostoru formiraju svoje političke, kulturne i teritorijalne autonomije. To pravo Badinterova komisija nije isisala iz prsta ili prepisala od drugih država, nego ga je kreirala na osnovu prakse zapadnoeuropskih država članica EU-a. Kad Kurti manjinske autonomije proglašava velikosrpskim i proruskim zlom koje se nameće Kosovu ne samo da negira njihovo europsko porijeklo i standard organizacije višenacionalnih država, nego posredno priznaje i odluku Miloševićeve Srbije da praktično ukine autonomiju Kosova. Ako je Kurti u pravu kad tvrdi da Zajednica srpskih općina nije "rešenje za kosovske Srbe, nego kompenzacija za Srbiju, kompenzacija za gubitke koje je sa njihove tačke gledišta prouzrokavao Miloševićev režim", onda bi logično bilo zaključiti da i bivša Autonomna pokrajina Kosovo u Srbiji nije bila "rešenje za kosovske Albance", iako su je Kurtijevi sunarodnjaci odlučili i oružjem braniti. Apsurdno je pritom da Kurti sve češće javno govori da je njegov krajnji politički cilj ujedinjenje Kosova i Albanije, dok istovremeno optužuje Srbiju da zagovaranjem srpskih manjinskih autonomija u svojem susjedstvu ugrožava njihov teritorijalni integritet. Kurti bi ujedinio Kosovo i Albaniju kao što je Putin ujedinio Krim i Rusiju ali je, po njemu, Vučićeva Srbija produžena ruka Putinove Rusije kad traži da se sukladno Briselskom sporazumu, koji su Beograd i Priština potpisali pod pokroviteljstvom EU-a, na Kosovu formira Zajednica srpskih općina. Nije onda čudo da je europosrednik Miroslav Lajčak sve sličniji Ukletom Holandezu.