Portal Net.hr objavio je 23. rujna 2021. godine priču o novoizgrađenoj zagrebačkoj vili u kojoj "zajedno žive šef Domovinskog pokreta, obavještajac SOA-e i dva operativca glavnog čovjeka za Rusiju". Funkcije su se odnosile na Marija Radića iz Domovinskog pokreta, zatim poduzetnika Romea Krešića, koji sa šefom Prvog plinarskog društva (PPD) Pavlom Vujnovcem ima niz firmi specijaliziranih za masovnu kupnju parcela i izgradnju turističkih kompleksa po Dalmaciji, a taj lukrativni biznis obavljaju u partnerstvu s trećim stanarom ove nove zgrade, Josipom Jurčevićem, bivšim zamjenikom šefa Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). Četvrti i posljednji stanar u tome je tekstu bio Davor Franić, aktualni predstojnik ureda ravnatelja SOA-e i čovjek koji je zadnjih nekoliko godina iskrsnuo u javnosti zbog više tema: stavljalo ga se u kontekst navodnog prisluškivanja slovenske strane u jeku arbitražnih pregovora, zatim kao protagonista nekakve propale operacije u BiH i zbog navodne prijetnje koju je uputio Mati Radeljiću kad ga je, kako je tvrdio Radeljić, Franić obavijestio da više nije savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Sve navedene priče su demantirane iz SOA-e, rijetko je i njihovo reproduciranje u medijima. U slučaju Franića, zamijenila ih je tema o rješavanju stambenih kvadrata.
Autorica teksta na portalu Net.hr, novinarka Đurđica Klancir, izračunala je da u širem centru Zagreba, nadomak Kvaternikovog trga, svaki stan u takvoj zgradi košta između 500 i 600 tisuća eura. Ovdje je bio slučaj da je Franić uložio ispod 300 tisuća eura. "Djelatnik SOA-e je za povoljnu cijenu kupio komad zgrade koja se kasnije pretvorila u vrlo luksuznu etažu koja danas vrijedi najmanje dvostruko više od uloženog. Je li dobivena usluga koju će možda morati uzvratiti?" postavila je pitanje Klancir.
Sigurnosno-obavještajna agencija, sukladno Zakonu o sigurnosnim provjerama i drugim zakonskim i podzakonskim propisima, redovito provodi sigurnosne provjere svojih zaposlenika", odgovorili su nam kratko iz SOA-e
Referirajući se na citirani tekst, šest dana poslije, 29. rujna, sa saborske govornice zastupnica Možemo! Urša Raukar pozvala je SOA-u da "ovaj slučaj detaljno ispita kroz jednostavno pitanje: otkud djelatniku SOA-e novac za tako luksuzan stan?". Samo šest dana poslije njenog apela da se istraži njegova imovina, Franić 5. listopada prošle godine prodaje svoj udio u nekretnini u drugom dijelu Hrvatske, u Zaostrogu u Makarskom primorju. Prodao ga je partneru u kupnji te zemlje i stare kuće Toniju Mauru Krešiću, sinu Romea Krešića, koji je 2021. od oca preuzeo firmu Mibat. Tako smo posredno došli do informacije da Franić ne živi samo u novoj zagrebačkoj zgradi, okružen ljudima koji se bave ozbiljnim investicijama po Hrvatskoj, nego da na drugim lokacijama ima građevinske projekte u razvoju. Dapače, ne samo da dijeli to zemljište s Krešićem, nego je naknadna gradnja kuće koju su kupili u Zaostrogu bila bespravna. Nakon što je novinarka portala Index.hr Andrea Topić prije koji tjedan upoznala javnost s potonjim dijelom priče, reagiranjem se javila SOA kako bi demantirala da je Franić sudjelovao u radovima. "Od 2021. godine Davor Franić nije suvlasnik stare ruševne kuće u Zaostrogu, o čemu posjeduje odgovarajuću dokumentaciju, niti je na bilo koji način sudjelovao u građevinskim radovima o kojima se u članku piše", poručili su Franićevi poslodavci, jasno dajući do znanja da njihov čovjek nije imao ništa s naknadnim radnjama bez važećih dozvola. Ugovor o prodaji, naime, nije još uveden u zemljišne podatke na internetu, pa je Franićevo suvlasničko ime i dalje bilo vidljivo na stranici Katastar.hr. Budući da sada znamo da je Franić u Zaostrogu svoj udio prodao Krešiću svega nekoliko dana nakon što je u Saboru zastupnica Raukar zatražila provjeru njegove imovine, kontekst ove priče postaje puno drugačiji.
Taj specifičan detalj koji u medijima nije apostrofiran bio nam je, između ostalog, povod za daljnju razradu teme o čovjeku iz samog obavještajnog vrha RH, čije je imovinsko stanje s medijskog dovedeno na političku razinu posredstvom upita zastupnice Raukar. Tragom napisa kolegica iz spomenutih medija, odlučili smo prionuti dodatnom istraživanju teme. Prije desetak dana poslali smo upit SOA-i sa zamolbom za očitovanje u vezi nekoliko dilema. Pitali smo ih pronalaze li možda potencijalni sigurnosni problem u činjenici da se njihov djelatnik stambeno zbrinuo u tolikoj koncentraciji međusobno povezanih poduzetnika, čiji je istureni partner godinama baštinik ekskluzivnog ugovora s Gazpromom, ruskom državnom tvrtkom koja koristi energente za širenje geopolitičkih interesa Kremlja na druge zemlje. Naime, uz Jurčevića i Krešića, koji su Franićevi susjedi u Zagrebu, u nizu zajedničkih firmi za gradnju po Jadranu pojavljuju se spomenuti Vujnovac, njegov partner Damir Spudić iz PPD-a, inače direktor financija Vujnovčeve Energia naturalis grupe, te Ante Bračić, poduzetnik koji je Mariju Radiću iz Domovinskog pokreta prodao stan u istoj zagrebačkoj novogradnji. U ekipi je i Zoran Gobac, najmoćniji čovjek hrvatskog rukometa.
"Sigurnosno-obavještajna agencija, sukladno Zakonu o sigurnosnim provjerama i drugim zakonskim i podzakonskim propisima, redovito provodi sigurnosne provjere svojih zaposlenika", odgovorili su nam kratko iz SOA-e, dajući do znanja da je njihov djelatnik prošao provjeru i da je odgovor na to pitanje rezolutno negativan. Kao i na ostala pitanja, čini se. Jer ova se rečenica valjda odnosila i na naše druge dileme, poput one da je Franićeva obitelj paralelno s gradnjom i useljenjem u zagrebačku zgradu sudjelovala u gradnji impresivne zgrade u rodnim Pločama, u prvom redu do mora, gdje im je susjed opet poduzetnik Romeo Krešić, preko majke i brata koji su ondje kupili stanove.
U istraživanju smo, k tome, otkrili i da je Franićeva majka osnovala firmu 2017. godine, koju je vodio Romeo Krešić, i da je ta firma kupila staru nekretninu u centru Zagreba, na čijem je mjestu ista tvrtka koju je u međuvremenu kupio Krešić izgradila novu luksuznu zgradu. Iskrsnuli su i podaci o Franićevom bratu koji iznajmljuje poslovni prostor jednoj Vujnovčevoj firmi i njegovoj supruzi koja je zaposlena u drugoj kompaniji istog poduzetnika. Budući da Franić zbog posla ne smije samostalno istupati u javnosti, obratili smo se njegovom kumu, koji je bio inicijator gradnje one prve zagrebačke zgrade i, čini se, ove u Pločama.
U pokušaju da utvrdimo odakle novac djelatniku SOA-e za novoizgrađeni stan u Pločama, koji je gradio gotovo u isto vrijeme kad i zagrebačku zgradu, pomogao nam je njegov kum Krešić. "Znam da su Franići dolje prodavali svoju imovinu", poručio je kratko
Krešić nam je rekao da Franićeva prodaja udjela vlasništva u Zaostrogu nije imala nikakve veze s neposrednim medijskim interesom za imovinu njegovog kuma i upitom zastupnice Raukar.
- Pa mi smo trostruki kumovi, znamo se od 15. ili 16. godine, kakva Raukar, kakve gluposti - odgovorio je Krešić.
Na naše pitanje zašto mu je onda Franić uopće prodao udio koji je kupio 2015. godine i zašto ga je prodao šest godina poslije, neposredno nakon što je njegovo ime spomenuto u Saboru, odgovorio je da, za razliku od njega, kum ondje "nije htio graditi, nije htio investirati, nije mu to bio interes".
Iz drugih izvora doznali smo da je zemljište i staru kuću ovaj dvojac 2015. godine u Zaostrogu kupio za 25 tisuća eura, odnosno 12,5 tisuća po partneru. U listopadu 2021. godine, nakon spomenutog govora zastupnice Raukar, Franić je Krešiću svoj dio prodao za oko 50 tisuća eura. Cijene su, doduše, u zadnjih šest do sedam godina porasle na tom području, ali je pretvaranje inicijalnih 12,5 u 50 tisuća eura – bez ikakvog Franićevog naknadnog ulaganja, izuzev izdataka za sređivanje papira – popriličan uspjeh čak i za trostrukog kuma.
Sudeći po tvrdnji svog kuma Krešića, Franić je odlučio prebaciti građevinsku inicijativu u Ploče nakon raspisivanja natječaja za prodaju zemljišta. Tako dolazimo do stambenih kvadrata o kojima javnost još nije obaviještena. Novosti su nastojale što detaljnije rekonstruirati kako se u Pločama Franić uselio u svježe izgrađenu zgradu, nedvojbeno najskuplji komad nekretnine u tome gradiću.
Franićeva i Krešićeva najuža obitelj u izgradnju zgrade ušla je zajedno 2018. godine. Ima tu i drugih pojedinaca, ali oni nisu bitni za ovaj tekst. Zemljište nedaleko od obale, koje je u katastru na internetu i dalje zavedeno kao "neplodno zemljište", prodao im je Grad Ploče. Na javnoj dražbi, površinu od 825 kvadrata šest je individua kupilo za 505 tisuća kuna, odnosno za 612 kuna po kvadratu, ili 84 tisuće kuna po glavi, bez kreditnog opterećenja.
Parcela je u startu bila podijeljena na 12 dijelova, od kojih su na Franićevu suprugu upisane dvije dvanaestine. Njegov brat, aktivni djelatnik MUP-a, kupio je 1/12 nekretnine. Dvije dvanaestine su u vlasništvu majke i brata Romea Krešića, ali po pouzdanim informacijama do kojih smo došli, kum Krešić od početka je sudjelovao i u ovom projektu. Nije da se u tom gradiću zadnjih godina ili desetljeća odvijaju neki ekstenzivni građevinski poduhvati pa da građevina ima konkurente. No čak i da je imala, ona bi se opet izdvajala iz okoline. Neusporedive su, jasno, cijene kvadrata u Zagrebu i Pločama, ali luksuz koji je manifestiran daleko nadilazi stambenu scenu u Pločama, gdje kvadrat košta oko tisuću eura: po procjenama stručnjaka s kojima smo razgovarali, ondje vrijednost ne može biti manja od 2,5 tisuća eura po kvadratu. U Pločama je, naime, na djelu moderna arhitektura koja je vidljiva i kod zagrebačke vile, štoviše, ova u Pločama u prvom je redu do mora, što joj drastično diže vrijednost.
U pokušaju da utvrdimo odakle novac djelatniku SOA-e za novoizgrađeni stan, koji je gradio gotovo u isto vrijeme kad i zagrebačku zgradu, pomogao nam je njegov kum Romeo Krešić.
- Znam da su Franići dolje prodavali svoju imovinu da bi mogli riješiti novi stan u ovoj zgradi - poručio je kratko.
Krešić je mislio na dva stana koja se nalaze u drugoj zgradi na području Baćina, naselja u sastavu Ploča. Godine 2017. Franićeva supruga, inače profesorica u srednjoj školi, kupila je stanove od ukupno 87 kvadrata. Radilo se o stambenim jedinicama firme koja je propala u zadnjoj financijskoj krizi, pa su stanovi prodavani po povoljnoj cijeni kako bi se namirile neisplaćene obaveze. Franić je s drugim kumom i budućim susjedom navodno zatvorio dug nešto veći od 100 tisuća eura koji je prema banci imao vlasnik propale firme. Dvojac je tako u ožujku 2017. godine kupio po dva stana za 600 eura po kvadratu, odnosno svaki po oko 53 tisuće eura. Transakcija Franićeve supruge nije terećena kreditom i došla je preko ušteđevine. No dvije godine poslije Franići prodaju svoje stanove – sada objedinjene u jednu veću i namještenu stambenu jedinicu – kumu s kojim su kupovali ove nekretnine 2017. Ono što je svatko kupio za otprilike 53 tisuće, Franić im je sada prodao za više od 180 tisuća eura, odnosno više od dvije tisuće eura po kvadratu. Tako je djelatnik SOA-e uspio prodati stan u zgradi staroj više od desetljeća po većoj cijeni nego što ga je navodno koštala izgradnja novog, luksuznijeg zdanja, tik uz obalu u Pločama. Kvadratura stana u novoj zgradi još je i veća, iznosi nešto više od 90 kvadrata. Nova gradnja sa svim troškovima u Pločama navodno ga je koštala 1300 eura po kvadratu, oko 160 tisuća eura za sve, uključujući i uređivanje stana. Barem tako tvrde ljudi koji su bliski Franićima.
U novoj zgradi, na njih se i dalje vode računi za struju i za drugi stan koji se nalazi na istoj etaži, na vrhu zgrade. Opravdanje je da je taj stan navodno u vlasništvu Ivana Ostojića, odnedavnog člana uprave Podravke i Franićevog dobrog prijatelja. Ostojić je naknadno uključen u projekt i još nije sređena papirologija, pa će ove obaveze navodno biti prebačene na njega nakon etažiranja zgrade s osam stanova.
Iz istih izvora doznali smo da je firma Beta stan, koju je 2017. godine osnovala majka Davora Franića, zapravo bio Franićev plan za ulazak u nekretninsko ulaganje s Romeom Krešićem. No navodno SOA nije sklona takvom izlaganju svojih pripadnika zbog percepcije javnosti, čak i kad su poslovi formalno registrirani na druge članove obitelji. Tako je firma samo 15 dana nakon osnutka prodana kumu Krešiću. No u tih 15 dana, dok je Franićeva majka bila formalni vlasnik, ugovori o kupoprodaji potpisani su s nizom suvlasnika stare građevine u Kačićevoj ulici, dvije tramvajske stanice od Trga bana Jelačića u Zagrebu. Priča do koje smo došli kazuje, međutim, da ugovor o prijenosu poslovnog udjela cijele tvrtke s Franićeve majke na Krešića ne sadrži novčani iznos, osim sitnog temeljnog kapitala. Tamo je u međuvremenu srušena postojeća gradnja te je Krešić izgradio impresivnu zgradu mješovite namjene i prodao stanove. To će objasniti činjenicu da je od osnutka do prošle godine Beta stan bila u minusu i potom 2021. godinu završila s 30 milijuna kuna na računu.
Grozd poduzetnika koje smo više puta spomenuli u ovoj priči takoreći je sveprisutan i u Pločama, gradiću koji se može nazvati i jednom od polazišnih točki udruživanja spomenutih individua. Kupnjom paketa dionica od države Pavao Vujnovac postao je 2014. godine najveći pojedinačni vlasnik dionica Luke Ploče, a u siječnju 2019. prelazi kontrolni paket od 25 posto i postaje većinski vlasnik ove Luke. U međuvremenu ju je nizom investicija pretvorio u važno tranzitno središte za energente, s planovima o izgradnji terminala za tekuće terete i ukapljeni naftni plin. Godine 2017. potpisao je ekskluzivni ugovor s Gazpromom o uvozu plina na ova područja, zbog čega je PPD u međuvremenu prema prihodima postao najveća hrvatska tvrtka.
U Luci Ploče predviđeno je pak ulaganje od milijardu kuna za spomenute planove kojima se – posebno je naglašeno u jednom recentnijem istraživanju Gonga – usput zaobilazi i nesigurna opskrba preko Ukrajine. Planovi su rađeni prije rata i nadirućih sankcija koje će obuhvatiti i PPD-ove partnere iz Rusije. No Vujnovac i ekipa ionako su zadnjih godina prionuli diversifikaciji poslovanja pa ih ima svugdje, od sektora poljoprivrede do raznih drugih privrednih sektora. Od 2016. do 2019. godine u upravi Luke sjedio je spomenuti bivši obavještajac Josip Jurčević. Damir Spudić je pak kao direktor tvrtke PPD financijska ulaganja sudjelovao u prebacivanju dionica Luke na tu firmu. Danas je Spudić u NO-u Luke, u kojoj Vujnovac i ekipa imaju oko 38 posto dionica koje su zavedene pod firmu Energia naturalis. AZ obvezni mirovinski fond ima oko 15,8 posto dionica, a PBZ CO obvezni mirovinski fond 8,2 posto dionica.
Vratimo li se na glavnu temu ovoga teksta, na vidjelo izlazi nekoliko zanimljivih informacija. Uz Vujnovca i Spudića, u NO-u Luke mirovinski fond PBZ CO predstavlja osoba koja je 2019. godine sa suprugom, ujedno Franićevim drugim kumom, od njega kupila one stanove u Baćinama za više od 180 tisuća eura, nakon što su dvije godine prije zajednički kupili iste stanove po 53 tisuće eura. AZ fond pak u istom NO-u Luke zastupa Ivan Ostojić, Franićev susjed u novoj zgradi na čije ime i dalje glase računi za struju. Još jedan stanar zgrade, Franićev brat i lokalni policajac, iznajmljuje poslovni prostor koji je kupio 2016. godine tvrtki Enna transporti, jednoj u nizu firmi Vujnovčeve Energie naturalis, koja upravlja Lukom. Njegova pak supruga zaposlena je u tvrtki Adriatic Tank Terminal, također u suvlasništvu Energie naturalis, koja radi na izgradnji najvećeg terminala za ukapljeni naftni plin u ovom dijelu Jadrana.
Za razliku od Zagreba, Ploče su mali grad, a Luka je skoro jedini izvor masovnijeg zapošljavanja ili poslovanja s lokalnim stanovništvom, pa možda i nije čudno opisano preklapanje interesa. Eventualna usporedba sa zagrebačkim dijelom priče jest u činjenici da se isti poslovni ljudi pojavljuju na obje lokacije, kao Franićevi susjedi, sudionici u kupnji i prodaji nekretnina, kumovi ili ozbiljni ulagači u Hrvatskoj koji su povezani s njima. Valja podvući, pomalo je neobično što SOA ne smatra spornim to što se njihov djelatnik sustavno bavi nekretninskim biznisom s ljudima koji su bliski poduzetnicima navedenog profila.
