Prošlotjedni transparent golobradih navijača Dinama na zagrebačkoj Kustošiji s mračnim natpisom "Jebat ćemo srpske žene i djecu" navodno je zgrozio i skandalizirao javnost: stručnjaci komentiraju u TV-studijima, antifašisti i srpski predstavnici s pravom su užasnuti uskiptjelom mržnjom, premijer odlučno poručuje da je događaj "za najoštriju osudu", a institucije, naravno, rade svoj posao. Riječ je o institucionalizanom ritualu, u hrvatskoj verziji loše beskonačnosti ponovljenom stotine puta. Skoro sve što o tome treba znati sažeo je Ivo Goldstein: "Ovo društvo je impregnirano mržnjom protiv Srba." "Impregnirano", dakle, "natopljeno". Ispred tog obilja mržnje društvo i država prave se, međutim, slijepim, pa nakon svakog novog mrzilačkog ispada nanovo padaju s Marsa. Hotimična se sljepoća odlično ogleda u godišnjim izvještajima Sigurnosno-obavještajne agencije, štivu iznimno zahvalnom za ilustraciju državnog licemjerja. U SOA-inu misiju, prema njenim vlastitim dokumentima, spada i da "prikuplja i analizira podatke u cilju otkrivanja i sprječavanja radnji koje su usmjerene protiv opstojnosti, neovisnosti, jedinstvenosti i suvereniteta RH, prema nasilnom rušenju ustroja državne vlasti, ugrožavanju ljudskih prava i temeljnih sloboda" te da "prati nositelje ekstremističkih aktivnosti ukoliko potiču ili provode aktivnosti koje su protivne zakonima RH, pozivaju na nasilje te nacionalnu, ideološku, rasnu ili vjersku nesnošljivost".
Naivac bi očekivao da će SOA-ini izvještaji pažljivo bilježiti proustaške i šovinističke poruke široko rasprostranjene u hrvatskom društvu, od uličnih zidova do huškačke emisije "Bujica", i da će pratiti navijačke skupine, s obzirom da dijelovi tih skupina njeguju ekstremizam, pa često u njemu i prednjače. Povici "Ubij, ubij Srbina", pozdrav "ZDS" i ustaški evergreeni redovni su repertoar na utakmicama s većim brojem pripadnika Bad Blue Boysa, Torcide i ostalih navijačkih grupa. Premda prema izvještaju za 2014. "suzbijanje ekstremizma označava zaštitu građana od nasilja i prijetnji nasiljem, zastrašivanja, poticanja na rušenje demokratskog ustavnog poretka i ugrožavanje ustavnih prava i sloboda", u niti jednom od pet do sada objavljenih izvještaja nema ni slova.
U izvještaju iz 2015. SOA govori o velikosrpstvu, dok je Srpsko narodno vijeće iste godine zabilježilo 189 slučajeva etnički motiviranog nasilja, nesnošljivosti i antisrpskog govora mržnje
"Iako je zabilježen trend porasta nasilja, huliganizma i ekstremističke retorike", kaže SOA u svom prvom izvještaju iz te 2014., "ekstremističke skupine u RH su malobrojne i nehomogene te nemaju značajniji potencijal djelovanja. U tom kontekstu, njihove aktivnosti uglavnom provode pojedinci koji zlorabe legalno političko djelovanje ili okupljanja za promoviranje svojih stavova ili izazivanje nasilja". Stvarnost je, međutim, izgledala drugačije. U ožujku te godine na utakmici Švicarska-Hrvatska u St. Gallenu navijalo se povicima "ZDS" i "Ajmo ustaše!". U listopadu su u Dugopolju torcidaši urlali "Šugava Rijeko puna si Srba, ne brini Rijeko ima još vrba", na što, naravno, ni delegat ni suci nisu reagirali. U studenom je talijanska policija u Milanu batinama morala počistiti huligansku masu koja je na stadionu San Siro urlala "Ajmo ustaše!", salutirala desnicama i dva puta prekinula utakmicu. Izdvojeni su primjeri kap u moru: bilten Srpskog narodnog vijeća 2014. registrira 82 slučaja etnički motiviranog nasilja, nesnošljivosti i antisrpskog govora mržnje.
Naredne 2015. je zbog skandiranja "ZDS" na utakmici s Norveškom UEFA kaznila Hrvatsku igranjem pred praznim tribinama, na poljudskom travnjaku iscrtan je golemi kukasti križ, a članovi Armade su pred riječkim HNK-om zbog Frljićevog performansa "Drugi rat" urlali "Mi Hrvati ne pijemo vina, samo krvi četnika iz Knina" i "Ustaški se barjak vije za slobodu i za dom". Pokrenuta je inicijativa da se "ZDS" uvede kao službeni pozdrav Hrvatske vojske, a prvu polovicu godine obilježili su i "šatoraši" višemjesečnim ilegalnim prosvjedom. Na koncertu Marka Perkovića Thompsona održanom nakon SDP-ove vojne parade orilo se "Ubij Srbina". Na predsjedničku inauguraciju Kolinde Grabar-Kitarović su kao počasni gosti bili pozvani Velimir Bujanec, Thompson i ratni zločinac Tomislav Merčep. SNV je te godine zabilježio 189 slučaja etnički motiviranog nasilja, nesnošljivosti i antisrpskog govora mržnje.
SOA-ina teza da u Hrvatskoj "nije zabilježen značajniji antiimigrantski, odnosno antiislamski ekstremizam" značajan je korak naprijed u preziranju ljudskih prava
Te godine SOA po prvi put registrira pojavu ekstremizma "kod pojedinaca koji djeluju unutar navijačkih skupina"; s obzirom na prethodne primjere, formulacija "kod tisuća pojedinaca" bi bila prikladnija. U gotovo rugalačkom pasusu, SOA - pored poplave ustaštva, gotovo dvjesto slučajeva fizičkog i verbalnog nasilja te terorističke prijetnje plinskim bocama na ulicama glavnog grada – kao problem ističe da su "i dalje aktivne organizacije i pristaše četničkih pokreta u državama okruženja, ali i šire. Pri tome postoje i kontakti prema istomišljenicima u RH te prema ostalim organizacijama i pojedincima s velikosrpskim ideološkim polazištima".
Početkom 2016. resor kulture u desno-radikalnoj vladi Mosta i Karamarkovog HDZ-a dobio je Zlatko Hasanbegović, čija biografija bilježi fotografije s ustaškim kapama. U veljači je Grabar-Kitarović u pismu Miloradu Pupovcu de facto poručila da su za porast nesnošljivosti krivi oni koji "javnim djelovanjem godinama provociraju, iritiraju, pa i vrijeđaju najveći dio hrvatske javnosti" - dakle, da je manjina kriva za mržnju većine. U ožujku se u osječkom Gradskom vrtu prilikom utakmice s Izraelom orio "ZDS". U svibnju je UEFA prije utakmice Hrvatske i Češke u St. Etiennu pedagoški dijelila letke na kojima je pisalo da su ustaški simboli zabranjeni. U srpnju je u Dragama podignut spomenik proustaškom teroristu Miru Barešiću. Početkom studenog u Jasenovcu je podignuta spomen-ploča HOS-ovcima s ustaškim pozdravom, a istog mjeseca hrvatski su navijači u Skadru urlali "Ubij", da bi im albanski odvratili "Srbina!". SNV je te godine ubilježio 331 slučaj historijskog revizionizma, govora mržnje i nasilja prema Srbima. SOA je, međutim, "plodno tlo za jačanje ekstremizma" objasnila "posljedicama ratnih trauma te neriješenih međunacionalnih odnosa". O raširenim proustaškim sentimentima nema ni riječi, no nacionalnu sigurnosnu agenciju naročito je zabrinuo fakt da je "iskazivanje velikosrpskog i četničkog ekstremizma na području RH sve više zamjećivano i među mlađom populacijom".
Naredne 2017. broj slučajeva revizionizma, govora mržnje i nasilja prema Srbima popeo se na 393. U veljači su Željka Markić i udruga U ime obitelji pokrenuli hajku protiv tjednika Novosti, a 10. travnja su u Splitu i Zagrebu održani proustaški skupovi. U svibnju su na zagrebačkoj Volovčici na turniru posvećenom BBB-ima sudionicima rata igrali timovi "Crna legija" i "Ustaše Središće", na utakmici Dinamo-Hajduk 6. kolovoza opet se urlalo "Ubi ubi Srbina", a u rujnu su Keleminec i članovi A-HSP-a javno spaljivali Novosti. Ustaški poklič masovno je izvikivan na Thompsonovim koncertima u pet gradova, a ustaško znakovlje te poruke našarani su na ulicama 35 gradova i općina. Međutim, SOA u izvještaju pored tisuća onih koji se gestama i povicima javno deklariraju kao hrvatski fašisti, kao prijetnju nepogrešivo identificira, naravno, Srbe: "pojedine navijačke skupine srbijanskih nogometnih klubova ističu protuhrvatska, četnička i velikosrpska obilježja na sportskim natjecanjima, pri čemu u tome sudjeluju i pojedinci koji su hrvatski državljani. U malom dijelu populacije mlađih pripadnika srpske nacionalnosti zamijećeno je simpatiziranje velikosrpske i četničke ideologije i simbolike". To, prema SOA-i "za sada ne predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti, ali dovodi do narušavanja sigurnosne situacije na lokalnom nivou." Inače, te godine bilo je 11 fizičkih napada na Srbe.
U do sada posljednjem SOA-inom izvještaju, onom za 2018., više nema četnika. Agencija samozadovoljno tvrdi: "Ni jedna vrsta ekstremizma, neovisno o njegovoj ideološkoj, vjerskoj ili nacionalnoj osnovi, u RH nema širu potporu javnosti, značajan broj sljedbenika, niti veliki pokretački potencijal. Pripadnici ekstremističkih skupina imaju vrlo mali potencijal izazivanja nasilja, incidenata ili sukoba većih razmjera, a njihove aktivnosti ne predstavljaju značajniju prijetnju nacionalnoj sigurnosti." Te je godine SNV zabilježio 381 primjer historijskog revizionizma, govora mržnje i nasilja prema Srbima, a 16. srpnja na dočeku nogometne reprezentacije nacionalnu je liturgiju pred više stotina tisuća ljudi predvodio proustaški bard Thompson.
Ukratko, iako bilteni SNV-a precizno i sadržajno ilustriraju Goldsteinovu tvrdnju da je naše društvo natopljeno antisrpskom mržnjom, izvještaji sigurnosne agencije raširenu mržnju potpuno prešućuju i ignoriraju, ekstremizam registriraju tek kod "pojedinaca", a riječ "ustaštvo" ni ne spominju. Bit će zanimljivo vidjeti SOA-in izvještaj za 2019. u kojoj su, podsjećamo, jedna grupa navijača Hajduka prebila u Supetru sezonske radnike iz Vukovara zato što su Srbi, a u kolovozu je druga skupina torcidaša smišljeno i organizirano prešla 90 kilometara iz Splita do Uzdolja pokraj Knina, e kako bi u tamošnjem kafiću bez ikakvog povoda izbatinala grupu Srba: kao i slučaju prošlotjednih dinamovaca, javnost je bila "zgrožena", a premijer je napade."najoštrije osudio". I dok napeto iščekujemo hoće li agencija zabrinuto dijagnosticirati da su "velikosrpska i četnička ideologija" i tokom prošle godine dovodile "do narušavanja sigurnosne situacije na lokalnom nivou", temeljem dosadašnjih izvještaja dobrohotno se može reći da je SOA - koja bi po svojoj funkciji trebala ekstremiste tražiti širom raširenih očiju i naćuljenih ušiju - ćorava i gluha, pa i mutava, što znači da se možda treba zabrinuti za "opstojnost, neovisnost, jedinstvenost i suverenitet RH" nad kojima neumorno bdije. Dobrohotno, zato jer ako SOA unatoč tome što "prati sve ekstremizme" među tisućama ustaša registrira samo četnike, onda je jasno ne samo da se radi o namjernoj sljepoći i gluhoći, nego i o smišljenoj falsifikaciji stvarnosti.
U SOA-inim izvještajima Srbi čak nisu najgore prošli. Slijedeći pasus iz 2017. značajan je korak naprijed u preziranju ljudskih prava: "U RH nije zabilježen značajniji antiimigrantski, odnosno antiislamski ekstremizam." Te su godine, kao i svih narednih, ugledne nevladine organizacije hrvatsku policiju optužile za sustavno i brutalno mučenje migranata, u svrhu njihovog odvraćanja od prelaska granica. Cinično rečeno, u ovom primjeru SOA, doduše, stvarnost ne falsificira u formalnom smislu. Dok su proustaški i antisrpski sentimenti stanovništva tolerirani i blagoslivljani, pa je ekstremizam zaista sveprisutan, antiimigrantska mržnja - zato jer su ulogu ekstremističkih batinaša po opsežno dokumentiranim izvještajima preventivno preuzeli državni službenici - nije ni imala priliku da se razvije u punoj raskoši. Istina jest da su sve obavještajne službe psi-čuvari svojih država i da SOA tu po ničemu ne odskače. Međutim, kao tijelo koje bi trebalo, prisjetimo se, "otkrivati i sprječavati radnje usmjerene protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda" te "pratiti nositelje ekstremističkih aktivnosti ukoliko potiču ili provode aktivnosti koje su protivne zakonima RH, pozivaju na nasilje te nacionalnu, ideološku, rasnu ili vjersku nesnošljivost", SOA svojom šutnjom o spomenutim navodima - po kojima hrvatska policija nenaoružane civile redovno batina do krvi, lomi im glave i kosti, oduzima odjeću i obuću te prisiljava da goli i bosi kilometrima hodaju po snijegu - istinu, dalo bi se argumentirati, falsificira u suštinskom smislu.
Razlozi su jasni: agencija služi državi čiji dužnosnici i institucije od "utemeljitelja" Franje Tuđmana, pa do zadnje presude Visokog prekršajnog suda i ministra unutrašnjih poslova Davora Božinovića – poznatog po bezobzirnom negiranju svih navoda o zlostavljanju migranata, a od nedavno i po obrani pjevanog "ZDS" - sustavno rehabilitiraju ustaštvo te opravdavaju masovno nasilje. Smisao SOA-e, dakle, dobrim dijelom nije "suzbijanje ekstremizma" i otkrivanje "radnji usmjerenih protiv ljudskih prava". Upravo suprotno, smisao nacionalne obavještajne agencije ovdje se razotkriva kao služenje nacionalizmu, kao i zataškavanje te prilagođavanje stvarnosti ekstremizmu.
