Nogometni huligani uvukli su Grčku i Hrvatsku u međusobni politički skandal. Okolnosti i slučaj ubojstva 29-godišnjeg navijača atenskog AEK -a Michalisa Katsourisa danima ne silaze s udarnih stranica portala i dnevnih novina obiju država pa ponovimo ukratko: večer prije Dinamove neodigrane utakmice s AEK-om dogodila se ulična tučnjava između stotina huligana u kojoj su sudjelovali i pripadnici Bad Blue Boysa, kojima je UEFA bila zabranila dolazak na utakmicu.
U sveopćem metežu ubijen je spomenuti Katsouris. Osam dana kasnije, u trenutku zaključenja ovog teksta, još ne znamo čime je ubojstvo izvršeno (sumnja se na nož) a policija se i dalje bavi forenzikom. Na raspolaganju su joj DNK uzorci pritvorenih, ali i posebni biometrijski softveri kojima bi trebala identificirati počinitelja zločina. Za to vrijeme ukupno 105 navijačkih huligana, među kojima je velika većina hrvatskih državljana, pritvoreno je u svojstvu osumnjičenika u 16 grčkih istražnih zatvora.
Trvenja između dviju država započela su nakon žustrih i ishitrenih reakcija dijela nacionalno ostrašćene grčke javnosti koji je nakon saznanja o ubijenom sunarodnjaku požurio prejudicirati krivnju za zločin pripisujući je hrvatskoj strani. Reagirale su promptno brojne navijačke skupine u Hrvatskoj, od Osijeka do Rijeke, podrškom uhićenoj "braći s tribina", inače poslovično zakletim neprijateljima, a zatim i roditelji i rodbina zatočenih u grčkim kazamatima.
I dok se navijačke skupine ponegdje nastoje zakonski staviti u istu ravan s organiziranim kriminalnim skupinama, Hrvatski nogometni savez nedavno je u kooperaciji s policijom ukinuo odredbu o navijačkim crnim listama
Subjektivni apeli proizašli su ipak iz sumnje u poštenje grčkog pravosuđa: tako su od pučke pravobraniteljice, premijera i predsjednika države zatražili da se založe za pravično suđenje i sigurnost hrvatskih državljana, njihove inače pristojne djece tamo u dalekoj Grčkoj u kojoj očito ne vrijedi pravo i gdje malo što funkcionira po demokratskim uzusima. Svoju bojazan da im djeca neće imati pravično suđenje i zajamčenu sigurnost, prije svega zbog straha od osvete u zatvorima, roditelji temelje i na lanjskom izvješću Vijeća Europe u kojem se kritizira prenapučenost, korupcija čuvara, premlaćivanja pa i ubojstva zatvorenika u grčkim zatvorima. Doista, izvješće spominje da je nasilje među zatvorenicima potaknuto kroničnim nedostatkom osoblja (jednako je tako u Hrvatskoj) i pretrpanosti zatvora, ali i utjecajem jačih skupina zatvorenika, pri čemu Grci rješenje dijelom kane pronaći u gradnji novih zatvora.
Ozbiljnu kritiku grčke države iznio je i predsjednik naše, Zoran Milanović, koji je nastupio zamalo kao odvjetnik uhićenih Bad Blue Boysa, pa se iz njegovog ekspozea može činiti da u Grčkoj, članici Europske unije od 1949., malo što funkcionira po demokratskim uzusima: pravosuđe je korumpirano, naveliko se krše ljudska prava, presuđuje se bez dokaza, ukratko vladaju sumrak demokracije i posvemašnja diktatura prema kojoj se Hrvatska čini kao oličenje ljudskosti i brige za ljudska prava.
Predsjednik je najprije ustvrdio da je u slučaju "ako grčka vlada zadrži svih 100 Bad Blue Boysa, riječ o nekakvoj krvnoj osveti ili kolektivnoj odgovornosti", dodavši doduše i kako ne može podržati uhićene hrvatske navijače jer su "išli izazivati incidente". No zatim, iziritiran vjerojatno odgovorom Unije sudaca i tužitelja Grčke koji su mu zamjerili što se miješa u rad njihovog pravosuđa, Milanović je uputio još jednu skandaloznu izjavu. Kazao je da su hrvatski navijači u Grčkoj zarobljeni kao da je rat, da ih se tretira kao korov te ocijenio da postupanje grčkih vlasti prema njima nema veze s poštivanjem ljudskih prava.
"Imaš pet dana da iz jedne grupe ljudi izdvojiš kukolj, a ti ih sve strpaš u pritvor i još ih razbacaš po cijeloj Grčkoj tako da ih prebiju i siluju. Sjajno, to je EU", kazao je Milanović pa prisnažio: "To nije pravna država! Ti ljudi su tretirani kao ratni zarobljenici. Da sam premijer, razmislio bih što bih napravio. Nije jednostavno. Ovo je na granici ratnog prava. Tretiraju ih kao zarobljenu postrojbu."
Grčki mediji dotične izjave ocijenili su provokacijom (premda i među njima ima huškača koji nakon utakmice u Maksimiru 15. kolovoza nazivaju Dinamov stadion neonacističkim) te su ih prozvali izravnim napadom na Grčku. Glasnogovornik grčkog ministarstva vanjskih poslova Stratos Efthimiu izjavio je pak da je "Grčka pravna država" i da će neovisno grčko pravosuđe "nepristrano i objektivno presuditi u ovom slučaju". Nije trebalo dugo čekati da Milanovića izgrdi premijer Andrej Plenković s kojim već ima nisku sukoba: držeći se dotad po strani, Plenković je poručio da bi bilo dobro da roditelji zamole Milanovića da im prestane pomagati jer njegove izjave neće pomoći uhićenim Hrvatima. Već su ranije o svemu razgovarali ministri vanjskih poslova Grčke i Hrvatske, uz uvjerenje prve strane da će neovisno grčko pravosuđe suditi o predmetu objektivno, nepristrano i na temelju poštivanja temeljnih prava pritvorenika.
Kako je slučaj navijačkog nasilja u koji su upleteni Dinamovi navijači primljen u ostatku domaće javnosti, politike, medija i njihovih analitičara? Posve ulagivački na liniji predsjednika, tek uz nužnu dozu kritike "navijača" koji su u Atenu otputovali očito da bi se sukobili. Tako jedan od viđenijih analitičara opće prakse smatra da je grčka policija pristrana. Saborska nacionalistička desnica poput Hrvatskih suverenista čak uspoređuje hrvatske navijačke izgrednike sa slučajem zatočenih hrvatskih građana u Zambiji koji je okončan njihovim oslobađanjem.
Nije dakako konzervativna grčka vlada Kyriakosa Mitsotakisa sveta krava, ali hrvatski bi državni vrh i ostali trebali počistiti ispred svojih vrata, pa se svakodnevno podsjećati na porazno stanje u domaćem pravosuđu i razgranatu korupciju na svim razinama, na povrede ljudskih prava – prije svih migranata – ali i na potiho namigivanje navijačkim skupinama, među kojima se kriju upravo takvi "grčki huligani".
No kako su hrvatske navijačke skupine uopće postale relevantan društveni faktor? Politiku i javnost kupili su pomaganjem ljudima nakon poplava i potresa, s obzirom na pretjerani medijski fokus kojim su u tom slučaju bili izloženi. No istovremeno s tribina stadiona često slušamo uvredljive i diskriminirajuće uzvike i parole – pamti se primjerice i transparent BBB-a "J***t ćemo srpske žene i djecu", pri čemu je zadnje slovo 'U' bilo stilizirano kao 'ušato', te skandiranje "ubi Srbina" prije dvije godine na zagrebačkoj Kustošiji.
Ove su godine u mimohodu od kninske vojarne do glavnoga trga brojni članovi Torcide i Tornada nosili HOS-ove zastave, pjevali "domoljubne" hitove i također složno skandirali ustaški pozdrav "Za dom spremni". I dok se navijačke skupine ponegdje nastoje zakonski staviti u istu ravan s organiziranim kriminalnim skupinama, Hrvatski nogometni savez nedavno je u kooperaciji s policijom ukinuo odredbu o navijačkim crnim listama. U toj novoj kategorizaciji nogometnih navijača na rizične i nerizične policija će organizatoru, na temelju podataka o prodanim ulaznicama, ustupiti informaciju o broju rizičnih navijača kako bi organizator utakmice mogao prilagoditi mjere sigurnosti na stadionu kao što je broj redara.
I dok čekamo rasplet u Ateni, zapitajmo se tek: A za koga vi navijate?
