Dok afrička svinjska kuga na istoku Slavonije dostiže svoj vrhunac, oštećeni svinjogojci nisu posve zadovoljni mjerama kojima država nastoji odgovoriti na zarazu. Možda bi netko naivan pomislio da je rješenje u 3,44 milijuna eura, svoti kojom se Ministarstvo poljoprivrede hvali da je dosad isplaćena 561 korisniku u svrhu naknade vrijednosti eutanaziranih životinja. Ili u tri nova programa potpore koja je isto tijelo pustilo putem e-savjetovanja u javnu raspravu u ukupnoj vrijednosti od osam milijuna eura. No problem je sistemski, puno dublji od razmetanja eurima.

Novosti su u razgovoru s eksponiranijim svinjogojcima i predstavnicima struke pretresle činjenicu da je zbog zaraze u posljednja četiri mjeseca eutanazirano (ne zaklano, kako se to javno nastoji sugerirati) zamalo 27 tisuća svinja, od kojih je, što ih posebno frustrira, nastradao i određen broj zdrave stoke. Osim toga, čak 44 tisuće svinja zaklano je preventivno u klaonicama. I ne samo to: prema depeši koju je odaslala Europska komisija, eutanazija prijeti još 50 tisuća svinja u Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj županiji (na koju otpada 35 do 38 posto proizvodnje domaće svinjetine), koje su najizloženije zarazi u slučaju da vlasnici svinja u roku od mjesec dana ne osiguraju veće biosigurnosne uvjete u objektima u kojima ih drže. To znači da oni koji imaju kategorije nula, jedan i dva moraju stremiti kategoriji tri.

- Prema mojim proračunima, na eutanaziji neće završiti 50, već minimalno 80 tisuća svinja dok virus ne zaustavimo. Dakle, deset posto fonda ćemo eutanazirati, a deset posto poslati na termičku obradu. Ali ni to ne bi bio problem da je riječ o 20 posto tovnog fonda, jer je tu jako puno rasplodnih svinja koje ne smijemo zanemariti - kaže za Novosti Antun Golubović, predsjednik Odbora za svinjogojstvo Hrvatske poljoprivredne komore iz slavonskih Đurića, kojemu je eutanaziran čitav fond od 93 svinje.

Antun Golubović (Foto: Davor Javorović/PIXSELL)

- Bio sam uzgajivač crne slavonske svinje i proizvođač rasplodnog materijala, tako da će mi jedina sreća biti da virus ne uđe u Požeško-slavonsku županiju, kako bih odande povukao dvije-tri rasplodne nazimice (mlada ženska grla za rasplod koja se još nisu prasila, op. a.) i da opet krenem iz nule ka nečemu - govori Golubović, čiji objekt nosi treću kategoriju, ali zbog europskih propisa smatra da će svi oni koji su u istom rangu podlijegati reviziji svog objekta.

Nagađa da bi revizijom tu kategoriju moglo izgubiti još 60 do 70 posto uzgajivača i proizvođača svinja. Upućuje i na vrlo mali iznos od milijun eura kojim država kani ublažiti gubitke nastale u objektima za klanje i preradu svinjskog mesa. Kada se on podijeli među tisuću pogođenih gospodarstava u Slavoniji, svatko će primiti tisuću eura, koliko košta jedna prosječna svinjokolja za osobne potrebe, koju Golubović prvi put ove godine neće obaviti.

Osim toga, afrička svinjska kuga mogla bi dodatno pogoršati demografsku sliku Slavonije. U regiji iz koje iseljavanje ne prestaje, seoska mladost u prosjeku je stara 40 do 50 godina. Mlađi su odavno otišli, ne pada im na pamet da trpe navedene svinjske drame. I agronomski analitičar Miroslav Kovač stava je da je slučaj svinjske zaraze direktno vezan za buduću, ne baš optimističnu demografsku sliku Slavonije.

Svinja će biti ako će biti ljudi. Mjere se ne mogu donositi po "kilogramu svinje", nego trebaju biti usmjerene ka opstanku onoga tko je te svinje izgubio – kaže Miroslav Kovač

- Svinja, krava, ovca... blago je koje jednostavno veže čovjeka uz prostor i njegovu prisutnost čini vrijednom života, sa svim dodanim vrijednostima za zajednicu, ne samo selo, već i grad. Važnost stočarstva nije otkrivenje u odnosu na ratarstvo, voćarstvo, a donekle i povrtlarstvo. Ono je svakodnevica koja na svoj način traži da budemo prisutni. Svinjogojstvo ima jednu biološku prednost, a to je reprodukcijski interval koji omogućuje brži oporavak. U tom pogledu, trenutnu zabranu da se svinje vrate na gospodarstva koja su pogođena nakon 12 mjeseci treba pomno preispitati i učiniti sve da se to razdoblje skrati. Iskustva drugih govore da je to moguće, a to bi nesretnim obiteljima mnogo značilo - govori za Novosti Kovač.

Domeće da mu se odmah nije svidjela komunikacija između nadležnih državnih institucija i sela, seljaka, odnosno uzgajivača. U organiziranim sustavima koji su izvoznici svinjskog mesa i kojima je bilo u interesu odmah zaustaviti zarazu, u svrhu pozitivne slike prema svom uzgoju i proizvodnji, u izvješćima o aktivnostima suzbijanja izvora zaraze spominju se direktni kontakti s organiziranim uzgajivačima svinja i njihovo uključivanje u krizne odluke. To je logično, kaže, jer nema onih kojima je više stalo da se zaraza prestane širiti od ljudi kojima se događa nesreća. Kod nas u tome vlada očit raskol.

- Mjere moraju biti usmjerene prema čovjeku kako bi on ostao na svom gospodarstvu. Svinja će biti ako će biti ljudi, ne i obratno. Mjere se ne mogu donositi po "kilogramu svinje", nego trebaju biti usmjerene ka opstanku onoga tko je te svinje izgubio. Trebale bi ići u smjeru da se onome tko je štetu pretrpio primjerice prolongiraju krediti, porezne obaveze, režije, da mu se omogući lakši dolazak do poljoprivrednog zemljišta, olakša školovanje djece, omogući drugi posao u razdoblju čekanja, izgradi infrastruktura, pa i ona oko kategorizacije farmi, da se u konačnici nadoknade izgubljena uzgojna vrijednost i izgubljena dobit. Konačno, pomogne i u jesenskoj sjetvi. Tako široke mjere treba i ugovorom utvrditi. Mjere ne smiju biti univerzalne, već moraju prepoznati pojedinačni problem - sumira naš sugovornik.

Miroslav Kovač (Foto: Tomislav Miletić/PIXSELL)

U cijeloj priči pitanje je i hoće li doći do nestašice svinjetine za domaće potrebe, što bi posljedično moglo dovesti do uvoza mesa i prerađevina sumnjivog podrijetla. Ministarstvu poljoprivrede uputili smo prošloga petka upit kojim smo zatražili informacije o lanjskoj proizvodnji svinjskog mesa, uvozu i izvozu; pitali smo ih očekuju li da će se suočiti s nekontroliranim uvozom, kao i otežanim nadzorom i inspekcijom uvezenog svinjskog mesa. No odgovor do srijede prijepodne i okončanja ovog teksta nismo zaprimili. A prema podacima koji se mogu pročitati na stranicama ministarstva, odakle se pozivaju na jedinstveni registar domaćih životinja, broj svinja u Hrvatskoj u rujnu ove godine iznosio je ukupno 931.149, što je za čak 138.092 grla više nego u siječnju.

Prema riječima Miroslava Kovača, u Hrvatskoj je 2022. bilo registrirano 870 tisuća svinja, dok je iste godine registriran uvoz 650 tisuća, što znači da je omjer domaće proizvodnje i uvoza 30:70.

- Očito je kod nas najveći problem uzgoj, rasplod životinja, a kad to nije u našim rukama, nije za očekivati da ćete vladati situacijom u zemlji. Ni što se tiče tržišta ni kvalitete mesa, ni epidemiološke situacije koja je u slučaju afričke svinjske kuge očito izmakla kontroli - kaže Kovač.

- Povećan uvoz svinjskog mesa, pa i takvog sumnjive kvalitete, s obzirom na trenutno stanje ne možemo izbjeći, jer ga ionako uvozimo zadnjih 20 godina. Zbog toga smo i propali. Europa je od početnih 125 posto smanjila proizvodnju svojih potreba tog mesa na 110 posto, a plan je doći na 95 posto. Onda više nećemo imati gdje kupovati. Bit ćemo prisiljeni kupovati smrznuto meso koje će putovati preko Atlantika, iz Brazila, SAD-a, no tko će to sve kontrolirati? - pita se Damir Jagić, predsjednik Središnjeg saveza udruga uzgajivača svinja Hrvatske.

Damir Jagić (Foto: Varaždinske vijesti)

Poručuje da je najveći problem što država nije na vrijeme angažirala klaoničke kapacitete od Belja, PIK Vrbovca, do Pivca, čiji su preradbeni kapaciteti dotirani javnim novcem.

- Ako klaoničari u sljedećih mjesec dana ne budu motivirani da otkupe svinje koje su u zonama ograničenja, a koje su zdrave za upotrebu, bojim se da će uslijediti zatvaranje granica i onda kom obojci, kom opanci. A zbog toga trebaju strahovati trgovački lobiji i uvoznici - ističe Jagić.

Domeće da je država sve trebala riješiti u mjesec dana, jer ovako su ljudi prisiljeni prodavati meso na crno kako bi prehranili djecu, platili račune, mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Dobrano se govori i o novim seljačkim prosvjedima i traži se ostavka resorne ministrice Marije Vučković koja nije uvjerljiva u ophođenju sa stočarima. Seljački prosvjedi iz 2010. dovoljno su pak bili uvjerljivi, sjećamo se traktorskih blokada prometnica.

Recimo to pomalo statistički, zahvaljujući podacima Damira Jagića: na hrvatsku proizvodnju svinjetine u EU-u otpada svega 0,4 posto. Ukupno smo 1990. godine proizveli četiri milijuna svinja, a danas samo milijun.

- To vam govori kamo nam je otišla država. Samo uvoz i uvoz, bez obzira na cijenu - naglašava Jagić.

Kuda će nas afrička svinjska kuga odvesti teško je reći, ali nije zgorega uputiti na riječi Miroslava Kovača koji je upozorio i na sezonalnost ove pojave, što proizlazi iz jednog znanstvenog rada objavljenog lanjskog mjeseca. Rad se tiče iskustava pojedinih europskih zemalja koje su imale problema s afričkom svinjskom kugom. Zapisi korišteni u analizama proizlaze iz europske centralne baze o pojavama afričke svinjske kuge kod domaćih i divljih svinja: iz njih je vidljivo da se virus afričke svinjske kuge u ljetnom razdoblju uobičajeno širi kod domaćih svinja, dok se kod divljih svinja to zbiva u zimskom razdoblju.