Da su Hrvatska i Srbija zemlje u kojima je Drugi svjetski rat završio, o Jasenovcu bi se govorilo u školama i na znanstvenim skupovima umjesto u ministarstvima vanjskih poslova. Da su to zemlje u kojima se poštuje antifašistička tradicija, onda bi izložbe o Jasenovcu pripremale zajedno. Ovako, umjesto suradnje imamo novi skandal, povodom izložbe ‘Jasenovac – pravo na nezaborav’, koju je u njujorškom sjedištu Ujedinjenih naroda na Međunarodni dan sjećanja na holokaust otvorio srpski ministar spoljnih poslova Ivica Dačić.
Nisam srećan držanjem vlasti u Srbiji u kojoj živim, a nisam srećan i mislim da je glupo to što čine i sadašnje hrvatske vlasti – kaže Ivan Ivanji, Titov prevodilac koji je preživio holokaust
Uoči otvaranja te izložbe Hrvatska je Srbiji uputila prosvjednu notu jer je, prema tumačenju hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Srbija iskoristila izložbu za ‘manipulacije i plasiranje lažnih podataka’. Potom se UN ogradio od sadržaja izložbe, ali je ona ipak otvorena odlukom glavnog tajnika UN-a Antonija Guterresa.
Spornu izložbu pripremili su eksperti iz nekoliko zemalja, na čelu s dr. Gideonom Greifom iz Instituta za istraživanje i dokumentiranje holokausta Shem Olam iz Izraela. Greif je, kako su na naše pitanje o autorima odgovorili iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije, ‘razvio koncept i smernice izložbe’ u suradnji s ‘članovima međunarodne grupe istoričara GH-7 Stop revizionizmu: rabinom dr. Abrahamom Krigerom, osnivačem i direktorom Instituta za holokaust iz Izraela, prof. Berijem Litučijem, osnivačem i direktorom Instituta za istraživanje Jasenovca iz Njujorka, profesorom Emirom Kusturicom, osnivačem i direktorom Andrićevog instituta iz Višegrada i ambasadorom UNICEF-a, dr. Darijem Vidojkovićem, istoričarom sa Univerziteta u Regenzburgu, Nemačka, Knutom Flovikom Toresenom, istoričarom iz Nacionalnog arhiva Norveške iz Osla, Mirkom Galasom, mladim istoričarom sa Univerziteta u Udinama, Italija, g. Antunom Miletićem, magistrom, bivšim direktorom Vojnog arhiva Jugoslavije, i dekanom Arhitektonskog fakulteta prof. dr. Vladanom Đokićem’. Ovo šaroliko društvo, u kojem je dekan Đokić bio zadužen za izradu izložene makete spomenika ‘Kameni cvijet’, a režiser Emir Kusturica valjda za instalacije i skulpture koje su na temu holokausta na izložbi predstavili, kako stoji u odgovoru Ministarstva spoljnih poslova, ‘autori različitog umetničkog izraza’. To su, navodi se: ‘akademski vajari prof. dr. Gabrijel Glid, sin Nandora Glida, poznatog vajara koji je ovekovečio logoraše u logorima Dahau, Mauthauzen i sagradio spomenik u Jadvašemu, posvećen žrtvama holokausta, Ljubica Mančić i Katarina Tripković, Dragan Jelovac, magistar i akademski slikar, i Vukica Mikača, umetnički fotograf’.
Ista je izložba u proteklih godinu dana bila već dva puta predstavljena u Americi, u konzulatu Srbije u New Jerseyju i u ambasadi Srbije u Washingtonu. Srbija tvrdi da je u UN-u izloženo sedam tona materijala o Jasenovcu, a Hrvatskoj je zasmetala jedna fotografija i jedan podatak. Riječ je o fotografiji nadbiskupa Alojzija Stepinca koja je postavljena uz onu poglavnika Ante Pavelića. Lik Stepinca, koji je na plakatu bio tretiran isto kao i Pavelić, u jednakoj veličini, nakon hrvatskog negodovanja na kraju je prekriven bijelim papirom. Hrvatskoj je zasmetao i podatak da je u Jasenovcu stradalo nekoliko stotina tisuća ljudi, što je, otvarajući izložbu, izjavio i srpski ministar Ivica Dačić. Kazao je tamo, doduše, da ‘treba naglasiti da nikada nisu izvršena sveobuhvatna istraživanja od terenskih (forenzičkih i antropoloških) do istoriografskih, koja bi dala uverljiv odgovor na pitanje broja i identiteta žrtava logora Jasenovac’. Ipak, to ga nije spriječilo da u idućoj rečenici doda da se broj žrtava ‘svakako meri stotinama hiljada’. Nakon što je pročitao govor, Dačić se osvrnuo na prozivke ‘jedne zemlje koja je govorila da mi ovde manipulišemo brojkama i činjenicama’. Kazao je: ‘Ovde nema nikakvih manipulacija. Imate istorijske činjenice, imena i prezimena.’
Jedan od stručnjaka koji su radili na pripremi izložbe, povjesničar Antun Miletić iz Beograda, odavno je u mirovini. Ima 87 godina i karijeru je proveo u arhivu Vojno-istorijskog instituta JNA. Autor je desetak knjiga o Jasenovcu ili, kako kaže, ‘više od 5000 stranica’. Kaže da ga nitko nije konzultirao oko broja stradalih.
Umjesto na broju žrtava, Dačić je, ako je htio prozvati Hrvatsku, mogao poentirati na činjenici da je Ministarstvo branitelja odobrilo sredstva za udrugu koja negira ustaške zločine – ističe povjesničar Milan Radanović
- Niko me to nije pitao, ali sam istraživao imenom i prezimenom koliko je stradalih u Jasenovcu i došao sam do broja od preko 83.000. Istraživao sam 316 gradova i 1616 sela. Još sam došao do toga da ima i N. N. lica koja su stradala i kojima se identitet ne zna. Moja je brojka, koliko sam našao u dokumentima, oko 146.000. O nekoliko stotina hiljada stradalih se govorilo zato što su u tom periodu komisije iz Hrvatske i cele Jugoslavije utvrdile da je u Jasenovcu stradalo 500-600 hiljada ljudi i te brojke se drže svi, a ima i sijaset drugih procena od 50 hiljada do milion i nešto. To su samo procene, a šta je tačno od toga, to niko da sada nije utvrdio. Radeći sam utvrdio svoj broj, a to ne znači da je to konačan broj - kaže Miletić.
Kontaktirali smo i dr. Darija Vidojkovića, povjesničara na Univerzitetu u Regensburgu, koji je prije godinu dana objavio 11 teza protiv Stepinčevog proglašavanja svecem. Zgrožen je, kaže, uklanjanjem slike Stepinca uoči izložbe jer je, prema njegovom mišljenju, Stepinac imao veliku ulogu u ustaškom režimu, pogotovo u pokatoličenju Srba.
- Zahtev da se uklanja Stepinčeva slika na ovakvoj izložbi je pokušaj da se sakrije njegova istorijska uloga u tom genocidu. Jedan takav zahtev predstavlja sraman čin revizionizma i prekrajanja istorije - kaže Vidojković, koji podržava tezu da je u Jasenovcu ubijeno nekoliko stotina hiljada ljudi i da taj broj još nije konačan.
Nakon otvaranja izložbe uslijedilo je političko prepucavanja Zagreba i Beograda. Hrvatski premijer Andrej Plenković spustio je Dačiću, podsjećajući na ulogu ‘prethodnika iz stranke ministra vanjskih poslova Srbije, primjerice početkom 90-ih, kada je velikosrpski režim vodio nesmiljenu agresiju na Hrvatsku i BiH’. Srpski predsjednik Aleksandar Vučić odgovorio je na prosvjednu notu iz Hrvatske, zaključivši da je slanje hrvatske note ‘isto kao kada bi neko pisao prosvednu notu Židovima što su obeležavali Dan holokausta, a da ta nota stiže iz Nemačke’. Dačićevo ministarstvo objavilo je pak da izložba ‘predstavlja skroman doprinos očuvanju univerzalnih vrednosti čovečanstva i globalnih napora UN-a u cilju sprečavanja pojave revizije i rehabilitiranja neonacističkih i neofašističkih ideologija isključivosti i svih oblika diskriminacije i fašizma’.
Povjesničar Dragan Markovina kaže kako je apsurdno to što su u pravu i hrvatski i srpski političari, ali dodaje da je sramotno što se u Hrvatskoj rehabilitira ustaštvo i organiziraju dvije komemoracije u Jasenovcu. Dodaje da bi Hrvatska sama trebala organizirati ovakvu izložbu.
- Tada ne bi davali nikakve argumente bilo kakvoj srpskoj vlasti da postavlja izložbe sa zaista mitološkim i davno demantiranim brojkama o 700.000 ubijenih, iako je licitiranje brojkama najmanje bitno. Dolazimo u paradoksalnu situaciju da se i hrvatska i srpska vlada pozivaju na antifašizam, s neoustaških i neočetničkih pozicija, a sve što jedna drugoj govore je, zapravo, istina. Hrvatska s pravom zamjera ovaj tip izložbe, Vučić s pravom odgovara i kaže da Hrvatska nema pravo to zamjerati kada i sama radi to što radi, a onda Plenković njemu s pravom odgovara da je Srbija rehabilitirala Dražu Mihailovića, a Vučić njemu s pravom može reći da mu je ustaška ploča mjesecima stajala u Jasenovcu. To je jedan cirkus, gdje se uspostavlja jedna ideološka koalicija dviju vlada koje očito žele biti srodnice poraženim kolaboracionističkim snagama iz Drugog svjetskog rata - kaže Markovina.
Ivan Ivanji, novinar, književnik i Titov prevodilac, preživjeli iz holokausta u kojem je stradala njegova porodica, smatra da je Hrvatska bojkotiranjem izložbe zabila autogol i da je hrvatski ambasador pri UN-u trebao tamo doći i jasno se distancirati od NDH. No Ivanji je prvenstveno okrenut prema Srbiji.
- Mene zanima šta će najzad biti sa Starim sajmištem, šta će biti sa Topovskim šupama, koje su kao spomenik svečano otvarane 2005., a sada su đubrište i bronzana spomen-tabla je odneta. Inače, imam direktne veze sa sva tri ta nesretna logora. U Jasenovcu mi je ubijen ujak sa ženom i dvoje dece, moja mama je ubijena na Starom sajmištu, a otac odveden iz Topovskih šupa. Utoliko sam involviran u te događaje i nisam srećan. Nisam srećan držanjem vlasti u Srbiji u kojoj živim, a nisam srećan i mislim da je glupo to što čine i sadašnje hrvatske vlasti - kaže nam Ivanji.
Povjesničar Milan Radanović iz Arhiva Srba u Hrvatskoj čudi se što je izložbu otvarao ministar vanjskih poslova i drži da je riječ o Dačićevoj predizbornoj promociji. Dačićev govor većinom ne smatra spornim, ali je problematično njegovo iznošenje broja žrtava i u Jasenovcu, ali i u sistemu logora Gospić-Jadovno-Pag.
- Srpska historiografija, ona najrelevantnija, procjenjuje broj stradalih na 120-130 hiljada. Do sada je poimenice utvrđeno oko 84.000 žrtava. Broj od 120-130 hiljada nikada neće biti potvrđen poimenice. Najverovatnije će se potvrditi oko 100 hiljada, a ne možemo govoriti o stotinama hiljada žrtava kada to nije naučno dokazano. Nije tačno ni da je grupa gospićkih logora odnijela nekoliko desetaka hiljada žrtava, ni to nauka nije dokazala. Poimenice je popisano oko 12 hiljada žrtava. Taj broj je veći za nekoliko hiljada, ali nije veći za nekoliko desetaka hiljada - kaže Radanović.
Umjesto na broju žrtava, Dačić je, kaže Radanović, ako je htio prozvati Hrvatsku, mogao poentirati na činjenici da je Ministarstvo branitelja nedavno odobrilo sredstva za financiranje udruge koja se bavi proučavanjem izmišljenog komunističkog logora u Jasenovcu.
- Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac nije samo revizionističko, ono je zapravo negacionističko. Njegovi članovi negiraju genocid i masovne zločine koji su se tamo dogodili, a samim time i holokaust. Jasenovac je mjesto trostrukog genocida, nad Srbima, Romima i Jevrejima, i davati sredstva iz budžeta takvom udruženju je apsolutni skandal, koji zaista zavrjeđuje protestnu notu Republike Srbije - dodaje Radanović.
Srbija se, sa svoje strane, zaboravlja pozabaviti sramotnim stanjem logora na Starom sajmištu. Čak se usred afere s izložbom pojavila vijest da je na jednoj od baraka u sklopu kompleksa sajmišta osvanuo i predizborni plakat SNS-a, koji je brzo uklonjen.
- Kada je riječ o skandalu sa dodjelom prostorija Srpskoj naprednoj stranci na mjestu nekadašnjeg njemačkog logora na Starom sajmištu u Zemunu, to je nastavak skandalozne prakse koja je započeta 1997. Tada je lokalna vlast na čijem je čelu bio SPO Vuka Draškovića dodijelila pojedine preostale paviljone na komercijalnu upotrebu nekim firmama. Tako je u jednom od njih postojala čak i diskoteka, a u turskom paviljonu, u kojem je za vrijeme rata bila mrtvačnica, već nekih dvadesetak godina postoji restoran - kaže Radanović.
Profesor povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Hrvoje Klasić ogorčen je i na hrvatsku i na srpsku vlast.
- S jedne strane imamo društvo koje rehabilitira četnički pokret, Nedića i Mihailovića, imamo političare koji predlažu podizanje spomenika Slobodanu Miloševiću, koji su se zalagali za bulevare Ratka Mladića, imamo u Skupštini relativizaciju onoga što se dogodilo u Srebrenici, a s druge strane imamo društvo u kojem 27 godina postoje ulice imenovane po čovjeku koji je potpisao rasne zakone na osnovu kojih su ljudi odvođeni u Jasenovac, imamo vladu koja se buni na ovu izložbu, a koja je prije mjesec dana financijski poduprla društvo ljudi koji negiraju i Jasenovac i sve što se događalo u NDH - kaže Klasić.
Za manje od tri mjeseca ponovno dolazi obilježavanje proboja logoraša iz Jasenovca. Posljednje dvije godine predstavnici Srba, Židova i antifašista iz protesta su komemorirali odvojeno od državnog obilježavanja, a Srbija i Hrvatska otpočetka imaju odvojene komemoracije. Treba vjerovati da će doći dan kada će biti moguće organizirati jednu komemoraciju za sve koji su stradali od zločinačkog ustaškog režima.
