Već tradicionalni, deseti po redu naučni skup „Novomučenici: Poliperspektiva“, koji se u organizaciji Eparhije pakračko slavonske, u suradnji sa SNV-om, održava u okviru proslavljanja praznika Svetih novomučenika Jasenovačkih, započeo je 5. septembra otvaranjem stalnog postava izložbe o ustaškoj bolnici, kao dijelu kompleksa logora u Jasenovcu.
Na otvorenju izložbe smještene u jednoj od bolničkih kuća, vladika pakračko slavonski Jovan podsjetio je da se bolnica nalazi u sastavu manastira Jasenovac te da je tokom vremena SPC otkupio kuće u kojima se nalazila nakon što su ih ustaše oduzele od srpskih vlasnika.
- Izložba je tek djelić buduće priče i narativa koji je komplementaran onom što ćemo naći u JUSP Jasenovac, u Donjoj Gradini na drugoj obali Save i na Romskom memorijalu u Uštici. Ti memorijali bi trebalo da nadopunjavaju jedan drugi i da se iz njih dobije cjelovita slika o onome što je bio sistem logora smrti Jasenovac na teritoriju NDH. Svako hoće sa da svog aspekta ispriča cijelu priču što je neprihvatljivo. Objedinjavanje lokacija to treba spriječiti - rekao je vladika i najavio da će obnova kuća u sastavu nekadašnje bolnice biti dovršena do 2026. godine.
Bojan Arbutina, direktor Muzeja žrtava genocida iz Beograda, kazao je da su sredstva za obnovu osigurali Ministarstvo kulture Srbije i Fondacija Muzeja žrtava genocida kako bi se jasnije osvetlila istina o Drugom svetskom ratu.
- Kad govorimo o Jasenovcu, govorimo o načinu izvršavanja zločina, o njegovoj prirodi, o brojnim još neistraženim temama koje su kamen spoticanja u razumevanju svega što se 40-ih dešavalo među našim narodima,. Taj aspekat ostao je zanemaren. Kad smo pronašli autentične objekta koji su u samom Jasenovcu opstali tokom 80 godina na mestu stradanja, nastojali smo upriličiti izložbu koja bi progovorila o ljudima koji su tu bili zatočeni - Jevrejima, Srbima, Hrvatima koje su ustaške vlasti koristile da bi lečili same ustaše. Na taj način smo hteli da odamo poštovanje i očuvamo sećanja na sve ljude koji su bili zatočeni. Tu su brojni dokumenti, svedočanstva i fotografije od kojih su naročito značajne one iz 1944. kad su predstavnici Crvenog krsta došli u Jasenovac da izvide kavo je bilo stanje na osnovu čega možemo da steknemo sliku o tome što se dešavalo u krugu ustaške bolnice - kazao je i naglasio odličnu suradnju s hrvatskim relevantnim institucijama, kao i sa srpskim predstavnicima.
-Treba da damo priliku budućim generacijama da bolje vide što šta znači dobro i šta znači zlo i da se ovakve stvari ne ponavljaju - rekao je episkop kostajnički Serafim, vikarni episkop vladike srednjezapadnoameričkog Longina, koji je s Kirilom Feffermannom s izraelskog univerziteta Ariel otvorio izložbu.
- Znamo da je bolnica imala rentgen, apoteku, laboratorij i zubarsku ordinaciju te da je bila dobro opremljena. Još uvijek nastojimo upotpuniti popis lekara i ostalog osoblja koje je ovde radilo. S obzirom da su bili potrebni ustašama, prema osoblju bolnice se blaže postupalo nego prema ostalim logorašima. Imali su kvalitetniju ishranu i mogli su izlaziti. Ipak, niko to nije iskoristio da bi pobegao, jer su svi bili svesni da bi time ugrozio ostale koji bi bili vraćeni u logor - rekla nam je Aleksandra Mišić iz Muzeja žrtava genocida, jedna od autorica izložbe.
Simpozij je nastavljen u Istraživačkoj biblioteci, smještenoj pored manastira, jedinoj na svijetu koja se isključivo bavi Drugim svjetskim ratom u Jugoslaviji.
- Postojala je velika produkcija knjiga na tu temu u vrijeme socijalističke Jugoslavije. Nije tačno da se nije pisalo o stradanjima i holokaustu, ali te knjige nisu bile bogato opremljene. Pozivamo sve da, ako ih imaju, doniraju knjige s temom Drugog svjetskog rata koje danas završavaju ili u podrumu ili u smeću - kazao nam je vladika.
. Ne pravimo ograničenja oko knjiga koje dobivamo, jer nam one mogu poslužiti kao svjedočanstvo kako se kultura sjećanja može zloupotrebljavati i izvitoperiti, rekao je i pokazao kako su ukrajinski ratni veterani u dva toma izdali biografiju Ante Pavelića s naslovom „Za dom spremni“.
Simpozij je nastavljen predavanjima Nikole Dragušina o odnosu Rumunjske pravoslavne crkve prema vlastima od rata do 1989., odnosno od progona do kooperacije s Čaušeskovim režimom. Erik Gobeti govorio je o vezama fašističke Italije, Danilo Kovač o kritičkom pogledu na nasilje i genocid u NDH kroz izvještaje jednog od diplomata višijske Francuske. Milan Gulić o nedorečenostima crnogorske rezolucije o genocidu u Jasenovcu, Mathauzenu i Dahau, Milica Karić o fikcionalizaciji holokausta i genocida nad Srbima, Aleksandar Stojanović o unijaćenju i Grkokatoličkoj crkvi u NDH, odnosno njenoj suodgovornosti za počinjene zločine.
Drugog dana simpozija, održanog u Srpskoj pravoslavnoj gimnaziji „Kantakuzina Katarina Branković“ u Zagrebu, Vera Klopčič održala je predavanje o Međunarodnom dan sjećanja na žrtve romskog genocida, Nenad Lajbenšperger govorio je o žrtvama kao centralnom motivu na spomen obilježjima posvećenim Drugom svjetskom ratu, sveštenik Aleksandar Praščević o odnosu pravoslavnih hrišćana i muslimana u BiH u Drugom svjetskom ratu te Milan Radanović iz Arhiva Srba u Hrvatskoj o ustaškom aparatu, zločin(c)ima i žrtvama u kotarima Knin i Drniš od aprila do jula 1941.
Za mnoge je središnji događaj drugog dana bio razgovor vladike Jovana s advokatom Antom Nobilom o suđenju ustaškom ministru Andriji Artukoviću tokom 80-ih.
- On je izručen iz SAD-a za tri konkretna kaznena djela i samo za to je mogao biti suđen. Iako mu je trebalo suditi za organizaciju rasnih progona i donošenje rasnih zakona te kao jednom od najbližih suradnika Ante Pavelića za sve zlo koje je NDH napravila za vrijeme svog postojanja, mi smo bili sputani po međunarodnom pravu, ali uspjeli smo dokazati genocid tokom postupka. U optužnici smo široko obrazlagali okolnosti. Preživjeli svjedoci govorili su o ubojstvima na brojnim stratištima u Jasenovcu, o prekrštavanju i protjerivanju Srba, kao i ubijanjima Židova i Roma. Dokazali smo genocidni karakter NDH i kompenzirali što ga nismo mogli za to optužiti - kazao nam je Nobilo nakon skupa.
