Sredinom devedesetih, u vrijeme mandata ministra Mate Granića, Ministarstvo vanjskih poslova odobrilo je na ideju Ive Sanadera i uz blagoslov predsjednika Franje Tuđmana povlaštene stambene kredite biranim zaposlenicima, zbog čega je kasnije bila pokrenuta i policijska istraga. Na popisu 16 pojedinaca koji su dobili kredite nalaze se aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman, splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara i povjerenik za informiranje Zoran Pičuljan. Uz Matu Granića, današnjeg savjetnika predsjednice Grabar-Kitarović, kredite su 1995. godine odobravali njegov zamjenik Sanader i sam Pičuljan, tadašnji tajnik u Ministarstvu. Goran Grlić Radman kredit od 200 tisuća njemačkih maraka dobio je 1999. upravo kao Pičuljanov nasljednik na poziciji tajnika Ministarstva. Posebni izvještaj koji je Ministarstvo nakon smjene vlasti 2000. godine izradilo za Vladu pokazuje da u njegovom slučaju nije bilo poznato tko je iz Ministarstva potpisao i odobrio kredit.

Izuzev njegovog, ostalih 15 kredita realizirano je temeljem Odluke kreditnog odbora Privredne banke Zagreb od 10. svibnja 1995. Odluku, koja je donesena na zahtjev Ministarstva, potpisao je tadašnji predsjednik kreditnog odbora Martin Katičić, ujedno i HDZ-ov saborski zastupnik. Ugovor od 20. lipnja iste godine, kojim se Ministarstvo obvezalo da će kao jamac vraćati kredite ako radnici budu financijski neodgovorni, potpisao je tajnik Ministarstva Zoran Pičuljan, dok je PBZ na dokumentu predstavljao Frane Mitrović, tadašnji član uprave i generalni konzul Hrvatske u Milanu. Ukupni iznos kredita je bio 1,8 milijuna maraka. Granićevo ministarstvo je na račun PBZ-a oročilo beskamatni depozit od 900 tisuća maraka za vrijeme otplate kredita, preusmjerivši sredstva od pristojbi ambasada. Rok otplate za kredite bio je 15 godina, s kamatom od četiri posto. U ambijentu sveopćeg ekonomskog kolapsa, kad su tržišne kamate za stambene kredite u PBZ-u bile između 10 i 12 posto, a za privredne subjekte i do 20 posto, povlaštene kredite tako su uz navedenu četvorku dobili i tadašnji veleposlanik u Turskoj Hidajet Biščević (300 tisuća maraka), veleposlanik u Beogradu Zvonimir Marković (200 tisuća maraka), veleposlanik u Makedoniji Onesin Cvitan (200 tisuća maraka), Granićev pomoćnik Smiljan Šimac (70 tisuća maraka), Granićeva pomoćnica Spomenka Cek (155 tisuća maraka), šefica financija Lenka Živković, koja je dobila dva kredita (ukupno 200 tisuća maraka) i Vesna Škare Ožbolt (100 tisuća maraka), koja je radila u uredu predsjednika Tuđmana.

Granićevo ministarstvo je na račun PBZ-a oročilo beskamatni depozit od 900 tisuća maraka za vrijeme otplate kredita, preusmjerivši sredstva od pristojbi ambasada

Krajem 2000. policija je temeljem revizorskog nalaza i anonimne kaznene prijave pokrenula istragu o navedenim kreditima. Otkriveno je da se na popisu nalaze osobe koje nisu u radnom odnosu s Ministarstvom, ali i da su pojedinci iz Ministarstva nenamjenski trošili kredite, podmirujući obaveze nezakonito izvučenim novcem iz javnih kompanija. Pored toga, nepoznati su bili kriteriji odabira kandidata za kredite koji, k tome, uopće nisu bili predviđeni prema proračunu Ministarstva.

U vrijeme istrage, Granić je negirao sve navode o nezakonitostima, ali nije htio javno otkriti kome su sve dodijeljeni krediti. Upitan tko je i po kojim kriterijima odredio ljude koji su ih dobili, u srpnju 2000. odgovorio je da je ideja došla od Sanadera, Pičuljana i Lenke Živković. Kao kriterij dodjele biranim pojedincima naveo je tvrdnju da su se oni najviše angažirali ‘oko Washingtonskog sporazuma i diplomatskih aktivnosti što su uslijedile nakon Bljeska i Oluje’. Pored toga, tvrdio je da je jedino njegovo ministarstvo bilo bez mogućnosti za dodjelu stanova ili kredita radnicima. ‘Kako nam je za razliku od MUP-a i MORH-a, koji su za svoje djelatnike rješavali i po 200 kredita godišnje po 2 posto kamate, prijetio odlazak dijela ljudi, suglasio sam se s tim prijedlogom. Radi se dakle o kadrovskim listama, o čemu smo obavijestili predsjednika Tuđmana’, rekao je Granić, potvrdivši tako da je sa Sanaderom i uz blagoslov Tuđmana dodjeljivao kredite osobama poput Kolinde Grabar-Kitarović.

U vrijeme dobivanja kredita od 70 tisuća maraka, 27-godišnja Grabar-Kitarović radila je samo dvije godine u Ministarstvu. Diplomirala je 1993. i, prema biografiji na stranici Ureda predsjednice, počela u Ministarstvu raditi ‘razne poslove’. Kredit je dobila već 1995., kad je bila pročelnica Odjela za Sjevernu Ameriku. ‘Tada su ona i Sanader počeli često i tijesno surađivati’, stoji u portretu Grabar-Kitarović koji je Jutarnji list objavio 2015., gdje je navedena i informacija da je u Ministarstvo došla preko Sanadera. U prvoj predsjedničinoj imovinskoj kartici, koju je ispunila 2004. kao Sanaderova ministrica europskih integracija, naveden je i kredit za otplatu stana od 53 kvadrata u Zagrebu.

Iste godine kredit od 150 tisuća maraka odobren je 28-godišnjem Andri Krstuloviću Opari. Nakon kratkog boravka u Saboru preko liste HDZ-a, Opara je 1992. postao šef kabineta ministra znanosti i obrazovanja Ive Sanadera. Godinu poslije odlazi za njim u Ministarstvo vanjskih poslova, gdje ga kao zamjenika ministra savjetuje do 1994. Kredit je dobio 1995., kad je premješten na dužnost konzula savjetnika u Generalnom konzulatu Hrvatske u Milanu. Tamo je savjetovao upravo konzula Franu Mitrovića, koji je, kako smo već naveli, 1995. kao član uprave PBZ-a potpisao ugovor o kreditnom jamstvu s Ministarstvom.

Aktualni šef ureda povjerenika za informiranje Zoran Pičuljan i ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman svoje su kredite dobili na poziciji tajnika Ministarstva. U internom dokumentu Ministarstva koji je nastao u studenom 2000., stoji kako ‘zasad nemamo saznanja tko je u ime MVP-a zatražio odobrenje isplate kredita za gosp. Grlića-Radmana, i potpisao provedbene dokumente u ime MVP-a’. Ne zna se, k tome, ni po kojim kriterijima je Radman dobio sporni kredit. Zna se jedino da je kredit od 200 tisuća maraka odobren temeljem odluke PBZ-a koju je 13. svibnja 1999. potpisao direktor banke Božo Prka, bivši HDZ-ov ministar financija koji je prozivan zbog sumnjivih bankovnih odluka u korist državotvorne stranke.

Sve do kraja 1999. godine PBZ je bila banka u većinskom državnom vlasništvu. U manje od deset godina hrvatske neovisnosti HDZ-ova izvršna vlast dovela ju je do ruba propasti. Stotine povlaštenih kredita koje su izdavali na mig iz Vlade i Ureda predsjednika bili su dio takvog poslovanja. Martin Katičić, bivši saborski zastupnik HDZ-a koji je u ime PBZ-a amenovao povlaštene kredite Granićevom ministarstvu, u zadnjih je 20 godina više puta prijavljivan za zlouporabu ovlasti koja je dovela do višemilijunskih gubitaka banke.

Rad PBZ-a godinama su nadzirali pojedinci poput milanskog konzula Frane Mitrovića, koji se našao i u kaznenoj prijavi za prepuštanje Slobodne Dalmacije Miroslavu Kutli po nalogu HDZ-a. Mitroviću se sudilo i zbog sumnje da je kao član Nadzornog odbora Jadroplova nezakonito potrošio pola milijuna kuna s karticom navedene tvrtke, čiji je većinski paket dionica preko Hrvatskog fonda za privatizaciju 1994. završio u rukama PBZ-a. Drugi član NO-a Jadroplova, kojemu je zbog istog kaznenog djela suđeno s Mitrovićem, bio je Zvonimir Marković. Kao ambasador u Beogradu, i Marković je 1995. bio među 15 dobitnika povlaštenih kredita Granićeva ministarstva. U drugom sudskom postupku, nevezanom uz peglanje korporativne kartice, ispostavilo se da je novac za podmirivanje tog Markovićeva kredita od 200 tisuća maraka nezakonito isplaćen s računa Jadroplova. Jadroplov je donirao 670 tisuća kuna za obnovu beogradske ambasade, a ambasador je proslijedio novac na isplatu kredita. Osuđen je na tri godine zatvora, ali je preko odluke predsjednika Stjepana Mesića kazna preinačena u uvjetnu.

Aktualni povjerenik za informiranje Zoran Pičuljan, koji je kao tajnik MVP-a potpisivao odobrenja na dio kredita, kaže da je njegov kredit od 150 tisuća maraka odobrio Granić.

- O dodjeli kredita odlučio je ministar vanjskih poslova u sklopu svojih ovlasti i sukladno tada važećem pravnom aktu (pravilniku) koji je uređivao to područje i po kojem je, osim zaposlenicima Ministarstva, kredit mogao biti dodijeljen i zaposlenicima Ureda predsjednika Republike Hrvatske koji su zaduženi za vanjske poslove - kaže Pičuljan za Novosti, dodajući da je svoj kredit uredno otplatio.

Temeljem revizorskog nalaza i anonimne prijave policija je 2000. pokrenula istragu o kreditima. Otkriveno je da se na popisu nalaze osobe koje nisu radile za Ministarstvo i da su pojedinci nenamjenski trošili kredite

Pičuljan je tako odgovorio i na naše pitanje na temelju kojih kriterija je kredit odobren Vesni Škare Ožbolt, koja je radila u Tuđmanovom uredu. Slično pitanje 2000. godine postavila je i policija. Tada je, naime, podnesena kaznena prijava protiv tajnika Pičuljana i Škare Ožbolt. Nakon što je priča postala javna, Škare Ožbolt i bivši ministar Mate Granić, s kojim je osnovala stranku Demokratski centar, nazvali su optužbe podvalom i konstrukcijom iz Račanove vlade i HDZ-a.

Granić je tvrdio da se radi o potpuno legalnom poslu, izvedenom temeljem privremenog pravilnika koji je omogućavao dodjelu kredita radnicima u MVP-u i ljudima iz Tuđmanovog ureda. Krajem 2000. godine MVP je, međutim, službeno objavio da takav pravilnik ne postoji u njihovoj arhivi. Iz te je informacije proizlazilo da su svi krediti sporni. ‘To je sve apsurdno i prozirno. Pravilnik je postojao i ne može nestati’, tvrdio je Granić, dodajući da se radilo o novcu Ministarstva kojim je kao ministar mogao slobodno raspolagati. No Granić je takve odluke mogao donositi temeljem proračunskog programa. Mediji su tada pisali da 1995. krediti za zaposlenike nisu bili predviđeni u proračunu, niti je spomenutih 900 tisuća maraka pologa bilo zavedeno u proračunskim stavkama. Za vrijeme revizije objavljeno je i da je novac preko konzularnog računa u Frankfurtu prebačen na podračun za koji računovodstvo nije posjedovalo financijsku dokumentaciju, i potom na račun PBZ-a.

Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu odgovorilo je na upit Novosti da je 22. studenoga 2001. donijelo rješenje o odbačaju kaznene prijave protiv Škare Ožbolt i Pičuljana, pod obrazloženjem da ‘nije utvrđen dostatan stupanj osnovane sumnje da bi prijavljene osobe počinile prijavljeno kazneno djelo’.

- Priča je bila potpuno čista, utemeljena na pravilniku. Sve optužbe u javnosti bile su dio političke igre, što pokazuje i odbačaj kaznene prijave. Kredit je inače uredno otplaćen - rekla nam je Škare Ožbolt, koja je 29. studenoga 2001., tjedan nakon odbačaja prijave, imenovana u Državnoodvjetničko vijeće koje osigurava samostalnost i neovisnost državnog odvjetništva u Hrvatskoj.

Prije 19 godina tvrdila je da je u povlašteni kredit ušla nakon što joj je predsjednik Tuđman savjetovao da ga uzme umjesto kredita po tržišnim kamatama koji je tada otplaćivala. ‘Mi smo bili državno ministarstvo i time pod ingerencijom predsjednika Tuđmana. On je odobrio kredite, a novac je bio osiguran s računa MVP-a’, izjavio je tada Granić, ponavljajući da su samo slijedili praksu drugih ministarstava koja su svojim radnicima davala kredite za vladavine prvog hrvatskog predsjednika.

U brojnim državnim institucijama devedesetih je odobreno na tisuće povlaštenih kredita, najčešće temeljem odluka HDZ-ovih dužnosnika uz nepotističke kriterije odabira kandidata. Nakon 2000. godine i smjene vlasti ova je tema popraćena žestokim javnim kritikama i optužbama da se radi o još jednom primjeru koruptivne i klijentelističke prakse HDZ-a. Istovremeno se slijegalo ramenima, jer su opisani postupci bili legalni u većini slučajeva.

U jednom takvom primjeru početkom 1998., Vlada je s PBZ-om i Božom Prkom zaključila ugovor od 17 milijuna kuna, čime su odobrena 83 stambena kredita državnim službenicima, dužnosnicima i namještenicima. Kamata je bila sedam posto, ali je država plaćala pet, a krajnji korisnik dva posto. Vlada je unaprijed platila 5,7 milijuna kuna kamata na koje se obvezala. Među imenima dobitnika povlaštenih kredita najviše je bilo isturenih HDZ-ovaca i članova njihovih ureda, od Tuđmanove tajnice do zastupnika, ministara i njihovih tajnica.

Kredite su, među ostalima, dobili i HDZ-ov zastupnik Drago Krpina (370 tisuća kuna), ministar kulture Božo Biškupić (250 tisuća kuna), demograf i tadašnji pomoćnik ministra obnove i razvitka Stjepan Šterc (280 tisuća kuna) te Bože Vukušić, osuđeni ubojica na funkciji člana notorne Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava (296 tisuća kuna). Kredit u iznosu od 370 tisuća kuna, uz dva posto kamate, dobila je i tadašnja pomoćnica ministra financija Martina Dalić. Na popisu 83 osobe bile su i četiri iz MVP-a: Mirna Zelić Pokaz, pomoćnica šefa kabineta i osobna tajnica Mate Granića, Granićevi pomoćnici Mira Martinec i Joško Paro te veleposlanik u Bugarskoj Tonči Stančić. Državna revizija utvrdila je pritom da HDZ-ova vlada nije platila 8,45 milijuna kuna poreza, prireza i doprinosa za navedene kredite. Kao u slučaju kredita MVP-a s početka priče, nepoznati su ostali kriteriji za dospijevanje na listu povlaštenih. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, njen savjetnik Mate Granić, ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman i splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara nisu odgovorili na pismene upite Novosti vezane uz ovu priču.