Na prvom pojavljivanju Hashima Thacija pred Haškim sudom za Kosovo njegov britanski odvjetnik David Hooper u sudski je proces odmah pokušao uvući i novoizabranog američkog predsjednika Joea Bidena. Osim što se pridružio svom klijentu u negiranju svih deset točaka optužnice kojima se Thacija tereti da je osobno i zapovjedno odgovoran za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, Hooper je govorio i o njegovoj povijesnoj ulozi, podsjetivši pritom i na Bidenovu izjavu da je Thaci kosovski George Washington. Tužitelj je Hooperu uzvratio da će sve one koji su hvalili Thacija i koji će o tome eventualno svjedočiti pred Sudom za Kosovo priupitati jesu li znali za zločine koji se bivšem zapovjedniku OVK-a stavljaju na dušu kad su ga, eto, uspoređivali i s Washingtonom. Kako su zajedno s Thacijem za ratne zločine optužena još tri visokorangirana zapovjednika OVK-a, Jakup Krasniqi, Kadri Veseli i Rexhep Selimi, koji su sve do prije neki dan također obnašali i visoke političke i državne funkcije na Kosovu, njihovo haško suđenje do temelja je uzdrmalo kosovsku političku i društvenu zbilju, ali i poziciju Kosova u međunarodnim odnosima.

No prvo Thacijevo pojavljivanje pred Sudom za Kosovo u bivšoj je srpskoj pokrajini prošlo bez značajnijih reakcija i uglavnom je popraćeno šutnjom, što ne znači da će tako ubuduće ostati. Pogotovo zbog toga što se očekuje da će kosovski birači uskoro morati izaći na izvanredne parlamentarne izbore, iako oni zasad odgovaraju jedino opozicijskom Samoopredjeljenju, a svim drugim političkim strankama, uključujući i Thacijevu i Veselijevu Demokratsku partiju Kosova (DPK), mogli bi biti čistilište u kojemu bi mnoge teško stradale.

Kad je prošloga tjedna Hashim Thaci podnio ostavku na dužnost predsjednika Kosova, odmah nakon što je objavljeno da je Sud za Kosovo potvrdio optužnicu protiv njega, Veselija, Selimija i Krasniqija, započeo je proces izbora njegovog nasljednika. Privremeno je funkciju kosovske predsjednice preuzela predsjednica parlamenta Vjosa Osmani, koja je na tu funkciju izabrana kao članica Demokratskog saveza Kosova (DSK), najjače stranke vladajuće koalicije koja je dala i premijera Avdullaha Hotija. No lider Alijanse za budućnost Kosova Ramush Haradinaj odmah je zatražio da on kao predstavnik najbrojnijeg DSK-ova koalicijskog partnera bude izabran za Thacijevog nasljednika.

No izbor kosovskog predsjednika nije prost kao pasulj. Njega naime bira Skupština Kosova i to dvotrećinskom većinom od 120 zastupnika koliko ih ukupno ima. U kosovskom parlamentu, koji je konstituiran lanjske jeseni, sjede 29 zastupnika opozicijskog Samoopredjeljenja Albina Kurtija, 28 zastupnika DSK-a čiji je predsjednik Isa Mustafa, 24 zastupnika DSK-a kojemu je prije odlaska u haški pritvor na čelu bio Kadri Veseli, a prije toga Hashim Thaci, zatim 13 zastupnika koalicije ABK Ramusha Haradinaja i Socijaldemokratske partije Shpenda Ahmetija, deset zastupnika Srpske liste, šest zastupnika koalicije na čijem je čelu bivši kosovski inoministar Behgjet Pacolli te deset zastupnika ostalih kosovskih nacionalnih manjina.

Na Haradinajevu "ponudu" da preuzme Thacijevu predsjedničku funkciju, zasad je javno odgovorio jedino lider DSK-a Isa Mustafa, predloživši da parlamentarne brojke presude tko će biti ne samo predsjednik države nego i predsjednici parlamenta i vlade. Po njemu, funkcija predsjednika parlamenta trebala bi pripasti Samoopredjeljenju kao najbrojnijoj parlamentarnoj stranci, funkciju premijera zadržao bi njegov DSK-a, a predsjednika države trebao bi predložiti, kao i do sada, DPK kao treći po brojnosti zastupničkih mandata. Mustafa je zapravo predložio formiranje velike koalicije triju vodećih albanskih parlamentarnih stranaka (Samoopredjeljenja, DSK-a i DPK-a), a ostale im se mogu, ali i ne moraju pridružiti. Ako pak ne upali njegova "igra parlamentarnih brojki", Mustafa je uvjeren da Kosovo izlaz iz sadašnje provizorne političke situacije treba potražiti na izvanrednim parlamentarnim izborima. S obzirom na činjenicu da Kurtijevo Samoopredjeljenje već mjesecima traži raspisivanje tih izbora, oni bi malo koga na Kosovu iznenadili. Iznenađenje bi zapravo bilo da Samoopredjeljenje prihvati Mustafin prijedlog, jer istraživanja javnog mnijenja pokazuju da bi na izvanrednim parlamentarnim izborima ono uvjerljivo pobijedilo, a možda osvojilo i apsolutnu parlamentarnu većinu. Za sve ostale albanske političke stranke izvanredni izbori su u ovom trenutku veliki rizik.

Podizanje optužnice, pritvaranje Thacija i Veselija i njihov dobrovoljni odlazak u Haag kako bi od optužbi za ratni zločin obranili ne samo sebe nego i OVK i kosovsku borbu za oslobođenje i stvaranje samostalne države, možda bi pomoglo njihovom DPK-u da ostvari bolji rezultat od onoga s prošlogodišnjih izbora, ali ipak ostaje sumnja da bi njihovo novo "žrtvovanje" prekrilo sve koruptivne i kriminalne grijehe zbog kojih već neko vrijeme gube podršku birača, čija se većinska podrška seli prema Kurtijevom Samoopredjeljenju. Osim toga, upitno je kako bi birači reagirali na izbornu listu stranke čiji osnivači i dugogodišnji lideri čekaju da im se presudi hoće li otići na višegodišnju robiju zbog ratnog zločina. Zbog toga i DPK mora pažljivo odvagnuti je li im bolje ići na izbore ili pokušati s DPS-om, Haradinajevom i Pacollijevom koalicijom te manjinskim zastupnicima formirati novu parlamentarnu većinu i izabrati novog kosovskog predsjednika, a Samoopredjeljenje i dalje ostaviti na čekanju u opoziciji.

Pritom je svima na Kosovu jasno da bi puno toga moglo ovisiti i o tome hoće li se Europska unija, dok čeka prijenos vlasti s Trumpove na Bidenovu administraciju, složiti s raspisivanjem izvanrednih parlamentarnih izbora i tako rješavanje kosovskog pitanja još jednom odgoditi na neodređeno vrijeme, nakon čega bi mnoge stvari, pogotovo u pregovorima Beograda i Prištine o normalizaciji međusobnih odnosa, mogle biti vraćene na početak, pa i krenuti sasvim drugim smjerom od dosadašnjeg. EU zasad o tome šuti, ali zato su na Kosovu sve glasniji oni koji bi suđenje Thaciju i ostalima iskoristili za prekid briselskih pregovora s Beogradom. Tako je Haradinaj, tražeći da bude izabran za predsjednika Kosova, od Hotijeve vlade zatražio i da prekine pregovore s Beogradom, a ubrzo mu se pridružila i predsjednica parlamenta i v.d. predsjednica države Vjosa Osmani, i to nakon što je Hotijeva vlada objavila da neće prekidati pregovore s Beogradom. Pritom je znakovito da se Vjosa Osmani udaljila od Mustafinog DSK-a, iako je ostala njegova članica, a politički približila Samoopredjeljenju, pa i to svjedoči da novo miješanje političkih karata na Kosovu već traje, a jedino je upitno hoće li se njihova podjela, makar privremena, još jednom obaviti u aktualnom parlamentu ili u novom sazivu nakon izvanrednih izbora koji bi bili raspisani već sada, na samom početku haškog suđenja "kosovskom Georgeu Washingtonu".