Nakon redatelja Predraga Ličine i Danila Šerbedžije te pisca Marka Pogačara, čitaocima Novosti spisateljica Olja Savičević Ivančević nudi pjesnika koji pomaže lakše izdržavanje izolacije tijekom pandemije korone. Riječ je o Konstantinu Kafavisu, o kojem Savičević Ivančević kaže slijedeće:
‘Otkako je započelo ovo izolirano proljeće, ljudi su više nego ikad po balkonima i terasama. S balkona koji su, sada je već očito, metafore mostova (jednosmjernih, kapetanskih) iz privatnog u javni prostor, kroz razna su vremena govorili nedodirljivi – preko političara i papa do bijesnih susjeda i zabranjenih djevojaka. Međutim, zadnjih tjedana, stjecajem nesretnih događaja, balkoni su postali mjesta interakcije, komunikacije i druženja, pa i aktivizma, u svakom slučaju –zajedništva. Balkon je ovog proljeća, možda po prvi put, postao utočište, mjesto odvojeno od nesigurnosti svijeta, ali i otvoreno prema svijetu, naše intimno (kao i privatno) i naše javno (pa i opće) mjesto. Po svemu sudeći, pitanje je dana, kada ćemo umjesto knjiga za plaže preporučivati knjige za balkone, a možda ćemo uskoro održavati i balkonske festivale. Za početak, evo moje preporuke za čitanje na balkonu, jedne, ali koja je dovoljna za mnoge dane ili za jedan, beskrajan. Radi se o poeziji pjesnika Konstantina Kavafisa ili Kavafija, a dobro će doći bilo koje dostupno vam izdanje. U ovom trenutku kada mnoga do jučer bitna pitanja izgledaju potrošeno i banalno, stari klasik nije ostao bez teksta.
Prethodnih nekoliko ljeta svojim sam ukućanima i prijateljima, koji su se zatekli u Korčuli, skoro svakodnevno na terasi znala upriličiti kratko čitanje uz popodnevnu kavu, nakon ručka i odmora. Događanje smo prozvali ‘Kava i Kavafi‘. Ništa osobito: kava, keksi, nekad i feta lubenice i jedna pjesma Konstantina Kavafisa koju bih kasnije stavila i na facebook. Ispao je to dobar način da se uz kavu povežu ljudi različite dobi i interesa. Netko naglas pročita izabranu pjesmu, a ostali komentiraju, netko baci bazu, razgovor prhne u nepredviđenom pravcu. Uvijek je to razgovor s Kavafisom, s njegovim pjesmama koje preskaču vrijeme i prostor, s lirikom koja je izravna i jasna u izrazu, konkretna s punjenjem od najčišće metafizike, politična pa i satirična, ali i meka, mediteranska, putena, dionizijska i melankolična, ponekad sve u istoj pjesmi. A ako na vašem balkonu nema nikog drugog osim vas samih, ako nemate ni balkon nego sjedite uz prozor, ovaj razgovorljivi neumrli pjesnički vrag, svačiji vršnjak, bit će vam dobar partner, ugodan i mudar drug. Možete s njim divaniti o životu, smrti, politici i političarima, ekonomiji, starenju, ljudskoj prirodi, ljubavi, strahu i strasti na razini dosta sadržajnijoj od uobičajene. Zagrantiran je intenzivan osjećaj prisutnosti nečeg razumnog i lijepog, nečeg sasvim ljudskog što je vrijedno spasiti od virusa.’
Bonus – knjige za tešku karantenu:
Za one kojima ni Kavafis ne može učiniti smislenijim život u izolaciji, možda kao protuotrov posluže knjige nas mogu podsjetiti da su ljudi prolazili i kroz gore krize, u svakom slučaju kroz krize bez balkona: Anne Frank: ‘Dnevnik‘, Albert Camus: ‘Kuga‘ i Svetlana Aleksijevič: ‘Černobilska molitva‘, neke su od njih.
Filmska preporuka: Nešto prigodno – ‘Pjesme s drugog kata‘, ‘Only Lovers Left Alive‘.
Glazbena preporuka: Za balkon ptice, za unutra Benjamin Clementine.
