Rezultati online istraživanja "Akcija 1", koje je uz sudjelovanje 511 škola iz 14 županija proveo Sindikat hrvatskih učitelja, pokazali su da ukupno 414 škola ili njih čak 81 posto smatra da propisane epidemiološke mjere nisu dovoljne u zaštiti od zaraze koronavirusom. Prevladava mišljenje da su upravo škole izvori zaraze: iz škola ističu da se predugo i kontinuirano boravi u istom prostoru u kojem nema distance, da se prikrivaju podaci o bolesnima, ali i najvažnije, premalo testira zbog čega nije moguće održati primarnu zaštitu svih zaposlenika i učenika. Iz svega možemo zaključiti da su se Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Stožer civilne zaštite i epidemiolozi prilično kampanjski pripremili za jesensko-zimski dio nastavne godine u kojoj je Hrvatska u odnosu na broj stanovnika preuzela (ne)slavno treće mjesto po broju zaraženih Covidom-19 u Europskoj uniji.
Ako postoji manjak higijenskih uvjeta, ako nedostaje spremačica, ako se ne može osigurati distanca, ako ne postoje propisani uvjeti, onda bi trebalo škole staviti na online rad – smatra sindikalistkinja Ana Tuškan
Umjesto, dakle, da združeno rješavaju brojne sektorske probleme, kojima ćemo se pozabaviti u nastavku teksta i time zaštite zdravlje učenika i nastavnika, ministar Radovan Fuchs, ali i drugi političko-zdravstveni akteri, stava su da se škole u svrhu prevencije zaraze trebaju posljednje zatvoriti, iako predsjednica sindikata Sanja Šprem već neko vrijeme ponavlja da je svakodnevno sve više učitelja zaraženih Covidom-19 na radnom mjestu i da, kako se to pokušava suprotno prikazati, nije istina da nema transmisije virusa u školama. Ima ga također sve više i među učenicima razredne nastave, koje šira javnost ne percipira još uvijek kao značajnije prijenosnike zaraze o čemu svjedoče brojna pisma koja zabrinuti roditelji šalju na e-mail adresu sindikata.
Uz druge studije koje školsku djecu potvrđuju kao značajne širitelje zaraze, jedna od novijih, objavljena u časopisu kanadskog zdravstvenog udruženja (CMAJ) pokazala je također da je od 2463 testirane djece na koronavirus u dobi do četiri godine, potom od pet do 12 i konačno od 13 do 17 godina, njih ukupno 1987 bilo pozitivno na virus, od čega je čak 714, dakle, više od trećine učenika bilo asimptomatsko. Podaci o obimu zaraze u navedenim uzrastima pozivaju zapravo na najjači oprez, bez obzira na to što je Grad Zagreb nedavno provedenim brzim antigenskim testovima među srednjoškolcima i osnovcima želio očito pokazati da je broj onih kod kojih je utvrđena prisutnost antigena virusa zanemariv, unatoč potvrđenoj činjenici da za nekog negativnog na takvom testu ne možemo sto posto tvrditi da je i doista negativan(!) na koronavirus. Tako je na uzorku od 1925 učenika broj pozitivnih nalaza u srednjim školama iznosio 2,2 posto, a u osnovnima tek 1,1 posto, što je osiguralo miran san privremenom zagrebačkom pročelniku za obrazovanje Ivici Lovriću, koji je kazao da bi se tek u slučaju veće asimptomatske zaraženosti razmišljalo o online nastavi za sve škole. Prelazak ili ne te zapravo kojih škola na online nastavu tema je o kojoj se u zadnje vrijeme sukobljavaju različita mišljenja pa i ona posve laička koja su, poput Lovrića, umislila da su doktori medicinskih znanosti.
Epidemiolog i član famoznog vladinog savjeta Branko Kolarić, iznio je pak podatak da, iako nisu prva po zarazi, među djecom svakako imamo epidemiju jer ih je u listopadu bilo čak 28 posto zaraženih. Zbog toga Kolarić smatra da je racionalnije da učenici, posebno srednjoškolci, što prije počnu s nastavom na daljinu, što će se u Zagrebu dogoditi početkom idućeg tjedna. O djeci kao asimptomatskim širiteljima zaraze koja se teško prepoznaju govorila je i molekularna biologinja Andreja Ambriović Ristov jer tako mogu infekciju neometano širiti i među svojim kolegama i u vlastitim kućanstvima.
Ana Tuškan (Foto: Goran Stanzl/PIXSELL)
Za to vrijeme sindikalnu adresu opsjedaju zabrinuti roditelji, koji ukazuju na različite slučajeve nemogućnosti provedbe epidemioloških mjera u školama. Ana Tuškan, tajnica Sindikata hrvatskih učitelja, slikovito nam opisuje što se učestalo događa: jedan je primjerice osnovac, otkrilo se, zaražen koronom nakon što je polovica od 25 učenika iz razreda imala temperaturu. I dok su roditelji samoinicijativno odveli tog učenika na testiranje, pri čemu se pokazalo da je i drugo njihovo dijete pozitivno, ostali učenici su samo poslani kućama u samoizolaciju, iako je velika vjerojatnost da su i oni među njima koji su imali temperaturu bili pozitivni na virus. Problem je, kaže sindikalistkinja, što država takvu djecu ne testira.
- Mi ne znamo koliki je broj djece s temperaturom koja nisu testirana, a proširila su koronu na roditelje, bake i djedove. Ako nam je već glavni cilj zaštita stanovništva, problem je što nemamo u tom smislu realnu sliku. Različita je situacija ako je vaš kolega pozitivan na Covid-19 i vi ste njegov kontakt, a druga ako su djeca samo poslana doma u izolaciju, premda ih nitko nije testirao. Na taj način ne dobivate stvaran broj zaraženih. To je time neodgovornije jer mnoga djeca žive u proširenim zajednicama, višegeneracijskim obiteljima, što je poseban slučaj izvan Zagreba i drugih većih gradova - kaže za Novosti Ana Tuškan.
Naknada za učitelje koji završe u samoizolaciji iznosi tek 4200 kuna, a kada razred završi u samoizolaciji, netko od roditelja mora ostati kod kuće nakon čega završi na minimalnoj novčanoj naknadi – ističe učiteljica Đurđica Krtanjek
Dijagnoza koju nam daje sindikalistkinja zapravo je vrlo precizna s obzirom na to da je i glavni državni epidemiolog Krunoslav Capak već izjavio da se oni koji imaju karakteristične simptome za Covid-19 poput temperature, kašlja i teškog disanja, i bili su u kontaktu sa zaraženima, a ne testiraju se – smatraju pozitivnima. Očito je da se pojavljuje iskrivljena slika vezana uz broj zaražene školske djece, jer prema riječima sindikalistkinje Tuškan, velik broj netestirane djece koja se nakon opravdane samoizolacije vrate u školske klupe ne broje se kao ona koja su preboljela virus. A zapravo treba postupiti suprotno: testirati što više djece ne samo zbog njihove zaštite, nego i zaštite rizičnih (vulnerabilnih) skupina kojima mogu prenijeti bolest, među kojima je i određen broj učiteljica i nastavnika, koji tako sa skrivenom tjeskobom dolaze na posao.
Prema riječima naše sugovornice postoji popis zdravstvenih stanja nastavnika koje spadaju u rizične skupine i kojima se preporučuje da za vrijeme pandemije školske poslove obavljaju online. Premda je Ministarstvo dalo formalnu mogućnost da takvi zaposlenici mogu raditi od kuće, ono u praksi uglavnom nije zaživjelo i ovisi ponajviše o pristupu svake škole. Također na prijedlog sindikata da vulnerabilni učitelji rade od kuće s jednako vulnerabilnim učenicima iz Ministarstva im je poručeno da je to neizvedivo. Razlog je što vulnerabilni učitelj koji bi izvodio nastavu za isto takve učenike, nije istovremeno i njihov razredni učitelj pa ne može vrednovati ni ocjenjivati te učenike što je prema obrazovnom kodeksu pedagoški neprihvatljivo.
- Tako vulnerabilni učitelji moraju riskirati i dolaziti u školu na posao jer ne postoji preventivno bolovanje, osim mogućnosti koja se može iskoristiti kao kratkotrajno bolovanje. A sve to zbog administrativnih prepreka i neprilagođavanja aktualnom stanju - kaže Tuškan.
Đurđica Krtanjek
Učiteljica razredne nastave Đurđica Krtanjek, zaposlena u Osnovnoj školi "Franjo Serta" u Bednji, preboljela je u listopadu koronavirus za koji je sigurna da ga je pokupila u školi od svojih učenika. Tjedan ranije njezini su učenici pobolijevali pa je tako u jednom trenutku s nastave izostalo osam od ukupno 16 učenika iz razreda.
- S obzirom na to da djeca imaju blaže simptome i da se oni pripisuju prehladi i s obzirom na to da se ne testiraju, sigurna sam da sam se zarazila na radnom mjestu. Posebno zato što sam svjesna vlastitog odgovornog ponašanja u ovoj pandemiji. No to je sad manje bitno. Važnije je ponovno istaknuti da ni jedno od te djece nije bilo na testiranju za koronu. Na kraju je moj razredzavršio u samoizolaciji, a ja na bolovanju - kaže nam ova učiteljica.
Podsjeća da naknada za učitelje koji završe u samoizolaciji iznosi tek 4200 kuna, a kad je njezin razred završio u samoizolaciji, netko je od roditelja morao s obzirom na njihovu dob, ostati kod kuće nakon čega je jednako tako završio na minimalnoj novčanoj naknadi. Sve je više takvih, ističe učiteljica Krtanjek, što također pobija tvrdnje da najmlađa školska djeca nisu prijenosnici zaraze. Našu sugovornicu zamolili smo za komentar istraživanja sindikata, koje kazuje također da se ukupno čak 439 škola požalilo na slabu dostupnost svog Ministarstva, nejasne upute, dugo čekanje na odgovore, a kad i pristignu, takvi su odgovori općeniti i neprimjenjivi na konkretne situacije. Također jednak broj škola smatra da Ministarstvo nema jasan stav o radu s učenicima u samoizolaciji, kao i da rad s takvim učenicima nije plaćen premda se za njega treba itekako dodatno pripremati.
- To što Ministarstvo od početka ove školske godine nema jasan stav, jasne upute i konkretne odgovore na upite sindikata i škola, nama je već postalo normalno. Sve je zapakirano na način da se odgovornost u nekim odlukama uvijek prebacuje na nekog drugog pa se prebacuje tako Županijskim stožerima na odlučivanje hoće li škole ići online, nakon toga ispada da o tome odlučuju ravnatelji, svi samo ne Ministarstvo. Ono bi ipak moralo pokazati da je odgovorno tijelo ove države i da stoji iza važnih odluka za obrazovanje - govori učiteljica Krtanjek.
Ističe kako se zakasnilo s epidemiološkim mjerama koje su trebale biti radikalnije, jer kako kaže, nema osobe u njezinoj županiji koja nije upoznata s barem tri obiteljske tragedije uzrokovane koronavirusom, koji je tako, prema statistici postao prvi uzročnik smrti u zemlji.
- Mislim da bi bilo puno manje štete i problema da se donijela odluka da se nastava u školama prekinula privremeno još u listopadu, a roditeljima koji su završili u samoizolaciji s malom školskom djecom zbog Covida-19 odredilo nadoknadu plaće, nekih možda 70 – 80 posto. Ovako čini se da su proriteti sve drugo osim zdravlja naših učenika i nastavnika. I to nije dobro i možda je, kažem, trebalo prekinuti na dva-tri tjedna školu, odradili bismo i to online kao i proljetos, jer sve daljnje odluke moždu su već zakašnjele - zaključuje naša sugovornica.
Zanimljiv je, ali ne i iznenađujuć podatak iz istraživanja prema kojem čak 99 posto škola ističe da su u korona-krizi najviše nastradale spremačice: osim što padaju s nogu od posla upitna je i zaštita njihovog zdravlja, a odobrenja za njihova dodatna zapošljavanja ne pristižu. Zapravo ono što su u zdravstvu medicinske sestre to su jeku pandemije u školama postale spremačice. O trenutnim uvjetima rada u školi ispričala nam je spremačica zaposlena u centralnoj i područnoj školi u Karlovačkoj županiji, koja je poželjela za potrebe ovog teksta ostati anonimna.
- Sve školske površine potrebno je temeljito prebrisati i dezinficirati: kvake, vrata, površine stolova, prozorske klupice, a na ulazu u učionice dezinficiramo ruke nastavnicima i učenicima. Dodatno, učiteljicama i nastavnicima mjerimo svakog jutra i temperaturu - opisuje nam dio svog radnog dana.
Već od šest sati valja joj naložiti peć na drva u područnoj školi kako bi se zagrijala prije nego što učenici i nastavnici pristignu, a onda do 10 sati stići u centralnu školu gdje radi do 14 sati, sve to za mizeriju od 2700 kuna. Mora paziti da nikad ne nedostaje sapuna, ubrusa, toaletnog papira s čijom se nabavkom katkad odugovlači. Sve to pričinja joj stvara stres, pa je višekratno zatražila od Ministarstva znanosti i obrazovanja produženje radnog ugovora na dodatna dva sata kako bi posao mogla obaviti bez pretjerane žurbe. No zasad joj politika šalje samo odbijenice.
- Ako je dakle manjak higijenskih uvjeta, ako nedostaje spremačica, ako se ne može osigurati distanca, ako ne postoje propisani uvjeti, onda bi u tom smislu trebalo škole staviti na online rad. Tamo gdje nema širenja zaraze i gdje su uvjeti dobri, škola bi trebala biti otvorena jer ona je ipak najbolje mjesto za djecu, ali čini mi se da je takvih škola u ovom trenutku doista malo - govori sindikalistkinja Tuškan.
S obzirom na aktualno stanje u obrazovnom sustavu, odgovornim akterima ne možemo nikako dati prolaznu ocjenu. U tijeku je za njih popravni ispit, premda je nada za popravak ocjene sve slabija.
